Na spomendan sv. Franje Asiškoga, u petak 4. listopada 2024. godine, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Franje Asiškoga u Lipiku te predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe i grada Lipika. Koncelebrirali su upravitelj Župe Roko Ivanović te svećenici Pakračkog dekanata na čelu s dekanom Jozom Zorićem, a uz brojne vjernike sudjelovali su i javni dužnosnici na čelu sa županicom Požeško-slavonske županije Antonijom Jozić i gradonačelnikom Lipika Vinkom Kasanom.
Na početku slavlja biskupa je pozdravio upravitelj Župe Ivanović, a predstavnici vjernika su mu uručili sliku i cvijeće kao znak dobrodošlice. Zahvaljujući na pozivu i prigodnom daru biskup Ivo je uputio pozdravnu riječ svim sudionicima slavlja. Pozvao ih je da nasljeduju primjer sv. Franje koji nas poziva da se još više približimo Isusu Kristu. Podsjetio ih je kako se ove godine navršava 800. obljetnica otkako je sv. Franjo na svom tijelu primio rane Kristove. „Gospodin Isus Krist dao mu je milost koju je molio. I mi smo se ovdje okupili s različitim potrebama, imamo različite nakane i želje s kojima smo došli kao vjernici hodočasnici, kao djeca Božja, kao oni koji ljube Boga i žele da Gospodin učini ono što je potrebno u našem životu.“
U homiliji biskup je posvijestio vjernicima kako je naviještena Božja riječ djelotvorna i snažna danas jednako kao i u vrijeme sv. Franje jer po njoj progovara Bog. Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak u kojem se otkriva da je Isus došao na ovaj svijet kako bi proslavio Boga svojim životom. Tumačeći Isusove riječi „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Mt 11, 25), biskup je ustvrdio kako maleni lakše prihvaćaju Boga nego mudri i umni. „Kroz cijelu povijest ljudskoga roda oni koji su si umišljali da su mudri i umni teško su prihvaćali Boga. Ne samo Boga, nego i ljude. Isus slavi malene zato što su oni otvoreni za Boga. Njihovo srce je otvoreno za Boga, žele slijediti Boga. Mudri i umni su veliki, silni, moćni, ali oni u svom životu žele ostvariti nešto drugo. Njima nije važna Božja prisutnost, nego ih zanima ono što je zemaljsko“, ustvrdio je biskup te pojasnio kako se pojmovi „mudri i umni“ odnose na osobe koje je zahvatio duh oholosti. „Mudri i umni ne žele biti maleni. Oni se žele pokazati da su važniji, veći od drugih, bolji od drugih… U svojoj oholosti daleko su od Boga i od ljudi. Isus slavi Oca koji se objavljuje malenima. Maleni mogu biti i oni koji su bogati, na vlasti, koji imaju dar mudrosti i umnost. Maleni su svi oni koji u svom životu žele prihvatiti Boga i učiti se od njega.“
Biskup se potom osvrnuo na drugi dio evanđeoskog ulomka te govorio o Isusovom poziv: „Dođite k meni, svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11, 28) Naglasio je kako je uz spomenutu poniznost o kojoj Isus govori današnjem čovjeku potreban i Isusov poziv na odmor, ali ne samo tjelesni, nego i onaj duhovni. „Isus nas poziva da shvatimo kako je u Bogu pravi i jedini odmor, odmor duše i tijela, u kojem nas Bog ispunja i obnavlja.“ Istaknuo je potom Isusove riječi u kojima nam on poručuje da uzmemo njegov jaram i učimo od njega koji je ponizna i blaga srca (usp. Mt 11, 29) „Danas na sve strane imamo učitelja i onih koji to žele biti. Na svakom koraku i na svakom mjestu, u svim strukturama i zanimanjima, u svakoj obitelji imamo onih koji žele drugome biti učitelji. Koliko lažnih učitelja imamo na televiziji, koji se navečer na programima žele gatanje, vračanjem i zavođenjem ljudi biti nekakvi učitelji, a zapravo zarobljavaju ljude da budu u još većoj tami života. Ne shvaćaju ono što im Bog daje u Sinu. Učiti se od Isusa je ključno za svakoga vjernike.“
Osvrnuo se potom na život i primjer sv. Franje Asiškog. „Postao je velik zato što nije želio samo učiti se od Isusa, nego još više, želio je svojim životom biti što sličniji Kristu. Sveti Franjo je kao mladić počeo svoj proces obraćenja u zatvoru, ali se potpuno obraćenje dogodilo pred križem u crkvi sv. Damjana. Tamo ga je Krist pozvao da ide popraviti njegovu crkvu koja se ruši.“ Biskup je podsjetio potom na prvo čitanje iz Knjige Sirahove u kojem Gospodin poziva na obnovu hrama te je nastavio govoriti o životu sv. Franje koji je prvotno Božji poziv shvatio doslovno. Nakon što je počeo popravljati ruševne crkve u okolici Asiza, sv. Franjo uviđa kako Bog od njega traži da popravlja živu Crkvu, zajednicu vjernika. „I mi trebamo biti svjesni da smo Crkva, da trebamo popravljati Crkvu, obnavljati je svojim životom u poniznosti, ljubavi, jednostavnosti i predanju. Naše obitelji su Crkve u malom. Možemo li ih popraviti? Može li u njima biti više poniznosti, a manje oholosti? Može li u središtu naših obitelji biti više križ Kristov, a manje mi? Može li njegova ljubav osvajati naše živote da ga slijedimo i da svjedočimo da smo njegovi?“, upitao je biskup. Nastavljajući govoriti o životu sv. Franje, biskup je istaknuo kako je sv. Franjo bio toliko zahvaćen Kristovom ljubavlju da je želio iskusiti onu bol koju je Krist imao na križu. „Želio je da ga zahvati ona ljubav s kojom je Krist ljubio svijet i sebe predao u smrt. Gospodin mu je ispunio želju dvije godine prije smrti, 1224. godine te je na La Verni na svom tijelu primio Kristove rane. Isusove rane, na svome tijelu nitko od nas ne može primiti, osim onoga kome On udijeli. Sv. Franjo primio milost za koju je molio. Gospodin ga je time nagradio. Zašto? Samo zato što je svojim srcem i životom bio potpuno radikalan u nasljedovanju Isusa Krista, slijedio ga je iskrenom poniznošću i ljubavlju. I nama danas treba poniznost koja je znak ljubavi, s kojom se drugoga prihvaća, podupire, podržava, s kojom se drugoga vrednuje u njegovom dostojanstvu i životu. To je poniznost koja oprašta i suosjeća. Ona je služenje i darivanje. Danas svi želimo biti veliki. Zašto su toliki ratovi po svijetu, toliki problemi u našim obiteljima i društvu? Zato što nas oholost pobjeđuje i ne učimo se od Isusa Krista, od njegove poniznosti.“ Pozvao je potom vjernike da mole Gospodina kako bi im udijelio poniznu ljubav kakvu je imao Krist i da se što više ostvaruje u životu i djelovanju svakog vjernika. Preporučio svima je molitvu Zlatne krunice koja ponavlja i obnavlja učenje od Isusove poniznosti i ljubavi, ljubavi i poniznosti koja nam je potpuno darovana u njegovom križu. „Neka nam križ Kristov pomogne da budemo svjesni da se njegova ponizna ljubav ne prestaje nama darivati u tajni presvete euharistije.“ Biskup je zaključio citirajući riječi pape Benedikta XVI. koje je izgovorio u homiliji prigodom hodočašća u La Verni 2012. godine: „Krv Raspetoga koja teče sa slavnoga križa oživljuje sasušene Adamove kosti u svakome od nas da bi svatko od nas ponovno otkrio radost zapanjujuću koja se nalazi u svetosti. Penjući se na visine prema Gospodinu s ovog svetog i blagoslovljenog mjesta, sjedinjujemo se u molitvi i zajedno govorimo: ‘Klanjamo ti se, Kriste i blagoslivljamo te, jer si svojim svetim križem otkupio cijeli svijet.’ Križ Kristov je otkupio cijeli svijet. Križ Kristov je onaj koji obnavlja Crkvu. Križ Kristov neka obnovi i svakoga od nas da u radosti ljubavi slijedimo onoga koji nam je pokazao put do Oca i objavio Očev put malenosti i ljubavi.“
Nakon popričesne molitve biskup Ivo je zahvalio svima na sudjelovanju, a na poseban način djecu koja su sudjelovala u velikom broju. Kazao je kako su djeca i mladi znak nade i budućnosti te je podsjetio nazočne da nam Isus upravo djecu postavlja kao uzor u malenosti, ljubavi i ljudske veličine. Potaknuo je potom nazočne vjernike da nasljeduju svoga zaštitnika sv. Franju u poniznosti i ljubavi koju je imao prema Gospodinu. „Sv. Franjo je postao velik i slavan zato što je nasljedovao Krista poniznoga. Crkva, obitelj i svatko od nas će se obnavljati ako budemo promatrali Krista i njegov križ, pred njegovim križem molili i željeli da se njegova ponizna ljubav nastani u našim srcima te da je mi ostvarujemo svojim životom. To je Kristov poziv na putu spasenja, na putu prema vječnosti. Svatko od nas može biti ponizan i u svakoga je Gospodin utkao svoju ljubav koju smo pozvani darivati“, poručio je biskup Ivo zazivajući na sve nazočne Božji blagoslov.
