Na Četvrtu vazmenu nedjelju, 8. svibnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u
požeškoj Katedrali sv. Terezije euharistijsko slavlje. U pozdravnoj riječi podsjetio je kako je
ova nedjelja nazvana Nedjeljom Dobrog Pastira zbog toga što se sam Isus tako predstavlja u
današnjem evanđelju te navedenom prigodom posebno molimo za duhovna zvanja,
svećenička i redovnička, koja prvenstveno ovise o molitvi. Podsjetivši ih da je osim toga
danas druga nedjelja u mjesecu svibnju kada redovito slavimo Majčin dan, kazao je da našu
zahvalnost majkama želimo izraziti također molitvom, uključujući ih u ovo sveto slavlje.
Izrazio je radost što upravo na Majčin dan može u požeškoj Katedrali primiti obitelj Hrvoja i
Suzane Kremeček te krstiti njihovo peto dijete Bornu, čestitavši roditeljima po peti puta
posvjedočeno majčinstvo i očinstvo, i zahvalivši za bogatstvo koje su na taj način darovali
Crkvi i Hrvatskoj domovini, sa željom da Bog blagoslovi njihovu velikodušnu žrtvu ljubavi.
Biskup je započeo homiliju s pitanjem upućenog nazočnima kakav im je sluh, rekavši
da ne misli pri tom na sluh njihovih fizičkih ušiju, kojima slušaju ono što ljudi danas u
Hrvatskoj govore uglavnom jedni protiv drugih, nego na sluh srca kojim kao vjernici čuju glas
Isusa Krista Dobrog pastira, poput ovaca iz današnjeg evanđelja. Uhom se čuje kratko i malo,
a srcem duboko i daleko, ustvrdio je biskup. Napomenuo je da nas Nedjelja Dobrog Pastira
želi podsjetiti kako postoji jedan Božji govor koji nazivamo „duhovni poziv“, svećenički i
redovnički. Istaknuo je kako treba moliti da napose mladi imaju sluha srca, čuju taj poziv i
na nj se odazovu. Molitva je naš silazak u srce, u vlastitu dubinu, sabranost u kojoj
osluškujemo Božji glas. Ona nije prvotno naš govor Bogu, nego slušanje onoga što nam Bog
govori da bismo to nastojali činiti.
Polazeći od Isusove tvrdnje u naviještenom evanđelju da je on Dobri Pastir, koji
poznaje ovce i koga one slušaju te idu za njim, biskup je protumačio da „čuti Isusa“ i „ići za
njim“ svjedoči o dinamizmu Božje prisutnosti u svijetu, kojem bi trebalo posvetiti više
pozornosti na taj način da Bogu otvaramo prostore našeg duha i srca. Kazao je da unatoč tome
što nam evanđeoska slika pastira može biti daleka, ona jasno govori da je pastir samo onda
pastir kad je usmjeren na svoje ovce i živi za njih. Onaj pak pastir koji je okrenut prema
samome sebi i želi samo iskoristiti ovce za svoje sebične interese, prema Isusovim riječima i
nije pastir, nego najamnik.
Pastir je odnos prema drugome, kako nam je to zorno prikazano u
ulomku drugog čitanja iz Knjige Otkrivenja sv. Ivana Apostola slikom Isusa Krista Jaganjca u
središtu nebeske stvarnosti, koji je postao pastir tako što se na križu potpuno predao za nas,
kazao je biskup. Istaknuo je da se najava proroka Ezekijela o jaganjcu koji postaje pastir,
ostvarila u Isusovoj uskrsnoj pobjedi nad smrću. Ako vjerom prihvaćamo i živimo Isusov
pastirski „za nas“, tada naš život ni u najtežim situacijama, uključujući i onu smrtnu, ne može
biti izgubljen, utemeljen je na najčvršćem tlu, ustvrdio je biskup. Podsjetio je sudionike
slavlja da su u svetom krštenju sebe povjerili Isusu Kristu, te ih je pozvao da tu pripadnost
obnavljaju svakodnevnom molitvom, slušanjem Božje riječi i sudjelovanjem na svetoj misi.
Spomenuo je da uskrsna svijeća svojim svjetlom jačim od mraka predstavlja Isusovu uskrsnu
pobjedu nad smrću, te je pozvao sudionike slavlja neka se othrvaju napasti da žive
usmjerenost protiv nekoga ili nečega, postajući dionici dinamizma mraka i negativnosti.
Ustvrdio je da svjetlo svijeće nije jako zato što je protiv mraka, nego zato što ostvaruje ono
što svijeća jest: da svijetli. Tako i mi u našem životu ne pobjeđujemo zato što smo protiv zla,
nego zato što živimo ono što smo Isusovom snagom postali u krštenju, ustvrdio je biskup.
Povezujući Nedjelju Dobrog Pastira s Majčinim danom, biskup je podsjetio kako je
majka poput pastira usmjerenog posvema prema ovcama, biće koje je svojom cjelovitošću
„za“ svoje dijete i „za“ život. Žena koja nije za život i koja je možda protiv djeteta, ne može
se nazivati majkom, premda je djetetova fizička rodilja. Naime, majčinstvo je u izvornom
smislu uvijek povezano sa sebedarjem, naglasio je biskup. Osvrnuvši se na aktualnu raspravu
u Hrvatskoj o dopuštenosti abortusa u određenom tjednu trudnoće djeteta za koje je utvrđeno
da je bolesno, biskup je kazao kako nemamo pravo biti protiv nekoga zato što je bolestan,
razmišljajući odstraniti ga ili ubiti, nego da upravo trebamo biti za onoga tko je slab ili
bolestan.
Spomenuo je kako je peto dijete rođeno u obitelji Kremeček imalo majku, jer ona
nije bila protiv njega, smatrajući pomodno da je previše imati petero djece, nego je bila za
njega. Očitovala je svoju majčinsku velikodušnost i žrtvu ljubavi krsnom snagom Isusa
Krista, ustvrdio je biskup. Još je upozorio da nas za ono što učinimo protiv života neće kazniti
Bog, nego sâm život. Naglasio je da smo očevici kako se priroda osvećuje čovjeku kad je on
zagađivanjem i drugim oblicima nepoštovanja njezinih zakonitosti na različite načine ugrozi i
uništi. Majke koje su počinile abortus znaju koliko je težak teret koji nose na savjesti, teži
negoli roditi dijete i odgajati ga. Bog nas kroz zakonitosti u prirodi i osobnom životu poziva
da poštujući ih budemo na njegovoj strani.
Biskup je poželio da bude blagoslovljeno sve što
sudionici slavlje u tom smislu osobno nastoje činiti i druge uvjeravaju da se tako ponašaju, da
surađuju s Bogom u njegovu životvornom djelovanju. Također je poželio da Bog u svakom
sudioniku slavlju pronađe dobrog slušatelja i sugovornika, te još boljeg saveznika. Zamolio je
Isusovu Majku da nam svima pomogne imati bistrinu uma i srca kojom pristupamo sebi i
stvarnosti oko sebe, te uvijek budemo u skladu s Bogom, njegovi saveznici.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je roditeljima Kremeček čestitao krsno
preporođenje njihova petog djeteta, sa željom da njihovom zauzetošću ono i ostala njihova
djeca rastu u blizini Božjoj i u snazi Isusa Krista te na taj način postanu veliki ljudi. Svima
pak majkama čestitao je Majčin dan, uz molitvu da ih prati Isusova Majka, vjerna službenica
života, i pomogne da žive svoje izvorno majčinstvo te u Hrvatskoj bude više života. Nakon
svete mise biskup se susreo s članovima obitelji Kremeček, zadržao se u razgovoru o njihovu
životu te je djeci uručio darove a roditeljima novčani prilog Požeške biskupije, uobičajen u
ovakvoj prigodi.
