Iskusni srpski motociklist Kule Perišić obilježio je ovogodišnje utrke na Glavici s dvije pobjede, a nakon nastupa posebno je istaknuo svoj dugogodišnji odnos prema Požegi, Slavoniji i ljudima koje je kroz desetljeća upoznao na motociklističkim natjecanjima.
Perišić je i drugog dana utrka na Glavici ponovno stigao do pobjede, potvrdivši tako odličnu formu i iskustvo koje je skupljao tijekom čak pet desetljeća provedena u motociklizmu. Nakon utrke prisjetio se svojih prvih dolazaka u Požegu, ali i brojnih lijepih i teških trenutaka koje je tijekom karijere doživio na stazi. Iza njega je karijera ispunjena velikim sportskim uspjesima, ali i brojnim ozljedama. Kako je sam rekao, tijekom karijere imao je čak 59 prijeloma, više puta bio životno ugrožen, a u bolnici u Požegi završio je nekoliko puta – 1983., 1985., 1988. te ponovno 2022. godine.
Unatoč svemu, Perišić kaže kako čovjek ipak najviše pamti lijepe trenutke, a među njima posebno mjesto zauzima upravo Požega.
„Ono što posebno pamtim, osim sportskih rezultata, uvijek je jedan srdačan i prijateljski doček, odnos prema jednom čovjeku, Srbinu tradicionalistu. To me posebno raduje i posebno sam ispunjen kada dolazim u ovaj kraj“, kazao je.
Slavonija ga, kaže, podsjeća na njegovu Šumadiju. „Nekako me Slavonija podsjeća na Šumadiju i uvijek, dokle god budem mogao, dolazit ću ovdje. Ja uvijek kažem: idem kod mojih dragih Slavonaca, idem u moju Slavoniju.“
Posebno se prisjetio i svojih prvih nastupa na Glavici. Kada je prvi put nastupio na tamošnjoj motociklističkoj utrci, imao je samo 16 godina. Bilo je to 1977. godine, kada je na velikoj stazi nastupio u klasi do 50 kubika. Od ukupno 64 natjecatelja zauzeo je startni broj 26.
„Imao sam samo 16 godina. Bilo nas je 64 u klasi 50 kubika. Ja sam imao broj 26 na ovoj velikoj stazi, na velikom krugu. Sjećam se kada idem tamo i ugledam 26. Posljednji u kvalifikacijama sam imao, ali sam se kvalificirao za utrku. Nekako sam bio ispunjen i sretan. I zbog toga pamtim Požegu“, prisjetio se.
U Požegu je dolazio sve do 1988. godine, nakon čega je otišao u Francusku, gdje je također godinama nastupao. Ipak, uspomene na Slavoniju ostale su snažne. Prisjetio se druženja sa slavonskim motociklistima, odlazaka na bazene, prijateljstava koja su se gradila izvan staze i ljudi s kojima je dijelio ljubav prema motociklizmu.
Posebno je spomenuo svoje prijatelje iz Požege, među njima Gorana Čiku, koji mu je nedavno ustupio svoju kuću i apartman na Krku.
„Bio sam kod njega prije petnaestak dana. Odlično sam se proveo, družimo se. Rekao sam malo prije i njemu i Gajsu: neću se naljutiti na vas, ali bih se naljutio da ne dođete 15. veljače kada pravim jednu feštu u Aranđelovcu. Kao što ste vi dobri domaćini, i mi smo Šumadinci dobri domaćini. Izvolite, dođite da se družimo“, ispričao je Perišić.
Govoreći o prijateljstvima koja je tijekom godina stekao, posebno je istaknuo hrvatske motocikliste s kojima ga povezuje više desetljeća zajedničkih utrka. Među njima su i veliki prvaci poput Zdravka Leljaka i Vladimira Hegera, ali i brojni drugi vozači iz različitih krajeva Hrvatske. Za Perišića utrke tako nikada nisu bile samo pitanje pobjede i plasmana. One su bile način života, ali i prilika za stvaranje prijateljstava koja traju desetljećima.
„Poštujem sve krajeve Hrvatske. Svuda sam rado viđen kao čovjek i kao prijatelj – i u Hrvatskoj i među hrvatskim narodom. Bilo da je to Dalmacija, Podravina, Slavonija ili Zagreb, svuda se izuzetno lijepo osjećam“, poručio je.
Ove godine Perišić obilježava 50 godina neprekidnog sudjelovanja na motociklističkim utrkama. Prvu utrku vozio je još 1976. godine u Gradnovcu, a posljednju, kako kaže, upravo ovu na Glavici.
Pedeset godina utrkivanja donijelo mu je brojne pobjede i čak 12 osvojenih titula, ali i cijenu koju je platio kroz gotovo šest desetljeća života na motociklu.
„Nije bilo lako. Imao sam 59 prijeloma u trkačkoj karijeri, više puta sam bio životno ugrožen, ali pored svega toga osvojio sam 12 titula“, zaključio je Perišić.
Danas, nakon pola stoljeća provedenog na stazama, još uvijek se natječe, pobjeđuje i vraća se na mjesta koja za njega imaju posebno značenje.
A Požega i Glavica, sudeći prema njegovim riječima, među njima zauzimaju posebno mjesto.
