U 78. godini života umro je Petar Skansi, košarkaška legenda Jugoplastike, jedan od utemeljitelja, tvoraca velike splitske košarkaške priče, najprije kao igrač, potom i kao trener, a pamtit će se i da je vodio reprezentaciju Hrvatske kao izbornik na Olimpijskim igrama u Barceloni kad je osvojena srebrna medalja u finalu protiv američkog Dream Teama 1992. godine.
Skansi je rođen u Sumartinu na Braču 23. studenog 1943. godine, izrastao je do impozantnih 206 centimetara i to ga je iz vaterpola usmjerilo u košarku. U njoj se brzo nametnuo, postao uz Ratu Tvrdića i Damira Šolmana vođa prve šampionske generacije Jugoplastike, koja je 1971. godine osvojila prvu titulu prvaka Jugoslavije. Ta će momčad godinu dana kasnije umalo postati europski prvak, poražena je u finalu u Tel Avivu od talijanskog Ignisa s jednim košem razlike uz nedosuđeni prekršaj na Šolmanu na isteku utakmice. S reprezentacijom Jugoslavije postao je svjetski prvak 1970. godine u Ljubljani, bila je to momčad koja je uz vrhunskog lidera Krešimira Ćosića popularizirala košarku u bivšoj državi do neslućenih granica.
Skansi je kao igrač napravio izlet na jednu godinu u Italiju (Pesaro), potom se vratio na Gripe 1973. godine u statusu igrača i trenera sljedeće tri godine. Sljedeće dvije je bio samo trener i 1977. godine je potpisao nevjerojatan uspjeh, trostruku krunu s Jugoplastikom (prvenstvo, kup i Kup Radivoja Koraća). Da, ta je generacija bila preteča one koja će stići deset godina kasnije na čijem su čelu bili Toni Kukoč i Dino Rađa.
Iako ga je trenerski put kasnije usmjerio u Italiju, a život u Ljubljanu, Skansi je uvijek ostao vezan za svoj Split. U Italiji je najveći uspjeh ostvario s Benettonom kad je tamo stigao Kukoč. Osvojili su talijansko prvenstvo 1992. godine i godinu kasnije bili u finalu Kupa prvaka, poraženi od Limogesa, čiji je trener bio Božidar Maljković. Da je sudbinski vezan za svoj Split, Skansi je potvrdio kad se 2003. godine još jednom vratio na Gripe i sa Splitom osvojio prvi i jedini naslov prvaka Hrvatske. Bila je to momčad u kojoj je posljednji košarkaški ples otplesao Rađa.
Uvijek svoj, uvijek poseban, uvijek s izraženim stavom, nikada niz dlaku, ali gospodin iznad svega, Skansi je plijenio pažnju gdje god bi se pojavio. Njegova je pojava bila impozantna, njegove su riječi na temu košarke bile izvanredne. Skansi je bio autoritet bez premca, uvijek izuzetno zanimljiv sugovornik s kojim nije moglo biti dosadno.
Dvije je godine (2012-14) proveo i kao zamjenik u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Naravno, brinuo je o sportu. Kao takav izvanredan sportaš odlikovan je mnogim nagrada, od nagrade HOO-a Matija Ljubek za životno djelo, Državne nagrade za sport Franjo Bučar, ordenom predsjednika Republike Hrvatske “Zvijezda Danica”.
Izvor: Sportske novosti
