Povodom Svjetskog dana cerebralne paralize, koji se obilježava 6. listopada, važno je govoriti ne samo o izazovima s kojima se osobe s cerebralnom paralizom svakodnevno susreću, nego i o njihovim sposobnostima, potencijalima i doprinosu društvu – prenosi Laudato.
Cerebralna paraliza stanje je koje obilježavaju teškoće u kontroli mišića, ukočenost, spazam, paraliza i druge neurološke poteškoće nastale zbog oštećenja mozga tijekom trudnoće, poroda ili ranog djetinjstva. Ne smatra se bolešću i nije progresivna, a pojavljuje se kod otprilike jednog do dvoje djece na tisuću. Vjerojatnost pojave cerebralne paralize veća je kod nedonoščadi i djece vrlo male porođajne težine.
Jedan od važnih koraka prema većoj uključenosti osoba s cerebralnom paralizom jest – slušati ih. Potrebno je razvijati kulturu aktivnog slušanja i nastojati razumjeti njihove stvarne potrebe, iskustva i izazove. Jednako je važno dati im prostor da govore o vlastitim životnim pričama, postignućima i onome što su uspjeli ostvariti unatoč preprekama.
Tek kada osobu doista saslušamo i pokušamo sagledati svijet iz njezine perspektive, možemo kvalitetno graditi inkluzivne programe i stvarati društvo u kojemu svatko ima priliku ostvariti svoje potencijale.
Važan dio tog procesa jest i uključivanje osoba s cerebralnom paralizom na tržište rada. Zapošljavanje nije samo pitanje financijske neovisnosti, nego i prilika da osoba prepozna i pokaže vlastitu vrijednost, sposobnosti i talente. Istodobno, potrebno je senzibilizirati poslodavce i ukazivati na to da zapošljavanje osoba s cerebralnom paralizom može biti vrijedno i za njih same i za cijeli kolektiv.
Osnaživanje zato počinje promjenom perspektive – od gledanja na ograničenja prema prepoznavanju mogućnosti. Umjesto da govorimo samo o onome što osoba ne može, važno je pitati što može, što želi i na koji joj način možemo omogućiti da svoje sposobnosti razvije i podijeli s drugima.
