Dok se građani Požege svakodnevno bore s neuređenim javnim površinama, zaraslim šetnicama i travom koja na pojedinim lokacijama doseže gotovo metar visine, odgovorni kao da problem ne vide ili ga jednostavno ignoriraju. Najnoviji primjer dolazi s alternativnog pješačkog pravca kod mosta Veličanka, koji bi tijekom radova trebao omogućiti siguran prolaz pješacima, roditeljima s dječjim kolicima i osobama s invaliditetom prema Općoj županijskoj bolnici Požega, Njemačkoj i Mlinskoj ulici. Umjesto uređenog i prohodnog puta, građane je dočekala šetnica obrasla visokom travom i gustim raslinjem kroz koje se jedva prolazi.
Staza je, prema riječima građana, vidljiva jedino zahvaljujući ljudima koji su vlastitim prolascima ugazili uski prolaz kroz korov. Za osobe s invaliditetom takav put praktički je neupotrebljiv, dok roditelji s dječjim kolicima svakodnevno nailaze na ozbiljne poteškoće.
Iako dio javnosti odgovornost pokušava pripisati Gradu Požegi ili izvođaču radova, prema informacijama kojima raspolažemo održavanje ovog područja nalazi se u nadležnosti Hrvatskih voda. Upravo zato građani s pravom postavljaju pitanje: kako je moguće da se tijekom izvođenja velikih infrastrukturnih radova nije osigurao osnovni uvjet, siguran i uredan prolaz za građane?
No problem nije ograničen samo na jednu lokaciju. Naša redakcija posljednjih tjedana gotovo svakodnevno prima fotografije i poruke građana koji upozoravaju na zapuštene šetnice, zelene površine i javne prolaze diljem grada. Na brojnim mjestima trava i korov dosežu zabrinjavajuće visine, stvarajući ne samo ružnu sliku grada nego i potencijalnu opasnost za građane.
U takvom raslinju često obitavaju krpelji, zmije, glodavci i druge životinje, što dodatno povećava zabrinutost roditelja, šetača i svih koji svakodnevno koriste gradske površine. Posebno je zabrinjavajuće što se problem pojavljuje upravo u razdoblju godine kada su visoke temperature i vegetacija najizraženiji.
Posljednjih godina često se može čuti argument kako se u razvijenim europskim zemljama dio travnatih površina namjerno ostavlja nepokošen zbog očuvanja bioraznolikosti, zaštite pčela, leptira i drugih oprašivača. Takva praksa doista postoji, no provodi se planski i kontrolirano. Ostavlja se manji dio zelenih površina, jasno označen i izvan glavnih pješačkih koridora, dok staze, šetnice i prilazi javnim ustanovama ostaju uredni i potpuno prohodni. Teško je povjerovati da je zarasla šetnica kod mosta Veličanka rezultat neke napredne ekološke strategije. Ako jest, onda smo očito otišli korak dalje od ostatka Europe pa više ne ostavljamo male zelene oaze za prirodu, nego cijele šetnice prepuštamo travi, korovu i slučajnosti.
Građani ne traže luksuz. Traže pokošenu travu, prohodne staze i osnovnu sigurnost. Traže ono što bi u svakom uređenom gradu trebalo biti standard, a ne tema novinskih članaka. Dok odgovorni prebacuju nadležnosti jedni na druge, Požežani svakodnevno prolaze kroz korov, zaobilaze zapuštene površine i pitaju se isto pitanje: ako ovo nije džungla, zašto tako izgleda?
Hrvatske vode, ali i sve ostale institucije zadužene za održavanje javnih površina, građanima duguju odgovor i još važnije, hitnu reakciju.
