“USUSRET 130. OBLJETNICI ŽELJEZNICE U POŽEGI I KAKO TO BIJAŠE ZA 110-u
Kroz moje bivstvovanje i dugogodišnje djelovanje u ovom našem Gradu, i kao vijećnika u Gradskom vijeću Grada Požege i kao predsjednika Međustranačkog oporbenog vijeća koje je bilo izuzetno aktivno u svim porama gradskog života,meni nije bilo potrebno onih „100 dana poštede“ kad dođoh (25.09.2002.) na čelo Grada jer mi je vizija i misao vodilja, kao plod saznanja i involviranosti u gradsku problematiku, bila potpuno spremna za operacionalizaciju, bilo da je riječ o djeci, mladima, bolesnima, socijalno ugroženima, osobama starije životne dobi i njihovim potrebama, podizanju našeg zajedničkog standarda podzemne i nadzemne infrastrukture ( vode, kanalizacije, asfaltiranih ulica, nogostupa i parkirališta), urednosti i čistoće ( pročelja, veža, kapija i zelenila), a posebno u potporiinstitucijama kulture (arhiv, muzej, knjižnica, glazbena škola).
Moja posebna povezanost sa željeznicom uz Parnjačuili Garu kako ju zvasmo, te njena 110.obljetnica u gradu Požegi (02.12.2004.) bila mi je doista snažan motiv ka ostvarenju svog nauma glede toga – ( putni prijelaz preko „rijeke i pruge“ u Primorskoj, formiranje parkirališta sa 100 mjesta u ulici Franje Cirakija, uređenje derutne zgrade Željezničkog kolodvora, te posebno postavljanje kao muzejskog eksponata, još uvijek od topionice željeza sačuvanustaru lokomotivu iz 1926. koja je u prošlosti prometovala na relaciji Nova Kapela – Velika.
Već u prvih mjesec dana krenuh u snažno lobiranje kod generalnog direktora HŽ-a g. Drempetić Marijana (dobro smo se znali i prije) i koji seoduševio mojim prijedlogom zajedničkog ulaganjačime mi se otvorio i prostor za djelovanje kroz HŽ – Nekretnine, HŽ – Infrastrukturu, te kroz i HŽ – muzej.
Nakon niza kontakata uslijedio je i sastanak u Požegikako bi na licu mjesta sve detaljno dogovorili i stavili na papir, a o čemu svjedoči i dokument“ Bilješke“ sačinjen 29.01.2003. sa zaključcima tko, što, kad i kako treba odraditi.
Uskoro smo sačinili i Sporazum (25.05.2003.) kojim smo definirali slijedeće:
– zajednički poduzeti sve kako bi se otvorio pravac i spoj Primorske ulice i Ulice Josipa bana Jelačića, odnosno kako bi se još jednim mostom povezao jug i sjever Grada – mučno raspetljavanje te zavrzlame okončali smo tek 14.02.2004.,
– Grad će osigurati zamjenski stan za smještaj jedne obitelji koja ima stan sa stanarskim pravom u derutnom objektu HŽ-a, te će urediti pročelje kolodvora i unutarnji sanitarni čvor, a zauzvrat ćedobit na korištenje zemljište u Cirakijevoj ulici zaizgradnju novih 100 parkirnih mjesta, rok završetka radova 02.12.2004.,
– HŽ će dozvoliti i izložiti i muzejski eksponat pokraj Kolodvora uz uvjet da Grad sa 100 tisuća kuna pomogne obnovu stare parne lokomotive iz 1926.godine koja je prometovala na relaciji Nova Kapela – Velika sve do 1988. ( posljednja parna lokomotiva koja je uopće i prometovala u Hrvatskoj)i koju smo de facto iščupali ispred topionice, rokobnove i postavljanja 02.12.2004.
I hvala Bogu, uspio sam – od zamisli do realizacije – ko’ po špagi i swiss cajgeru.
110. obljetnica bila je dakle dostojno obilježena – preko rijeke i pruge povezali smo Primorskom i Jelačićevom sjever i jug Grada Požege – obnoviliŽeljeznički kolodvor dajući novi sjaj ljepoti Požege – postavili Parnu lokomotivu kao vrijedan spomenik tehničke baštine – i Gradu Požegi podarili 100 novih parking mjesta.
Dakako, u Izložbenoj dvorani Gradskog muzeja u suradnji sa Hrvatskim željezničkim muzejom, Željezničkim kolodvorom Požega i Pleternica te Državnim arhivom u Požegi postavljena je i prigodnaizložba.
I naravno, nisam zaboravio sjetiti se ni vrsnogerudite, pjesnika i dugogodišnjeg gradonačelnika koji je svojim dolaskom na čelo našeg Grada unio i duh jedne snažne obnoviteljske energije, čovjek koji se brinuo za „red, zdravlje i čistoću“ Grada i koji jezaslužan za mnogo čega u ovom Gradu: od Financ-palače- danas Suda, Osnovne škole- danas Kempfove, Prve požeške štedionice – danas Požeška knjižnica, Ratarnice – danas Poljoprivredne škole…… pa sve tamo do zalaganja za uspostavu i dolazak željeznice u Požegu.
U njegovu čast i spomen, i našu zahvalnost, za 110. obljetnicu 02.12.2004. pripremljena je i promociju knjige – Franjo pl. Ciraki – Bilježke i zapisci, na temelju njegove rukopisne ostavštine iz šesnaest bilježnica u kojima opisuje vrijeme, prostor, ljude,običaje, “delicije duha i tijela“, probleme i dileme, a koje nam danas daju i puni uvid u politički, socijalni i kulturni prostor onog vremena, vremena slobodnog kraljevskog Grada Požege i i Slavonske Atene.
I na kraju,
Čime će nas za 130,obljetnicu željeznice u Požegi (02.12.2024.) iznenaditi i nadariti „aktualnigradonačelnik“ ja ne znam, načuh da će biti samo izložba, pa stoga predlažem i usrdno molim za našu „željezničku ljepoticu“ izloženu već punih 20 godina suncu, snijegu, vjetru i kiši – 10-12 kg crne lak boje, 1-2 kg crvene, nešto manje bijele i jedno okruglo mat-staklo fi/250 mm. Zaslužila je to!”
Zdravko Ronko
