U predvečerje Nedjelje Dobroga Pastira i Svjetskog dana molitve za duhovna zvanja, u subotu 25. travnja 2026. godine u Požegi se održao susret članova biskupijskog Djela za duhovna zvanja.
Susret je započeo u Dvorani sv. Terezije gdje je okupljene molitelje pozdravio povjerenik Požeške biskupije za pastoral duhovnih zvanja Tomislav Dokoza. Zahvalio je okupljenima na ustrajnoj molitvi za nova duhovna zvanja te posvjedočio osobno iskustvo. Prisjetio se redovnice karmelićanke koja je, nakon što joj je povjerio svoju želju za svećeništvom, svakodnevno molila za njegov poziv. Istaknuo je kako u takvoj molitvenoj potpori prepoznaje konkretnu ljubav te naglasio da velik dio zasluge za njegovo svećeništvo pripada upravo moliteljima. Dodao je kako takva podrška ohrabruje i današnje bogoslove i mlade na putu razlučivanja poziva.
U nastavku susreta predstavnici pristigli iz različitih župa ukratko su se predstavili te posvjedočili kako se u njihovim sredinama redovito okupljaju na molitvu za duhovna zvanja, čime aktivno sudjeluju u životu Crkve.
U dijelu programa posvećenom svjedočanstvima prvi je govorio Filip Čurčić, učenik drugog razreda Katoličke gimnazije u Požegi koji boravi u Kolegiju Požeške biskupije. Predstavio je svakodnevni život u Kolegiju koji djeluje od 2006. godine. Opisao je dnevni red koji uključuje zajedničku molitvu, školu, studij, svetu misu i zajedničke obveze. Istaknuo je kako je u Kolegij došao nakon što je u sebi prepoznao poticaj na dublje služenje u Crkvi. Premda je početak bio obilježen pitanjima i izazovima, postupno je učvrstio svoju odluku te danas svjedoči zahvalnost za život u toj zajednici i otvorenost prema svećeničkom pozivu.
Svoje svjedočanstvo iznio je i bogoslov Matej Marijanović iz Davora, student druge godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Govorio je o svom putu koji je započeo još u djetinjstvu kada je redovito sudjelovao na svetoj misi i postao ministrant. Nakon osnovne škole upisao je Katoličku gimnaziju u Požegi i pristupio Kolegiju, gdje je postupno sazrijevala njegova odluka za svećeništvo. Istaknuo je kako njegov poziv nije bio popraćen izvanrednim događajima, nego se razvijao kroz svakodnevni život i molitvu, uz snažnu podršku onih koji mole. Na kraju je predstavio nazočnima sve kolegijaše i bogoslove Požeške biskupije.
Tomislav Dokoza potom je iznio i osobno svjedočanstvo o svom pozivu. Naglasio je kako otkriti poziv znači otkriti Božji naum i stanje u kojem čovjek pronalazi unutarnji mir. Prisjetio se svoga djetinjstva obilježenog redovitim odlascima na svetu misu, ali i razdoblja udaljavanja od vjere tijekom mladosti. Unatoč tome, osjećaj da ga Bog poziva nije nestajao. Tijekom studija elektrotehnike u Osijeku prošao je razdoblje traženja i duhovnih vježbi, a ključni trenutak dogodio se u osobnoj molitvi i susretima koji su potvrdili njegov poziv. Posebno je istaknuo važnost molitve drugih u tom procesu te naglasio kako svećeništvo nije znak savršenosti, nego trajnog rasta i rada na sebi.
Nakon programa u dvorani sudionici su se uputili u katedralu gdje su molili krunicu, a potom sudjelovali u euharistijskom slavlju koje je predvodio biskup Ivo Martinović. Na početku mise pozdravio je okupljene članove i podupiratelje duhovnih zvanja te naglasio važnost njihove molitve za svećenike, bogoslove i mlade koji razlučuju svoj životni put. Posebno je istaknuo da Crkva treba ustrajnu molitvu kako bi oni koji su pozvani mogli vjerno odgovoriti na Božji poziv.
U prigodnoj homiliji biskup je povezao blagdan svetoga Marka s temom duhovnih zvanja i poslanja Crkve. Polazeći od evanđeoskog navještaja, istaknuo je kako sveti Marko u svom Evanđelju donosi ono što je primio iz propovijedanja svetoga Petra, čime Crkva i danas prima pouzdano svjedočanstvo o Kristu. Upravo u toj povezanosti apostolske predaje i života Crkve danas prepoznaje se kontinuitet naviještanja, od prvih učenika do suvremenih vjernika. Naglasio je kako Kristovo poslanje: „Idite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje“ nije tek povijesna zapovijed, nego trajni zadatak svih krštenika.
Govoreći o naravi duhovnog poziva, biskup je podsjetio kako nijedan svećenik, biskup ili vjernik ne ostvaruju svoje poslanje u svom imenu, nego u imenu Isusa Krista. Upravo zato Krist mora biti središte života, poziva i djelovanja, jer bez njega, kako je istaknuo, čovjek gubi temelj i smisao vlastitog poslanja. U tom kontekstu naglasio je kako je poniznost ključna krepost koja omogućuje da Krist djeluje u životu svećenika i vjernika. Ona nije potrebna samo pastirima Crkve, nego svakom vjerniku koji želi autentično živjeti vjeru i slijediti Krista.
U nastavku homilije osvrnuo se na stvarnost kušnji i borbi koje prate život vjernika. Podsjetio je na riječi svetoga Petra o đavlu – protivniku koji nastoji udaljiti čovjeka od Boga, istaknuvši kako su kroz povijest mnoge duhovne osobe posustale u nasljedovanju Isusa Krista, ali i kako je upravo u takvim okolnostima potrebna postojana molitva. Posebno je naglasio da kušnje ne zaobilaze ni obitelji, ni mlade, ni one koji se pripremaju za svećeništvo, zbog čega molitvena potpora vjernika ima nezamjenjivu ulogu.
Biskup je zatim povezao razmišljanje s porukom pape Lav XIV. za Svjetski dan molitve za duhovna zvanja, ističući kako je poziv na svećeništvo i posvećeni život „put ljepote“ – put nasljedovanja Krista, Dobrog Pastira koji polaže život za svoje ovce. Ta ljepota, naglasio je, nije izvanjska, nego se očituje u darivanju, vjernosti i služenju. Upravo takav život privlači i potiče nova zvanja.
Posebno je istaknuo važnost stvaranja okruženja u kojem zvanja mogu rasti: obitelji, župe i zajednice pozvane su biti mjesta molitve, podrške i svjedočanstva vjere. Upozorio je kako bez takvog temelja teško dolazi do prepoznavanja i sazrijevanja poziva.
Govoreći o procesu razlučivanja, biskup je naglasio važnost osobnog odnosa s Bogom koji se gradi u molitvi, tišini i slušanju Božje riječi. Upravo u takvom susretu čovjek upoznaje Boga, ali i samoga sebe. Istaknuo je kako je to put koji zahtijeva vrijeme, strpljenje i otvorenost djelovanju Duha Svetoga.
Zaključno je podsjetio kako duhovni poziv nije jednokratan događaj, nego trajni put rasta i sazrijevanja. Potrebno ga je njegovati svakodnevnim odnosom s Bogom kako bi donosio plodove. Kao uzor povjerenja u Boga istaknuo je svetoga Josipa, a vjernike je potaknuo da ustraju u molitvi i osluškivanju Božjega glasa, slijedeći primjer Blažene Djevice Marije.
Pri svršetku pričesti svi okupljeni su uputili Bogu biskupijsku molitvu za duhovna zvanja. Biskup je zatim zahvalio svim članovima Djela za duhovna zvanja na njihovim molitvama i žrtvama, istaknuvši kako je njihovo djelovanje pred Bogom i za našu Crkvu neizmjerno vrijedno. Potaknuo ih je na ustrajnost te na uključivanje novih članova u molitvu za duhovna zvanja, kao i na molitvu za papu i mir u svijetu. Susret se nakon euharistijskog slavlja i blagoslova nastavio druženjem uz okrjepu u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi.
