Pomoćnici u nastavi u Požeško-slavonskoj županiji već gotovo dva i pol mjeseca čekaju odgovor na zahtjev za povećanje satnice. Dok oni traže tek nešto bolje uvjete za rad s djecom s teškoćama, iz Županije i dalje nema konkretnog odgovora.
Podsjetimo, pomoćnici u nastavi još su 24. lipnja uputili zahtjev požeško-slavonskoj županici Antoniji Jozić i gradonačelniku Požege prof.dr.sc. Borislavu Miličeviću. Tražili su povećanje bruto satnice sa sadašnjih 7,50 na najmanje 9 eura.
Budući da odgovor nisu dobili, 3. srpnja poslali su i požurnicu. No, prema njihovim riječima, odgovora i dalje nema. I tu se nameće pitanje empatije.
Pomoćnici u nastavi svakoga dana rade s djecom kojoj je njihova pomoć potrebna. Pomažu im pratiti nastavu, sudjelovati u školskim aktivnostima i biti ravnopravnim dijelom obrazovanja. Riječ je o poslu koji nosi veliku odgovornost, a ljudi koji ga rade traže povećanje od svega 1,50 eura bruto po satu i barem odgovor na svoj službeni zahtjev.
Županica Antonija Jozić pritom je majka i baka. Upravo bi zbog toga možda još bolje mogla razumjeti roditelje i obitelji djece kojoj pomoćnici u nastavi svakodnevno pomažu, ali i same ljude koji tu djecu prate kroz njihov školski dan.
Istovremeno smo od Požeško-slavonske županije zatražili podatke o troškovima reprezentacije od 2021. godine, odnosno od početka mandata Antonije Jozić na čelu Županije.
Reprezentacija, pojednostavljeno rečeno, obuhvaća troškove poput hrane, pića, poslovnih ručkova, domjenaka i drugih troškova ugošćavanja u službene svrhe.
Prema podacima koje smo dobili od Županije, na reprezentaciju je potrošeno:
- 2021. – 14.157,89 eura
- 2022. – 26.817,90 eura
- 2023. – 27.473,44 eura
- 2024. – 35.523,67 eura
- 2025. – 36.867,78 eura
- 2026. – 24.351,92 eura
To je ukupno 165.192,60 eura od 2021. godine do danas, s napomenom da 2026. godina još nije završila pa će konačni iznos biti i veći.
Naravno, reprezentacija je dio poslovanja svake institucije i samo postojanje tih troškova ne znači da je učinjeno nešto nezakonito. No, kada se istodobno govori o djeci, uključivanju i brizi za najranjivije, potpuno je legitimno pitati gdje su prioriteti, jer pomoćnici u nastavi ne traže 165 tisuća eura. Ne traže luksuz niti posebne privilegije. Traže da im se satnica poveća sa 7,50 na 9 eura i da im se odgovori na službeni dopis.
Posebno je zanimljivo da smo Županiju pitali i o informacijama prema kojima bi financiranje pomoćnika u nastavi trebalo biti prebačeno na Udrugu MI. Iz Požeško-slavonske županije odgovorili su nam da to nije točno.
Dakle, barem po tom pitanju nema neizvjesnosti. No, ostaje ono najvažnije, zašto pomoćnici u nastavi još uvijek nemaju odgovor na svoj zahtjev?
Možda nije problem u tome može li Županija osigurati traženo povećanje. Možda je problem još jednostavniji, zašto ljudima koji svakodnevno skrbe o djeci nije pokazan minimum poštovanja kroz razgovor i konkretan odgovor?
Ako se već toliko govori o brizi za djecu i mladima, onda bi se valjda trebalo čuti i ljude koji su uz tu djecu svaki dan, a pitanje koje ostaje visjeti u zraku vrlo je jednostavno: za reprezentaciju se godinama novac pronalazi, a za pomoćnike u nastavi nema ni odgovora?
