VOJNI sustav koji mladiće obučava za borbu pokazao se nemoćnim pred upalom grla jednog ročnika, zbog čega su na kraju u pomoć pozvali njegovu majku. Nakon što se mladi Puljanin na temeljnoj obuci u Slunju razbolio od teže gnojne angine, a u vojarni mu nisu mogli pomoći, brigu o njegovom liječenju prepustili su obitelji, piše Novi list.
Majka: “Vojska mi uzme dijete za rat, a zove mamu kad se razboli”
“Sin mi se razbolio tijekom obuke u Slunju. Liječili su ga u stacionaru koliko su mogli i u uvjetima koje imaju. A kad nisu znali što bi dalje, pozvali su mene da dođem po njega kako bi ga vodila u Pulu. I još su ga pustili ispred vojarne pod visokom temperaturom da nas čeka”, ispričala je majka mladog ročnika.
Mladić se dva dana zaredom javljao u stacionar zbog bolova i visoke temperature, gdje je dobivao injekcije i lijekove. Kako mu se stanje nije poboljšavalo, trećeg dana su ga, pod sumnjom na upalu pluća, odlučili poslati kući. Obitelj se morala organizirati za put do 250 kilometara udaljenog Slunja, gdje su ročnika zatekli samog ispred ulaza u vojarnu.
“Nisam dijete poslala u vrtić pa da me zovu po njega kad mu naraste temperatura. Uzela mi je vojska dijete da ga obuči za borbu i sada je, ne daj Bože, spreman za rat. Ali, kad se razboli, onda vojska zove mamicu da dođe po njega”, kaže Puljanka čiji su podaci poznati redakciji. Nakon povratka kući, ročniku su u civilnoj bolnici napravljene pretrage, postavljena je dijagnoza i određena terapija, nakon čega se brzo oporavio i vratio na obuku, koju je uspješno završio.
MORH: Zdravstvena skrb je osigurana, ali ako ročnici žive blizu onda zovemo roditelje
Iz Ministarstva obrane tvrde da je postupak u takvim slučajevima utvrđen. “O ročnicima se na temeljnom vojnom osposobljavanju vodi briga i zdravstvena skrb im je osigurana, a liječnik im je na raspolaganju 24 sata. Kada je teža bolest u pitanju, osobu se vodi u najbližu medicinsku ustanovu”, navode iz MORH-a.
Dodaju kako se roditelji ročnika koji žive bliže pozivaju da dođu po njega, dok se onima koji žive dalje ili nemaju mogućnost prijevoza osigurava vojni prijevoz. Majka ročnika tvrdi da se u njihovom slučaju dogodilo upravo suprotno te da im prijevoz nije ponuđen. “Ne ulazim u način liječenja u stacionaru. Moja je zamjerka na njihovo postupanje i zašto ga nisu vojnim vozilom odveli na obradu u najbližu bolnicu . u Karlovac”, pita se ona.
Od sina je, kaže, doznala da je drugi ozlijeđeni vojnik vojnim vozilom prevezen u Karlovac. Na tvrdnju MORH-a da ročnik “nije bio ostavljen bez nadzora”, majka odgovara: “Itekako je bio ostavljen bez nadzora. Po njega je stigao moj otac s drugog kraja Hrvatske. Našao je samo mog sina, iscrpljenog i pod temperaturom”.
Apsurd s papirnatim doznakama
Nakon što se ročnik oporavio i vratio u vojarnu, uslijedio je novi problem. “Sin mi je javio da u vojarni ne mogu u sustavu vidjeti doznake bolovanja i da ih moramo u papirnatom obliku poslati preporučenom poštom. To praktički više ne postoji i to se ne radi. I doktorica je bila zbunjena. Vojska je država, služi da čuva državu, ali ispada da ne može ući u državni sustav i očitati doznake, što valjda može svaki poslodavac u zemlji”, zaključuje majka.
Iz MORH-a su pojasnili da nadležni vojni liječnik za ročnike, koji su privremeno u službi, nije u poziciji izabranog liječnika kao što je to slučaj s djelatnim vojnim osobama. Zbog toga, kako tvrde, ne može elektroničkim putem pristupiti doznakama u skladu s propisima i ugovorom između MORH-a i HZZO-a.
U međuvremenu je na osposobljavanje krenula druga generacija od oko 900 ročnika, a slučaj pulskog mladića trebao bi poslužiti kao poticaj za unapređenje sustava zdravstvene skrbi i jasnije definiranje protokola za postupanje s oboljelim vojnicima.
