U mjesecu listopadu kada slavimo dan ”Kravate” (18.listopada) i prvih hrvatski postrojbi koji
su kravatu ponjeli u francusku prisjetimo se i 260. obljetnice rođenja ( Vrčin Dolu) hrvatsko
francuskog generala Marka Slivarića plemenitog Heldenburškog.
Hrvatska graničarska obitelj Slivarić živjela je na prostoru Slavonske vojne granice. Markov
otac Martinć (1722. – 1790. hrvatski graničarski časnik, bojnik Martin bio je vrlo cijenjen kao
dobar i sposoban zapovjednik. Sudjelovao je u bojnim pohodima za austrijsku krunu i izvan
Vojne granice, Ratu za austrijsko nasljeđe i Sedmogodišnjem ratu. Zbog svoj vojnih zasluga i
zasluga njegovih predaka (oca i djeda) austrijska carica i hrvatska kraljica Marija Terezija
dodijelila je Vojno plemstvo Martinu Slivariću 1772. godine s predikatom ”von Heldenburg”.
Marko Slivarić pl. Heldenburški rođen je 12. listopada 1762. godine u selu Vrčin Dol
(Pleternica), u graničarskoj obitelji Martina i Anđele. Kršten je u župnoj kapeli sv. Antuna
Padovanskog u Vrčin Dolu (ime dobiva po svom djedu po majci Marku). Kao i njegovi preci
(otac, djed, pradjed) i Marko je nastavio vojničkim pozivom. Nakon završetka časničke škole
(vojna akademija Terezijana u Bečkom Novom Mjestu) smjera topničke službe, 1. svibnja 1781.
ulazi u službu Austrije kao kadet u 2. topničkoj pukovniji. Kao školovani mladi časnik,
dobiva raspored u Vojnu Hrvatsku, područje Vojne granice u Slunjskoj pukovniji, 1782.
godine.
U to vrijeme izmjerio je Slunjsku pukovniju po granicama satnija, tako da je
zabilježen kao jedan od hrvatskih kartografa. Promaknut je 1787. u čin potporučnika te je
sudjelovao u bojnim djelovanjima na talijanskom bojištu.1794. promaknut u čin poručnika i
premješten u pukovniju u Otočac u kojoj je 1797. promaknut u čin satnika. Potom je
premješten u Ogulinsku pukovniju i 1809. dobiva čin bojnika. U proljeće 1809. sudjeluje u
bitkama u Lici, zapovijedajući jednom bojnom, protiv Napoleonove (francuske) vojske koju
vodi maršal Marmont. U tim bitkama bojnik Slivarić pružio je velik otpor francuskim
snagama što nije prošlo nezapaženo kod maršala Marmonta. Bojnik Marko Slivarić tada je i
dva puta je ranjen.
POD FRANCUSKOM VLAŠĆU
Sklapanjem sporazuma u Beču između Austrije i Francuske 1809., sav dio Hrvatske južno od
Save pripadao je Francuzima, koji su dobivenim zemljama dali ime ”Ilirske pokrajine” a
maršal Auguste Marmont postaje prvi guverner (1809. – 1811.) istih. Tako su hrvatske
pukovnije, dojučerašnji žestoki protivnici, Francuzima postale saveznici. Početkom 1810.
godine maršal Marmont imenuje nove zapovjednike pukovnija, među njima i jedinog Hrvata,
Marka Slivarića, privremenim pukovnikom i zapovjednikom Ličke pukovnije sa sjedištem u
Gospiću. Iste godine maršal Marmont šalje izaslanstvo Ilirskih pokrajina u Pariz caru
Napoleonu na polaganje prisege. Vojnu delegaciju tada predvodi pukovnik Marko Slivarić
koji tom prilikom 28. studenog 1810. biva odlikovan Časničkim križem Legije časti.
POHOD NA RUSIJU 1812. GODINE
Nakon povratka iz Pariza, 20. studenog 1811. godine Slivariću je potvrđeno promaknuće u čin
pukovnika te preuzima zapovijedanje namjenskim snagama Prve hrvatske provizorne
pukovnije, sastavljene od prvih bojni 1. i 2. (Ličke i Otočačke) pukovnije za pohod na Rusiju.
Pukovnija je 3. ožujka bila u Veroni s brojnim stanjem 48 časnika i 1610 dočasnika da bi
tijekom pohoda svoje prvo vatreno krštenje doživjela u Ostrovnom 27. srpnja 1812., gdje je
pukovnik Slivarić ranjen. U toj bitki istaknula se Prva hrvatska provizorna pukovnija,
te je zapisana u desetom biltenu Napoleonove Velike armije.
Nakon toga pukovnija je sudjelovala u bitci za Moskvu kod sela Borodina, tzv. ”bitka
generala” 6. i 7. rujna. Pukovnija je ušla u Moskvu 15. rujna 1812. godine i ostala do
povlačenja, a Napoleon je u Moskvi, 18. listopada dodijelio šest križeva Legije časti njezinim
pripadnicima. Povlačenjem iz Moskve nastaje prava katastrofa za Napoleonovu Veliku
armiju. Prva hrvatska provizorna pukovnija u povlačenju iskazala se u bitkama kod
Malojaroslaveca, 24. listopada (poginuo zapovjednik divizije general Delzons), potom u bitki
kod Vjazme, 3. studenog, i bitki prilikom prijelaza rijeke Berezine, 29. studenog 1812.
godine.
NAPOLEON SLIVARIĆU DODJELJUJE GENERALSKI ČIN
Francuski car Napoleon promaknuo je pukovnika Marka Slivarića u brigadnog generala 5.
veljače 1813. godine, potom ga u travnju šalje u sjedište svoje pukovnije u Gospić da
mobilizira još jednu bojnu od 1000 ljudi i dovede u Njemačku. S cijelom hrvatskom
brigadom general Slivarić sudjeluje u bitci kod Leipziga, poznatije pod nazivom ”Bitka
naroda” u listopadu 1813., u kojoj su Francuzi izgubili, Napoleon je protjeran na otok Elbu.
Generala Slivarića su zarobili kao francuskog generala i odveli u siječnju 1814. u Ostrogon u
Mađarsku. Slivarić traži povratak u domovinu Hrvatsku i austrijsku vojsku, ali ga Austrija ne
želi primiti kao brigadnog generala, zbog njegove velike odanosti francuskom caru
Napoleonu.
Iz mađarskog zarobljeništva general Slivarić vraća se šest mjeseci posije 15. srpnja 1814. u
Francusku i smješten je u Marseillesu gdje se stavlja na raspolaganje glavnom stožeru
Francuske vojske. (dobiva pola plaće). Napoleon bježi s otoka Elbe i ponovo preuzima vlast
u Francuskoj te započinje razdoblje poznato pod nazivom ”Sto dana”. U tom vremenu
generala Slivarića ponovo su aktivirali u vojnu službu
GENERAL SLIVARIĆ VELIKU SLAVU STEKAO JE OBRANOM GRADA
ANTIBESA
Brigadni general Marko Slivarić postavljen je 1. lipnja 1815. godine za vrhovnog
zapovjednika utvrde – grada Antibesa. (Nakon bitke kod Waterlooa, u kojoj su francuske
snage doživjele poraz, od saveznika, Napoleona su po drugi puta protjerali, sada na otok sv.
Helenu gdje i umire 5. svibnja 1821. godine.)
Austrijske snage blokiraju i žele osvojiti grad Antibes, ali general Slivarić ga brani, odan
kralju Luju XVIII. Obranu grada Antibesa organizira brigadni general Marko Slivarić uz
dogovor s lokalnim vlastima predvođenim gradonačelnikom Francoisom Tourreom i
gradskom stražom te sprječava austrijsku vojsku da okupiraju grad-utvrdu Antibes što mu
donosi veliku slavu Antibljana.
Zahvalnost generalu Slivariću za obranu Antibesa iskazali su u pismima građani, gradska
straža i gradonačelnik: ”Gradska straža i zapovjednici neće nikada zaboraviti što mu sve
duguju te će ga njihova zahvalnost i privrženost svugdje pratiti gdje god bio”. Pismo su
potpisali satnik zapovjednik straže Gairaud u odsutnosti glavnog zapovjednika i još 28
časnika.
Kraljevskom odlukom već sljedeći mjesec, 18. listopada 1815., general Marko Slivarić
umirovljen je u 53. godini života i 34. godini vojne službe. Nakon umirovljenja ostatak života
provodi u mjestu Gignacu na jugu Francuske. Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić
preminuo je u 76. godini života dana 27. kolovoza 1838. godine u Gignacu gdje je i
sahranjen na mjesnom groblju po katoličkom običaju.
Novu stranicu povijesnog spomena o generalu Marku Slivariću otvorilo je Veleposlanstvo
Republike Hrvatske u Francuskoj 15. rujna 2008. godine na 170. obljetnicu njegove smrti Na
otkrivena je spomen-ploča na kući u kojoj je živio i preminuo, a na gradskom groblju u
Gignacu podignut je nadgrobni spomenik njemu u čast.
U Pleternici je 12. listopada 2016. godine, na 254. obljetnicu rođenja generala Marka
Slivarića održan međunarodni simpozij i otvorena izložba. Na dvojezičnoj hrvatsko-
francuskoj izložbi prikazani su izvorni dokumenti o životu generala Marka Slivarića
plemenitog Heldenburškog koji većinom potječu iz francuskog Vojnog i Državnog arhiva.
Unazad nekoliko godina ova tema obrađuje se na Hrvatskom vojnom učilištu Dr. Franjo
Tuđman u Ratnoj školi „Josip Ban Jelačić“ te visokoj Dočasničkoj školi.
Prošle godine u izdanje Grada Pleternice odnosno Hrvatske knjižnice i čitaonice Pleternica,
izdana je knjiga „Hrvatsko-francuski general Marko Slivarić Heldenburški“ autora Marija
Kalana, Promocija je bila u sklopu mjeseca knjige 8. listopada, uz nazočnost gradonačelnice
Pleternice, županijskih predstavnika te velikog broja gosti iz cijele Hrvatske.
Ove godine također u mjesecu knjige, knjiga o slavnom generalu Slivariću bit će
predstavljena u gradskoj knjžnici u gradu Otočcu, 21. listopada 2022. u 19.sati.
Tekst i foto: Mario Kalan 
