U jučerašnjoj nesreći o kojoj je policija izvijestila oko 15:10 sati teško je prilikom spuštanja biciklom niz brdo ozlijeđen Milan Grbac “Mišo”. Zbog neprilagođene brzine, nesretni biciklist izgubio je kontrolu te se zabio u parkirani osobni automobil, a zbog teških ozljeda je u večernjim satima, u 81-godini života preminuo u Općoj županijskoj bolnici Požega.
Milan Grbac svima znan kao Mišo, bio je prvi topnik Grada Požege i Požeško-slavonske županije, a najstariji živući topnik u Republici Hrvatskoj. Mišo je bio legenda i gdje god bi se pojavio sa svojom Gradskom stražom Požega, svi su ga dolazili pozdraviti. Kada bi se mišo znao “izgubiti” od ostatka straže na nekom gostovanju po Hrvatskoj, nije se puno moralo razmišljati gdje je, jer ga se naći moglo upravo pored topova koje je obožavao. I u osmom desetljeću života, pucao je iz topa s istim žarom kao i kad je to napravio prvi put kao mladić.
Izlasci straže kada bi bili negdje gdje se ne puca, nisu mu bili pretjerano zanimljivi, ukratko, gdje top ili topovi, tu i mišo. On svoju Povijesnu postrojbu Gradske straže Požega, odoru i pucanje iz topa nije volio, nego je to živio.
Uvijek ozbiljna lica, ali jako dobre duše, mišo je volio podijeliti neke od svojih životnih iskustava i dogodovština koje su s velikom pozornosti slušali i mladi i stari.
Da je imao živopisan život, govori i podatak da je nekoliko godina kao mladić živio i u Kanadi.
Izuzetno poštena i nesebična osoba, sa svojim biciklom koji je volio i svaki dan koristio, u 81-godini života završio je svoju životnu priču. S tim svojim starim ali ispravnim i održavanim biciklom je svakodnevno išao na brdo iznad Požege gdje je imao vinograd kojemu je davao veliku pažnju i ljubav, naročito nakon ne tako davnog gubitka supruge.
Mišo je bio svojevrsni simbol Gradske straže Požega i prva asocijacija svih stražarica i straža u Hrvatskoj na pomisao Požege. Jako će faliti, svima, a ponajviše njegovim stražarima koji su ga uvijek s osmijehom i zadovoljstvom gledali, slušali i poštovali. Njegovo mjesto nikad nitko neće moći zamijeniti. Ostat će velika praznina, kako na druženjima, gostovanjima, tako i u srcima. Želja koju je imao je bila kada umre, da mu njegovi stražari pucaju s topovima na sahrani. Mišo, tvoji stražari te nikad neće zaboraviti, a topovi će na sahrani pucati u tvoju čast, možeš biti spokojan!
Počivaj u miru Božjem.
O terminu sahrane obavijestit ćemo naknadno.
U nastavku donosimo nekoliko fotografija iz arhive Gradske straže Požega.
