Na drugu nedjelju došašća, 4. prosinca 2022. prigodom blagdana sv. Barbare, zaštitnice Župe Jakšić požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi euharistijsko slavlje. Biskupa je na početku pozdravio jakšićki župnik Ivan Rončević, izrazivši radost što se proslava župne zaštitnice sv. Barbare događa u godini srebrnog jubileja Požeške biskupije, i srebrnog jubileja njegova biskupstva i zlatnog jubileja njegova svećeništva, te mu je čestitao spomenute obljetnice. Podsjetio je da se danas spominjemo 100. obljetnice smrti svećenika Janka Klaste, koji je bio župnik u Jakšiću od 1897. do 1922. godine, zaslužan za izgradnju sadašnje župne crkve, zahvalivši biskupu što u navedenoj dvostrukoj prigodi predvodi sveto slavlje. Pozdravljajući nazočne svećenike i vjernike, među kojima su bili Antonija Jozić, županica Požeško-slavonske županije i Ivica Kovačević načelnik općine Jakšić, biskup je župniku Rončeviću i župljanima čestitao svetkovinu njihove zaštitnice sv. Barbare. Kazao je da im želi čestitati i sve ono što se tijekom mnogih godina postojanja ove Župe i duhovno i materijalno nastojalo činiti zaslugom njihovih župnika i domaćih svećenika. Kazao je kako je spomenuti jakšićki župnik Janko Klasta, uz proširenje župne crkve 1910. godine, nastojao biti aktivan i u društvenim djelatnostima, te je tako 1907. godine sudjelovao i u osnivanju Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Jakšiću. Rekao je da u ovu svetu misu želi uključiti i sve druge preminule jakšićke župnike, napose preč. Stjepana Benića, kao i svećenike porijeklom iz jakšićke župe, preminule u novije doba, među kojima je i don Božo Grbeš. Napomenuvši da je sv. Barbara bila velika po tome što je živjela vjernost Bogu do kraja, do mučeništva, pozvao je sudionike slavlja da ih njezin primjer potakne da u našim društvenim okolnostima svjedoče vjernost Bogu i na taj način pridonesu boljitku svoje domovine.
Osvrnuvši se na radove koji se trenutno obavljaju na prometnicima u središtu Jakšića, biskup je u homiliji rekao kako mu je drago susresti se s gradnjama, napose na cestama, jer su one prigoda da se zapitamo do kuda nas u konačnici vode naši ovozemaljski putovi. Kazao je kako je njihov negdašnji župnik Janko Klasta, čije se stogodišnjice smrti spominjemo, smatrao da je u njegovo doba bilo od velike važnosti poduzimati građevinske radove na župnoj crkvi, kako bi u njoj Jakšićani hodili Isusovim putem i s njime stigli najdalje: do vječnosti, do smisla. Biskup je napomenuo kako je i sv. Barbara u ono davno doba odlučila ići Kristovim putem, te je u kratkim crtama prikazao njezin život od rođenja u Nikomediji u Maloj Aziji do mučeničke smrti 306. godine. Osvrnuvši se na njezin kip na kojem je prikazana s mačem u ruci, kaležom i hostijama, istaknuo je kako je na nekim drugim ikonografskim prikazima vidimo da u ruci drži kulu s tri prozora. Naime, prema jednoj legendi Barbarin otac Dioskur, protiveći se kršćanskom opredjeljenju svoje kćeri za Krista, odlazeći na put dao ju je zatvoriti u kulu koja je imala samo dva prozora, ali kad se vratio pronašao je na njoj tri prozora. Tim trećim prozorom, kojeg je otvorila, Barbara je svom ocu i svima drugima posvjedočila kako vjeruje i svoju sudbinu povjerava Presvetom Trojstvu. Pored toga, iznad trećeg prozora dodala je križ, želeći time označiti da se opredijelila za život po logici Isusova križa. Rasrđen time otac Dioskur predaje svoju kćer sucu da je osudi na smrt, a kad ovaj to nije učinio sâm joj je presudio, ubivši je mačem.
Povezujući spomenute događaje iz Barbarina života s izazovima našeg vremena, biskup je ustvrdio da su mnogi ljudi, a osobito sveci, od davnine smatrali kako je svijet svojevrsni opći potop iz kojeg svaki pojedini od nas plivanjem treba tražiti vlastito spasenje. Ti naši stari, među kojima je i sv. Barbara, bili su uvjereni da bi prepustiti se vodenoj struji pasivnim prihvaćanjem načela i vrijednosti koje nameće društvo bila prava nesreća. I u današnjem društvu postoje neke pogubne mreže vladavinâ i manipulacijâ, od one internetske do nekih drugih, u koje lako možemo biti zapleteni i na koncu izgubiti dušu. Temeljno je stoga pitanje jesmo li se možda tako duboko sljubili sa zavodničkim moćima našeg svijeta tame, te smo postali slijepi na okolnosti nesreće u kojoj se sami zajedno s drugima nalazimo i gubimo sposobnost i volju da spasimo svoju dušu, ustvrdio je biskup.
Kazao je da nam naviještena Božja riječ ove nedjelje pomaže da isplivamo iz tih naših upletenosti u nemoć negativnosti. U prvom čitanju prorok Izaija svojim sunarodnjacima u davnom 7. st. prije Krista dvjema slikama iz prirode tumači kako s Bogom možemo nadvladati zlo i izaći iz negativnosti koje nam se događaju u životu. Prvom slikom iz biljnog svijeta, a to je suhi panj iz kojeg raste izdanak, Bog po proroku Izaiji poručuje, da ne postoji nijedna osobna ili društvena situacija koju on ne bi mogao promijeniti i obnoviti. Bog će učiniti da se iz Davidova potomstva koje je u to doba dospjelo u babilonsko sužanjstvo, rodi Mesija, Isus Krist u kojem će ostvariti svoj naum pobjede života nad zlom i smrću. Drugom pak slikom uzetom iz životinjskog svijeta, u kojem različite vrste koje inače ne mogu živjeti zajedno jer jedna napada i ubija drugu (vuk i janje, ris i kozlić, tele i lavić, medvjedica i krava), prorok najavljuje vrijeme njihova međusobnog sklada, uvjeravajući nas u Božje ime da je uz pomoć njegove milosti ljudima moguće nadvladati međusobnu svađu, mržnju, osvetu i ubijanje, isplivati iz svojevrsnog mora zla u koje smo uronjeni i koje nam prijeti da nas u konačnici potopi, te nam obećava da se zlo više neće činiti. Utvrdivši da je Bog to svoje obećanje ispunio u Isusu Kristu, čijim je vazmenim otajstvom muke, smrti i uskrsnuća uspostavljen novi svijet, kraljevstvo nebesko u kojem su zlo i smrt pobijeđeni, biskup je kazao da Isusov preteča Ivan Krstitelj u današnjem evanđelju pred dolaskom tog novog Božjeg svijeta poziva ljude na obraćenje. Obraćenje je proces u kojem Bog svojim moćnim Duhom zahvaća cijeloga čovjeka – njegov duh, razum, volju i slobodu – i pomaže mu da prizna svoju nemoć, kaje se za svoje grijehe i odrekne se zla te snagom Božjeg praštanja i milosrđa izađe, „ispliva“ iz bijednoga stanja u kojem se nalazi, ustvrdio je biskup. Još je rekao kako se taj novi svijet ne može roditi iz nekih naših ljudskih mogućnosti, htijenja i djelovanja, nego jedino iz Božjih mogućnosti, iz snage njegova Duha. Stoga je Ivanovo krštenje „vodom“ samo znak čovjekova nastojanja oko obraćenja, ali za njegovo preporođenje potrebno je „krštenje Duhom Svetim i ognjem“, kojim nas jedino može krstiti Isus Krist, u čijoj se žrtvi ljubavi na križu očitovala moć pobjedničkog Duha ljubavi, istaknuo je biskup. Kazao je kako je to sv. Barbara svjetlom vjere razumjela, i svoju sudbinu predala Isusu Kristu i snazi njegova pobjedničkog Duha na križu. Pozvao je sudionike slavlja da svoje životne energije ne troše na bavljenje tuđim negativnostima, nabrajajući i lamentirajući što sve i tko sve ne valja u društvu, politici i gospodarstvu, nego da potaknuti naviještenom Božjom riječju i primjerom sv. Barbare ovaj svijet čine boljim nastojanjem oko vlastitog obraćenja. Poželio im je da se ovoga Došašća, dok imaju pred očima sv. Barbaru i druge svece, utvrđuju u svom kršćanskom identitetu i opredjeljenju za Isusa Krista. Zamolio je sv. Barbaru da sve njih zagovara i pomaže u njihovim nastojanjima oko vlastitog obraćenja i izgrađivanja župnog zajedništva. Izrazio je uvjerenje da će jakšićka župa postati ljepša, ne samo po uređenju njihove župne crkve oko kojeg trebaju poraditi, nego još više onda kad u svakome od njih snažnije zasja Božja ljepota po njihovoj suradnji s Bogom. Pozvao ih je da povjeruju Božjoj gradnji koja se događa u njima, kako bi svatko od njih bio kula s tri prozora – život izgrađen po modelu Presvetog Trojstva, i Isusova križa, kao što je to bio život sv. Barbare.
Na svršetku misnog slavlja biskup je izrazio radost što je sa sudionicima slavlja mogao podijeliti njihovo župno zajedništvo na dan njihove nebeske Zaštitnice. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što nastoje činiti za to zajedništvo, surađujući sa svojim novim župnikom, da prihvaćaju jedni druge kao što je nas Krist prihvatio, na što nas je potaknuo sv. Pavao u današnjem drugom čitanju. Svima nazočnima, napose vatrogascima, zahvalio je na sudjelovanju u ovom slavlju, te je na zazvao Božji blagoslov.
