U nedjelju, 7. kolovoza biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi sv.
Antuna Padovanskog u Našicama svetu misu i uveo u službu novoimenovanog župnika fra
Tomislava Faletara. Biskup je izrazio radost što može usred ljeta biti s vjernicima u Našicama
na svetom slavlju. Kazao je da je fra Petar Cvekan nakon dvije godina služenja u našičkoj
župi voljom poglavara premješten na drugu službu, i da je fra Tomislav imenovan za novog
župnika, te ga je srdačno pozdravio i poželio mu dobrodošlicu u Požeškoj biskupiji i u
našičkoj Župi. Zahvalio je fra Petru što je svojim služenjem posvjedočio da je svećenik koji
voli Isusa Krista i njegovu Crkvu, i po Isusu Kristu sve nas. Zamolio je tajnika Mateja
Silukovića da pročita Dekret o imenovanju fra Tomislava Faletara župnikom u Našicama i
ukratko prikaže njegov životni put, a zatim je novoimenovani župnik u skladu s crkvenim
propisima položio ispovijest vjere.
Polazeći od naviještene Božje riječi u misnim čitanjima, biskup je u homiliji ustvrdio
kako je dobro što Gospodin Isus Krist stalno od nas nešto traži, jer naš život nije do kraja
jasan i nema recepta po kojem bismo ga mogli ostvarivati. Upitao je sudionike slavlja koji je
to model po kojem nastoje živjeti? Dok nam mediji i drugi govornici u Hrvatskoj i po svijetu
predlažu što trebamo činiti po njihovim ljudskim modelima, Gospodin nam naš Isus s Božjih
polazišta obznanjuje tko smo i kako trebamo živjeti da bismo stigli k cilju na koji smo
pozvani.
Današnja sveta čitanja, napose evanđelje, predstavljaju nam naš život kao hod,
putovanje koje je od nekuda krenulo i želi nekamo stići, za koji je potreban vođa, netko tko
poznaje smisao našeg postojanja i kome stoga možemo povjeriti svoju sudbinu, ustvrdio je
biskup. Upitao je sudionike slavlje je li njihov vođa Isus Krist, s kojim su započeli hoditi u
svetom krštenju, koji ih želi i može dovesti do punine, smisla i vječnosti, koju on naziva
„kraljevstvo nebesko“, ili samo do nekih kratkoročnih zemaljskih ciljeva o kojima govori
politika, gospodarstvo i druge organizacijske razine našega života. Pozvao ih je da danas
obnove sliku svijeta, model po kojemu trebamo živjeti, kako nam ga je predstavila naviještena
Božja riječ.
Polazeći od prvog čitanja, biskup je kazao kako nas pisac Knjige mudrosti uvjerava da
postoji Bog koji ima svoj naum s čovjekom, i da se on odnosi na stanje naše ranjenosti zlom,
prolaznošću, nemoću, bolešću i smrću, iz kojeg nas želi izvesti i uvesti u stanje životne
punine. Biskup je ustvrdio da je Bog u povijesti posvjedočio kako to nije tek lijepa priča, nego
da je on moćan ostvariti svoj naum. Sveti pisac Knjige mudrosti pamti kako je Bog
posvjedočio svoj naum i njegovo ostvarenje kad je po sluzi svome Mojsiju pozvao Židove da
iz egipatskog ropstva krenu na put slobode i stignu u zemlju koju im je on pripravio, što je
samo znak onog izlaska koji je Bog ostvario u Isusovoj smrti i uskrsnuću, iz smrti u život, iz
prolaznosti u vječnost.
Biskup je podsjetio kako je Božji narod na tom putu prolazio kroz
pustinju, da je ona bila mjesto kušnje kojima je Bog provjeravao vjeruje li njegov narod
njemu ili nekom drugom, želi li s njime ili s nekim drugim nekamo stići.
Ustvrdio je da o vjeri kao najvažnijoj sastavnici našega životnog hoda s Bogom govori
i pisac Poslanice Hebrejima, koji u drugom čitanju stavlja praoca Abrahama za uzor vjere. On
se u velikim nesigurnostima života pokazao čovjekom velike poslušnosti Bogu i dubokog
povjerenja u njega do te mjere, da je bio spreman izvršiti Božju zapovijed te mu žrtvovati
svoga sina jedinca Izaka, znajući da ga Bog neće iznevjeriti, i da će uvijek ostati vjeran
svojim obećanjima, ali ne na ljudski, nego na svoj božanski način. Biskup je ustvrdio da vjera
nije teorija, nego sasvim konkretni model po kojem živimo. Vjera je trajno svjedočenje kako
nismo dostatni samima sebi, čin je našeg izlaženja – ne iz zemljopisnog okruženja – nego iz
naše vlastite sigurnosti i samodostatnosti, okrenutost prema drugome.
Vjera je najdublja povezanost s drugim i ukorijenjenost u drugoga, ustvrdio je biskup. Podsjetivši sudionike
slavlja da su svojim krštenjem ugrađeni u Isusa Krista, u kojem im je Bog dao sve ono što im
po njegovu naumu pripada, biskup je poručio da je život povjerenja u Isusa Krista kao
gospodara svijeta čiji povratak željno iščekujemo, onaj model po kojem njihov životni put
zadobiva konačni smisao. Pozvao je sudionike slavlja da obnove danas svoje povjerenje u
Isusa Krista, da mu kažu kako je on njihova sudbina, i da svjedoče kako su sva njihova
iščekivanja u njemu, čije će očitovanje na kraju biti pobjeda života u njihovoj smrti, vječnost
u prolaznosti, kojoj se nadaju i za kojom čeznu.
Govoreći o zadaćama njihova novog župnika, biskup je spomenuo kako naš govor o
njegovoj službi nije najsretniji jer sugerira da je ona djelovanje neke osobe neovisno o bilo
kome. Budući da je svećenička služba posvema ovisna o Isusu Kristu, o njegovoj Crkvi i o
vjernicima koji su mu povjereni, ona je „poslanje“ u neraskidivoj povezanosti s Isusom
Kristom koje mu je povjerio po služenju Crkve. Poručio je sudionicima slavlja da im je Isus
Krist poslao novog župnika da bude s njima ponajprije vjernik, da uskrsli Gospodin bude
središte i njegova i njihova života, te da trajno zagledani u njega prepoznaju veličinu i smisao
svoga postojanja, osobito u poteškoćama i nemoćima, u uvjerenju kako bez njega koji je jači
od smrti ostaju izgubljeni na životnom putu.
Svećeničko poslanje je naviještati Isusa Krista kao smisao ljudskog postojanja,
svjedočiti ga svojim životom i slaviti otajstvo njegove smrti i uskrsnuća u svetoj misi i u
drugim sakramentima, te na taj način omogućavati vjernicima da budu dionici bogatstva
božanskog života, njegove ljubavi jače od smrti i konačne pobjede i punine života koja nam je
u njem darovana. Naglasio je kako ne postoji bolji model po kojem možemo ostvariti puniji i
smisleniji život od Isusova modela, te da nam povijest svjedoči, kako čovječanstvo kad odbaci
put vjere, tone u besmislu i nemoći naših ljudskih pokušaja. Kazao je kako nam o tom
svjedoči i rat u Ukrajini, gdje napadači ne vide u drugom čovjeku Božje stvorenje, nego puko
sredstvo postignuća nekog svog sebičnog kratkoročnog i kratkovidnog cilja.
Poželio je sudionicima slavlja da u suradnji sa svojim novim župnikom budu blagoslovljeni na Isusovu
putu, otkrivajući svakodnevno kolike li radosti biti njegovi u njegovoj Crkvi, u zajedništvu
vjere, nade i ljubavi koje ostvaruju u našičkoj Župi i svojoj Požeškoj biskupiji.
Pri svršetku pričesti sudionici svete mise, predvođeni biskupom Antunom uputili su
Bogu Molitvu za Požeške biskupiju u pripravi za slavlje 25. obljetnice njezina utemeljenja
idućega 21. kolovoza u Voćinu. Pri svršetku slavlja novi župnik fra Tomislav Faletar
prigodnim se riječima obratio župljanima i obznanio im župne oglase. Poručio je da će se
truditi biti dobar svećenik, župnik i gvardijan, i svima pomagati da što bolje žive svoju
kršćansku vjeru.
Još je rekao da će se truditi surađivati s braćom franjevcima u našičkom
samostanu, sa svećenicima u Našičkom dekanatu, a napose s biskupom Antunom. Biskup
Antun je poželio da Bog blagoslovi sve ono što će župnik Tomislav u suradnji sa župljanima
nastojati činiti u svom pastoralnom djelovanju i udijeli mu uspjeh. Kazao je da postoji već
izgrađena jedna našička srdačnost prema Gospi Voćinskoj, podsjetivši da su Našičani na čelu
sa župnikom i gvardijanom fra Franjom Jurincem i gradonačelnikom Vjekoslavom
Hermanom dali velik doprinos u organizaciji biskupijskog Euharistijskog kongresa u Voćinu 2000.
godine time što su se zauzeli za uređenje kongresnog prostora. Rekao je da se stoga
raduje dolasku Našičana u Voćin idućega 21. kolovoza na slavlje 25. obljetnice utemeljenja
Požeške biskupije i uzdignuća voćinske crkve na dostojanstvo bazilike.
Iste nedjelje, 7. kolovoza prepošt požeškoga Stolnog kaptola Ivica Žuljević uveo je
Ivana Rončevića u službu župnika Župe Sv. Barbare u Jakšiću, a kanonik Josip Krpeljević
uveo je Tihomira Bilešića u službu župnika Župe Sv. Mateja u Mačkovcu i Župe Sv. Josipa u
Vrbju. Kanonik pak Antun Ćorković uveo je Krunoslava Siroglavića u župničku službu Župe
Sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici, kanonik Dražen Akmačić uveo je Željka Volarića u
službu župnika Župe Svih Svetih u Požeškim Sesvetama. U službu župnika Župe Sv. Ilije
Proroka u Brodskom Stupniku kanonik Mario Sanić uveo je Josipa Klarića, arhiđakon
Zapadno-slavonskog arhiđakonata Milan Vidaković uveo je Kristijana Perića u župničku
službu u Župi Sv. Marije Magdalene u Donjoj Obriježi, dok je Josipa Prpića u župničku
službu u Župi Sv. Petra Apostola u Bokšiću uveo generalni vikar Želimir Žuljević. Sljedeće
nedjelje, 14. kolovoza bit će uvedeni u župničku službu i drugi novoimenovani župnici u
Požeškoj biskupiji.
