Na prvu nedjelju došašća, 27. studenoga 2022. požeški biskup Antun Škvorčević
pohodio je Župu sv. Antuna Padovanskog u Daruvaru i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko
slavlje tijekom kojeg je krstio djevojčicu Arielu Anđelu, šesto dijete roditelja Andreja i Ana
Marije Radnić, dječaka Luku, prvo dijete u obitelji Ivana i Monike Rambousek, te dječaka
Marka, prvo dijete u obitelji Tonija i Barbare Brezina. Na početku misnog slavlja župnik
Žarko Turuk uputio je biskupu Antunu riječi dobrodošlice. Pozdravljajući sudionike slavlja
biskup je rekao da se raduje što zajedno s njima može na tako snažan način započeti u
Daruvaru novu liturgijsku godinu, Advent ili Došašće. Napomenuo je kako je to vrijeme
priprave za Božić, na koji nam Crkva stavlja pred oči dijete u skromnosti i siromaštvu
betlehemskih jaslica, u kojem se objavila najveća Božja stvarnost, ljubav koja pobjeđuje.
Kazao je da se raduje što ovaj Advent možemo početi s krštenjem troje djece iz triju obitelji,
koje nas podsjeća na značenje našeg života u sadašnjosti i vječnosti, na ono što je Bog smislio
za nas kad nas je pozvao u postojanje. Uputio je pozdrav poštovanja i zahvalnosti roditeljima,
napose Andreju i Ani Mariji Radnić, koji su na krštenje donijeli svoje šesto dijete, potaknuvši
ih da budu ponosni što su na strani života.
U homiliji biskup je nastavio razgovor započet s ministrantima u sakristiji prije svete
mise o tome hoće li Hrvatska reperezentacija večeras pobijediti Kanadu na svjetskom
nogometnom prvenstvu u Kataru, pripomenuvši kako je jedan od njih ustvrdio ne samo da će
Hrvatska pobijediti, nego je protumačio i način na koji će ona to postići. Nazvavši tog
ministranti „malim vizionarom“, biskup je podsjetio sudionike slavlja na prvo današnje
liturgijsko čitanje u kojem prorok Izaija iznosi svoje „viđenje“ onoga što Bog kani ostvariti za
svoj narod koji je proživljavao teške gubitničke trenutke. Biskup je istaknuo da su viđenja i
predviđanja Božjih proroka mnogo važnija i dalekosežnija od svih naših ljudskih predviđanja,
napose onih u sportu. Kazao je kako je drama našeg postojanja u tome da, oslanjajući se samo
na naša ljudska predviđanja i očekivanja, ostanemo razočarani zarobljenici onoga što se može
ostvariti samo iz naših mogućnosti, a duboko osjećamo da to nije u skladu s veličinom čežnji
budnih u nama, koje nas podsjećaju da nismo mi izmislili život, nego je on djelo Božjeg
nauma spasenja te konačnu puninu našeg postojanja ne možemo mi ostvariti, nego primiti od
njega kao dar.
Spomenuvši kako naša riječ „advent“ dolazi od latinske riječi „ad-venire“ kojima se
izriče ono što odnekud k nama dolazi, biskup je naglasio da to što k nama dolazi nije nešto što
smo mi proizveli, prouzročili ili nekim svojim kalkulacijama predvidjeli. Istinska budućnost
nije u mogućnostima koje su utemeljene u onom što smo jučer ostvarili, i po današnjim našim
dosezima stvara sutrašnjicu, nego u onome što iz punine Božjeg života dolazi k nama (ad-
venire). Upravo o takvoj budućnosti iz Božjih mogućnosti progovara Isus u današnjem
evanđelju, dok naviješta dan svog ponovnog dolaska na zemlju, ustvrdio je biskup. Isus nas
uvjerava da iz naše ljudske ranjenosti zlom dolaze ratovi i drugi čini koji razaraju život, a iz
ograničenosti stvorenog svijeta dolaze potresi i druge prirodne katastrofe. Kad bi to bila sva
istina o životu, trebalo bi čitati crnu kroniku koja najavljuje kraj svijeta i bili bi u pravu razni
katastrofičari i zloguki proroci, koji se – jer su duhovno mrtvi u svojim srcima – ne nadaju
ničemu dobrome i nikakvoj budućnosti, vide oko sebe samo mrak. Međutim, oni koji su
vjerom budni u srcu za svijet Božjih mogućnosti, onaj svijet koji je Isus Krist započeo na
zemlji ostvarivati vazmenim otajstvom svoje muke, smrti i uskrsnuća, ispunjeni su
utemeljenom nadom da će se u konačnici ostvariti ona vizija svijeta i nas koju je Bog u svojoj
ljubavi smislio od postanka svijeta i postupno ostvarivao. Na koncu svijeta pobijedit će ljubav
koja od Boga dolazi i kojom će biti prevladana naša prolaznost i smrtnost, a koja je očitovana
u Isusu Kristu, njegovoj pobjedi nad smrću, ustvrdio je biskup.
Produbljujući govor o ljubavi kao o jedinom načinu na koji je moguće nadvladati našu
ljudsku prolaznost, te u konačnici pobijediti i samu smrt, biskup je istaknuo kako je ljubav
budnost za ono Božje što se u nama može dogoditi. Kazao je da je ovaj Advent koji danas
započinjemo vrijeme koje nas želi probuditi i ohrabriti za stvarnost Božje ljubavi i njegova
spasenja u svakom pojedinom od nas i u našem svijetu, kako nas uvjerava apostol Pavao u
drugom čitanja iz Poslanice Rimljanima, pozivajući nas da odložimo djela tame i zaodjenemo
se Isusom Kristom, koji je sebe proglasio svjetlom svijeta. Podsjetivši sudionike slavlja da su
svi oni u svetom krštenju zaodjenuti Isusom Kristom, i da su postali dionici njegove sudbine,
biskup ih je pozvao da se na ovom slavlju obnove u toj svijesti, kako bi mogli u današnjoj
Hrvatskoj biti vizionari Božje budućnosti, koja ne doseže samo do onoga što ljudi u njoj
svojim sposobnostima, mogućnostima, europskim ili kojim drugim fondovima mogu ostvariti,
nego do onoga što u njoj Bog svojom moćnom ljubavlju može darovati. Podsjetio ih je kako
su prvi kršćani često ponavljali: „Dođi, Gospodine Isuse!“, svjedočeći da je Isus Krist ključ
smisla svega postojećeg i pobjednik života nad smrću, jedini orijentir njihove sadašnjosti i
budućnosti.
Pozvao je sudionike slavlja da on i njima bude orijentir s obzirom na njihovu
osobnu i zajedničku budućnost i sudbinu te djelovanje u ovom svijetu. Kazao je kako mu je
drago da je i u istočnom dijelu grada Daruvara izgrađena crkva s podignutim zvonikom koji ih
neprestano poziva i potiče da se ne privežu za nešto malo ljudsko i prolazno, uvjeravajući ih
da su stvoreni za Božju veličinu i neprolaznost, te da slavljenjem svetih otajstva u njoj, a
osobito svete mise budu trajno budni i spremni u život provoditi ono na što ih Bog potiče.
Dodao je da se u obiteljima s brojnom djecom ostvaruje najljepša Božja vizija našeg
postojanja, u kojoj mladi bračni drugovi prepoznaju kako je opredjeljenje da dadnu život
novom ljudskom biću djelovanje s Bogom, svojevrsno ulaganje ne samo u Hrvatsku
budućnost, nego i u Božju vječnost. U mladim obiteljima koje se opredjeljuju za život snažno
je prisutan Božji stvoriteljski dinamizam ljubavi, te stoga u njima valja prepoznati Božji znak
i zahvaliti im što se nisu odlučili živjeti po modelu ljudske sebičnosti, nego po modelu Božje
ljubavi. Izrazio je radost što u ovom slavlju možemo biti svjedoci kako Bog po ovim
jednostavnim ljudima pobjeđuje u našoj Hrvatskoj. Pozvao je sudionike slavlja da povjere
Bogu svoje iskrene nakane, i da na početku Adventa po zagovoru sv. Antuna Padovanskog,
zaštitnika njihove Župe, donesu odluke da žele biti ljudi budna srca za Boga, i slobode koja se
opredjeljuje djelovati zajedno s Bogom. To je ono što je u ovom trenutku najpotrebnije
Hrvatskoj i svakom pojedinom od nas, da bismo mogli živjeti ono dostojanstvo koje nam je
Bog dodijelio, zaključio je biskup Antun.
Na svršetku misnog slavlja obitelj Radnić, u kojoj je kršteno šesto dijete Ariela
Anđela, u znak zahvalnosti predala je biskupu Antunu prigodni poklon. Zahvalivši za
primljeni dar, biskup je kazao sudionicima slavlja da smo mi jedni drugima dar, da su
novokrštena djeca najljepši dar ne samo njihovim roditeljima, nego i ovaj daruvarskoj Župi,
našoj domovini Hrvatskoj i Božjoj vječnosti. Poželio im je da budu ljudi budna srca koje vidi
ono što Bog može i želi uz našu suradnju za nas ostvariti. Također je poželio da im svima
bude blagoslovljeno vrijeme Došašća u pripravi za Božić. Na članove obitelji krštene djece i
na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup je nastavio
druženje s članovima triju obitelji koje su krstile djecu, zanimao se za njihov život i uručio
darove.
