Katolička klasična gimnazija s pravom javnosti u Virovitici, svečanom je akademijom, 17. svibnja proslavila Dan škole i spomenula se
15. obljetnice njezina osnutka. Uz brojne roditelje, djelatnike, učenike, svećenike, ravnatelje katoličkih škola Požeške biskupije i
ravnatelje škola s područja Virovitičko-podravske županije te ostale uzvanike, predstavnike
gradskih i županijskih vlasti i drugih institucija grada Virovitice, ovu su svečanost na poseban
način svojim prisustvom uveličali požeški biskup Antun Škvorčević, osnivač škole i Ivica
Žuljević, predstojnik Ureda za katoličke škole pri HBK i predstojnik Ureda za katoličke škole
Požeške biskupije.
Nakon uvodne riječi i pozdrava svima prisutnima, ravnateljica škole Marijana Novak
Stanić zahvalila je svima na dolasku i na svemu onome što svatko od nazočnih na svoj način
čini za boljitak i uspješan rad škole. Posebnu zahvalnost uputila je biskupu Antunu, napose za
očinsku brigu kojom skrbi o školi, od njena osnutka do danas.
Tijekom bogatog programa što su ga pripremili učenici i profesori, uzvanici su imali
prigodu čuti ponešto o poslanju katoličke škole i njenom geslu: „Duc in altum“ koje je
pripremio duhovnik škole Ljubiša Krmar, te o nebeskom zaštitniku škole, uz čiji se
spomendan i veže Dan škole, bl. Ivanu Merzu, koje je pripremio vjeroučitelj Tomislav
Dokoza. Profesor Hrvoje Drvenkar izložio je kratak presjek povijesti i djelovanja škole te
brojne uspjehe učenika koje su postizali kroz ovih 15. godina postojanja. Pedagoginja škole
Lucija Hader predstavila je uzvanicima i najuspješnije ovogodišnje učenike i njihove mentore,
koji su osvajali postolja na županijskim natjecanjima, a neki od njih bili su prisutni i na
državnim natjecanjima.
Ravnateljica je prisutnima predstavila Klaru Pažin, naj-učenicu škole među
ovogodišnjim maturantima, a potom i simboličnim poklonom zahvalila djelatnicima –
jubilarcima za 10 i 15 godina predanog rada. Cijeli program bio je prožet pjesmom školskog
zbora, izvedbom skladbe na klaviru, čitanjem radova koje su učenici sami pisali te dramskim
izričajem mladih talentiranih glumaca, članova dramske skupine. Nekoliko učenica Katoličke
klasične gimnazije ove je školske godine sudjelovalo u projektu Akademije „Pro life“ pa su
ovom prigodom iznijele svoja vrijedna iskustva i svjedočanstvo o tome koliko ih je
sudjelovanje u ovom projektu obogatilo.
Na kraju svečanosti prigodnu riječ uputio je nazočnima i biskup Antun, kazavši kako
je nakon svega što je čuo i vidio o radu i uspjesima učenika, profesora i djelatnika u
Katoličkoj klasičnoj gimnaziji u Virovitici, na koji način međusobno komuniciraju, i sam
poželio biti članom njihove zajednice. Spomenuo je gimnazijalcima da je program akademije
obnovio u njemu sjećanja na vlastite gimnazijske dane tijekom kojih se i on na svoj način
hrvao sa životom i život s njime, pomalo i s Bogom a i Bog s njime, izrazivši uvjerenje da su
iz tog hrvanja obojica izašli pobjednici. Zahvalio je ravnateljici i voditeljima akademije na
čestitkama koje su mu uputili, a Bogu što nije odustao od njega, od njegovih mladenačkih
samovolja proizašlih pokatkad iz osluškivanja sebičnih osjećaja a ne srca.
Ustvrdivši kako mnogo toga u životu i radu Škole zaslužuje čestitke, biskup je sve to
sažeo u jedno, čestitavši im Dan njihove i naše Katoličke Klasične Gimnazije u Virovitici, sa
zahvalnošću svima, na čelu s gospođom ravnateljicom, za sva spomenuta i nabrojana
postignuća, ali i za ono dragocjeno dobro koje ne uspijevamo pretočiti u riječi a što ga
općenito nazivamo „rast i sazrijevanje osobe“. Također im je zahvalio što jedni druge vole,
naglasivši kako je to prvo i najvažnije, jer je ljubav, kako nas uči sv. Pavao, konačna stvarnost
u kojoj pronalazimo istinu o sebi. Zahvalio im je što nastoje živjeti ono što zaista jest
„katolička gimnazija“.
Pojasnio je kako se to „katoličko“ sastoji ponajprije u povjerenju koje
međusobno žive učenici, učitelji i drugi djelatnici. Posvjedočila mu je to i majka jednog
gimnazijalca, kazavši da je to razlog radi kojeg je upisala svoga sina u katoličku gimnaziju, a
tek onda što u njoj ima mogućnost steći najbolja i najveća znanja. Dodao je da je znanje silno
važna dimenzija ljudske osobe, ali je još važnija moć njegova duha koja se zove „povjerenje“.
Ustvrdivši da je povjerenje budnost ljudskog duha i dubina njegova bića za drugoga, bez koje
čovjek ostaje zatvoren u sebe samoga, pozvao je sudionike akademije da rastvore sebe, da se
otvore za beskraj, za smisao, za puninu, napomenuvši da je toj otvorenosti ime „vjera“. Još je
rekao da bez vjere i povjerenja čovjek ostaje zatvoren u svoj mali ego, te su mu od male
koristi znanja koja je naučio i vještine koje je stekao, on ostaje zarobljen u nemoćima koje ga
priječe da ostvari sebe u onim dimenzijama koje osjeća upisane u njega kao poziv, kao čežnja
i kao istina o njemu koja se ostvaruje po Drugome.
Katolička gimnazije, uz posredovanje
znanja, nastoji mlade ljude pomagati da budu vjernici, ljudi otvoreni za beskraj, za sve, kako
je govorio sv. Augustin, otkrivajući kako se njegovo srce nikad ne može zadovoljiti nečim
polovičnim nego samo onim što je njegovo sve, a to je Bog za kojega smo u konačnici
stvoreni. Tu istinu na svoj način izriče geslo naših katoličkih gimnazija „Duc in altum“ –
Izvezi na pučinu, na daljinu, širinu, dubinu. Zaveslaj prema punini, smislu, k onim obzorima
kojima konačno pripadaš – ustvrdio je biskup.
Napomenuo je da je sv. Ivan Merz tu istinu
shvatio u svojoj mladosti, te se po vjeri otvorio za spomenute mogućnosti ljudskog postojanja
koje u nama može ostvariti samo Bog. Ravnateljici, svim djelatnicima škole, roditeljima i
prijateljima zahvalio je što potiču gimnazijalce da budu vjernička bića otvorena za puninu.
Zamolio je sv. Ivana Merza, zaštitnika njihove škole da svojim primjerom i zagovorom bdije
nad svima njima zajedno i nad svakim pojedinim od njih, da nitko od njih ne zaostane na
razini života, nego raste u srcu po onom Božjem svjetlu i životvornoj snazi koja se zove Duh
Sveti.
