„Zlatne žice Slavonije“: Nova lokacija, obrt osnovan uoči festivala i brojna pitanja

Nakon našeg teksta „Zlatne žice Slavonije bez profesionalne medijske prezentacije“, javio nam se čitatelj koji je otvorio još nekoliko pitanja o ovogodišnjem festivalu. Kada se sve zbroji, teško je ne zapitati se što se događa sa „Zlatnim žicama Slavonije“?

Prethodnih godina službeni YouTube kanal festivala bio je važan dio promocije. Tjednima prije festivala objavljivane su pjesme koje će biti izvedene, uz pripremljene vizuale i najave. Time se stvaralo iščekivanje, promoviralo izvođače i festival živio prije samog početka. Ove godine toga nema, službeni YouTube kanal ostao je bez novih festivalskih videa. Posebno je zanimljivo da problem nije vidljiv samo na kanalu „Zlatnih žica Slavonije“. Službeni YouTube kanal Grada Požege, koji postoji već 17 godina i na kojem je godinama objavljivan sadržaj vezan uz život grada, događanja i rad gradske uprave, također je posljednjih mjeseci praktički utihnuo. Prema pregledu javno dostupne povijesti kanala, od dolaska aktualnog gradonačelnika prof.dr.sc. Borislava Miličevića nije objavljen novi videozapis. To otvara dodatno pitanje: ako Grad Požega već ima vlastiti YouTube kanal i godinama ga je koristio kao komunikacijski alat, zašto se taj kanal danas više ne koristi? Je li se od video sadržaja odustalo, postoji li nova strategija komunikacije ili jednostavno nitko više nije zadužen za njegovo vođenje? I zašto bi građani trebali prihvatiti da službeni kanal njihovog grada bude neaktivan u vremenu kada gotovo svaka ozbiljna institucija upravo putem videa komunicira s javnošću?

Kada se tome pridoda činjenica da je ove godine izostao i dosadašnji model promocije „Zlatnih žica Slavonije“ na službenom YouTube kanalu festivala, teško je sve promatrati kao slučajnost ili pojedinačni propust.

Istovremeno, na službenim stranicama pohvalili su se s 1,5 milijuna pregleda i više od 368 tisuća gledatelja. Lijepa brojka, ali za 57. izdanje festivala, koji traje više festivalskih dana i jedan je od najpoznatijih tamburaških događaja u Hrvatskoj, postavlja se pitanje je li to zaista rezultat kojim se treba zadovoljiti. Pogotovo jer 1,5 milijuna pregleda nije 1,5 milijuna ljudi. Bilo bi zanimljivo vidjeti usporedbu s prethodnim godinama i konkretne pokazatelje angažmana.

Ako je cilj da festival raste, pitanje je jednostavno: zašto je promocija ove godine slabija upravo tamo gdje je prethodnih godina bila najvidljivija?

Pitanja ima i oko lokacije. Građanima nije jasno zašto je festival preseljen na znatno skučeniji prostor Trga svete Terezije, koji bi mnogima bio primjereniji za Advent i klizalište nego za jedan od najvećih glazbenih događaja u Hrvatskoj. Posebno zato što radovi na Trgu Svetog Trojstva, još nisu ni došli do faze izbora izvođača. Zašto se onda festival morao seliti upravo ove godine?
Sramimo li se barokne jezgre našeg grada?
Govoriti o broju ljudi je smiješno, s obzirom da se površinom ne mogu mjeriti prostor ispred požeške Katedrale i Trg Svetog Trojstva na kojem je i zaštitni znak Požege, Kužni pil.

Zanimljiv je i angažman obrta za vođenje društvenih mreža festivala. Prema podacima kojima raspolažemo, obrt je osnovan 1. lipnja 2026., svega nekoliko mjeseci prije festivala. To samo po sebi nije nikakav problem, ali javnost ima pravo znati koje su reference bile presudne za dobivanje posla, koji su bili kriteriji i koliko je posao vrijedio.
Gradu Požegi poslali smo i upit postoji li u tom slučaju mogući sukob interesa, s obzirom na obiteljsku povezanost vlasnice obrta s osobom zaposlenom u gradskoj tvrtki povezanoj s organizacijom festivala. Ne tvrdimo da postoji nepotizam, tražimo odgovor postoji li i je li ta povezanost provjeravana.

Slična pitanja otvorila su se i oko fotografiranja. Nakon našeg članka o očajnim fotografijama na službenim stranicama, od strane osobe koja nije iz naše županije i koja ima zastarjelu opremu koja nije niti za fotografiranje kirvajske zabave u nekom vatrogasnom društvu, a ne za jedan od najvećih glazbenih festivala u Republici Hrvatskoj, organizatori su, istoga dana angažirali drugog fotografa. Ako je prvi izbor bio odgovarajući, zašto je bilo potrebno reagirati tek nakon javne kritike?

A tu je i lokalne radio postaje. Ako Požega ima festival tamburaške glazbe koji traje 57 godina, kada bi tamburaška pjesma trebala dobiti veći prostor u lokalnom programu ako ne upravo u festivalskim danima? Nitko ne traži da radio prestane emitirati Pink, Harryja Stylesa ili bilo koga drugoga. Ali nekoliko festivalskih dana valjda bi trebalo biti dovoljno da lokalni medijski prostor prepoznatljivo živi s vlastitim festivalom.
O kvaliteti organizacije danas je na RVA-u govorio umjetnički direktor Tomislav Galić, koji je izjavio: „Ove godine smo si, bez lažne skromnosti, podigli ljestvicu. Sada se moramo truditi da iduće godine festival bude barem iste kvalitete, a nadamo se da će biti još bolji.“ No, dok Galić festival ocjenjuje iznimno uspješnim, mišljenja sugrađana očito su podijeljena. Pritom valja uzeti u obzir i činjenicu da Galić kao umjetnički direktor nije baš najobjektivniji sugovornik kada je riječ o ocjeni vlastitog rada i kvalitete festivala.
Članak bi završili starom poslovicom: “Hvalite me usta moja“.