Drago Hedl obišao je dva kapitalna ulaganja u Slavoniju. Ovo je nadrealna priča o njima
Na jedva 20 kilometara zračne linije od gradilišta budućeg Centra za voće i povrće u Požegi, već dvije godine, u Općini Brodski Stupnik, zjapi prazan Poljoprivredno-poduzetnički inkubator. Kada je otvoren u rujnu 2024. tadašnji ministar regionalnog razvoja i fondova EU Šime Erlić nije propustio reći kako je to, najveće kapitalno ulaganje u Brodskom Stupniku, ”samo dio Programa podrške gospodarskoj revitalizaciji Slavonije, Baranje i Srijema”, kojim se već godinama hvali premijer Andrej Plenković – prenosi Telegram.hr
Rekao je kako će ta hladnjača za skladištenje voća, veličine 3800 kvadratnih metara, biti strateška prednost lokalnim poljoprivrednicima jer će svoje proizvode moći prodavati kada tržište bude nudilo najbolju cijenu.
Općina tone u dugove: lani izgubili 45.000 eura
U prošloj godini Općina Brodski Stupnik od najma skladišnog prostora Poljoprivredno-poduzetničkog inkubatora naplatila je ukupno 4681 euro. Istovremeno, na plaće dvoje zaposlenih te trošak struje i vode, iz proračuna je izdvojila više od 50.000 eura. Poduzetnički inkubator, zbog nikakvog zanimanja okolnih voćara, ostvario je gubitak od gotovo 45 tisuća eura.
Za malu općinu s izvornim proračunom od nekih milijun eura to je ogroman novac, a kada se tome dodaju i rate dva kredita koja je olako, za gradnju skladišta (s 10 uredskih prostora i modernom konferencijskom dvoranom) podigao bivši gradonačelnik Goran Jelinić, Brodski Stupnik našao se na rubu bankrota.
Novo vodstvo općine s HDZ-ovim načelnikom Petrom Bašićem u očaju se uputilo u Zagreb kako bi ministra financija Tomislava Ćorića upoznalo s katastrofalnim stanjem, mahom nastalim zbog izgradnje zjapećeg Poljoprivredno-poduzetničkog inkubatora, dobilo je iznimno koristan savjet kako popraviti neizdrživu financijsku situaciju: valja smanjiti troškove i poraditi na povećanju prihoda.
Požeški centar vrijedan 15,6 milijuna eura još se gradi
Brodski Stupnik posjetili smo samo tjedan dana nakon što je objavljena vijest kako je Vlada požeško-slavonskoj županici Antoniji Jozić dala dopuštenje za podizanje kredita od šest milijuna eura za dovršetak gradnje Regionalnog distribucijskog centra za voće i povrće u Požegi.
Na polaganju kamena temeljca u veljači ove godine potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić, rekao je kako vrijednost projekta iznosi više od 15,6 milijuna eura (i to je, nepotrebno je reći, dio Projekta Slavonija), te da će kapacitet od tri tisuće tona biti dovoljan za smještaj cjelokupnog uroda voća i povrća ubranog na području Požeško-slavonske i susjednih županija. Za razliku od onog, 20-ak kilometara udaljenog skladišta u susjednoj Brodsko-posavskoj županiji, u Brodskom Stupniku, požeški Centra za voće i povrće imat će i komore za smrznuto voće, uglavnom višnje, trešnje i šljive.
Kad smo prošlog četvrtka posjetili gradilište požeškog centra za voće i povrće oko budućeg gigantskog skladišta već je postavljeno suvremeno pročelje u nijansama od bijele do tamno zelene boje. Unutra, na pregradnim zidovima budućih komora, zatekli smo tek nekoliko radnika, mahom Filipinaca, pa se čini prilično ambicioznom najava kako će završetak radova i postavljanja opreme biti okončani krajem ove godine, a službeni početak rada tijekom sljedeće. Kada će i koliko biti ispunjen jabukama, kruškama, trešnjama…, nitko ne najavljuje, no posve prazan Poljoprivredno-poduzetnički inkubator, dvadesetak kilometara dalje, u Brodskom Stupniku, ne najavljuje svijetlu budućnost.
Prazne hladnjače, a trgovine pune uvezenog voća
Poljoprivredni stručnjak s kojim smo razgovarali upozorava kako bi požeška hladnjača kapaciteta tri tisuće tona morala imati okruženje koje je u mogućnosti proizvesti te količine. Kaže da rascjepkanost obiteljskih-poljoprivrednih gospodarstvena, njihova neorganiziranost i nepovezanost ne može jamčiti punjenje kapaciteta hladnjače, prije svega jer će bez zajedničkog nastupa teško postići povoljne cijene skladištenja, što se u konačnici prelijeva na cijenu voća i povrća koju mogu postići na tržištu.
“Veliki i dobro organizirani trgovački lanci traže sigurne distributivne centre s većim količinama i u vremenu kada njima odgovara. Hladnjače manje od sedam tisuća tona to nikako ne mogu osigurati, tim prije što većina trgovačkih lanaca ima vlastita skladišta u koja dovoze voće izravno iz Poljske, Italije, Španjolske… i to po cijenama koje su sami diktirali”, ispričao nam je.
Mediji u Hrvatskoj nedavno su pisali o Domagoju Škobiću, vlasniku OPG-a iz Aljmaša, kraj Osijeka (gdje se u blizini također nalaze dva velika centra za skladištenje voća) koji je unatoč rekordnom urodu krenuo u rušenje pet tisuća stabala marelica, jer voće nije imao kome prodati. Kada u trgovačkim lancima pogledate police s voćem i povrćem ostajete šokirani podacima da su jabuke porijeklom iz Poljske ili Slovenije, marelice iz Španjolske ili Italije, trešnje iz Grčke, breskve i Srbije, a lubenice uglavnom iz Sjeverne Makedonije ili Albanije. Slično je i s povrćem; krumpir mahom stiže iz Turske ili Egipta.
Stroj od 300.000 eura dvije godine stoji ugašen
Dok se s gradilišta požeškog Regionalnog centra, prečicom vozimo prema Brodskom Stupniku, prolazeći kroz tri znamenita mjesta unutar manje od deset kilometara, Zagrađe (rodno mjesto bivšeg HDZ-ovog moćnika Franje Lucića), Bučje (gdje je rođen bivši požeški župan, nasilni Alojz Tomašević) i Brodski Drenovac (rodno mjesto nedavno preminulog nekadašnjeg župana Marijana Aladrovića, oca smijenjenog ministra Josipa Aladrovića), naš suputnik pokazuje okolne voćnjake i pita: – Mislite li da će oni, sa svojim skromnim količinama jabuka, voće voziti u požešku hladnjaču kada im je ona u Brodskom Stupniku nadomak ruke i bliža bar 15-ak kilometara. A i pored toga je prazna.
Desetak minuta kasnije, u skladištu u Brodskom Stupniku, u velikoj prostoriji u kojoj se jedino nalazi stroj za sortiranje i pakiranje voća, plaćen više od 300.000 eura, sugovornik nam objašnjava kako taj skupi uređaj stoji netaknut otkako je prije dvije godine dopremljen.
“Čak nije ni spojen na struju, mada je bivši općinski načelnik potpisao da je preuzeo stroj u ispravnom stanju. Ne znamo radi li uopće, a kad smo proizvođača zamolili da ga priključi i pusti u probni pogon, kako bismo se uvjerili da je ispravan, tražio je da dodatno platimo 6500 eura. Jamstvo traje dvije godine i ubrzo ističe”, rekao je.
Domaće voće propada, dok trgovine nude jeftiniji uvoz
Nekoliko dana ranije, vozeći se iz Osijeka prema Vinkovcima, prolazimo pored propale plantaže jabuka u Borincima. Prostirala se na 1200 hektara; sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća tijekom berbe ondje je radilo oko tri tisuće berača, a jabukama je snabdijevala cijelu bivšu državu, dok je dobar dio odlazio u izvoz. Sada je proizvodnja svedena na 90 hektara. Prije toga prošli smo kroz Jarminu i na jednom od rijetkih uličnih štandova, ostalo ih je svega desetak, kupujemo svježe nektarine i breskve.
“To što prodam uz cestu, prodam. Od toga se ne može živjeti, a drugdje ih ne mogu plasirati. Mislim da me sljedeće godine ovdje više nećete zateći jer ću porušiti voćnjak, kao što su to učinili mnogi mještani prije mene”, kaže prodavač. Prije samo nekoliko godina gotovo da nije bilo kuće u Jarmini ispred koje nisu stajali štandovi krcati jabukama, nektarinama, breskvama. Jedan veliki trgovački centar u Vinkovcima tog je tjedna na akciji nudio breskve uvezene iz Srbije po cijeni od 1,39 eura za kilogram. Mi smo naše, uz cestu u Jarmini, platili dva eura. Mirisale su u autu cijelim putem, poput najboljeg osvježivača zraka.
Veliko skladište zjapi prazno, a dugovi stižu na naplatu
Naš razgovor u Brodskom Stupniku, sa sugovornikom zaposlenim u praznom skladištu namijenjenom za voće, nastavljamo pitanjem kako vidi perspektivu i ima li nade da ove godine bar djelomično prazne prostore ispune jabukama. Kaže da imaju obećanje kako će ona dva kredita podignuta za gradnju skladišta, čija ih otplata sada guši, uspjeti objediniti u jedan i na taj način reprogramirati dug na duže vremensko razdoblje. Pitamo, želeći ga uhvatiti u stupicu, razmišljaju li možda o prenamjeni tog velikog skladišnog prostora, a on kaže kako to ne smiju učiniti do 2029. jer ih kontrolira Središnja agencija za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU), pazeći da projekt služi namjeni.
Rastajemo se uz šalu. Kažemo da je županica Antonija Jozić, koja ima golemog iskustva s prenamjenom nekog objekta (srednju školu u Pleternici, budući da nema učenika, upravo prenamjenjuje u Centar za djecu s posebnim potrebama), postupila vrlo mudro jer će njen Regionalni centar za voće i povrće u Požegi imati komore za smrznuto voće. Pa ne bude li dovoljno višanja i šljiva za skladištenje i smrzavanje, te se komore lako mogu preinačiti u, recimo, dvoranu za hokej na ledu.
