KRIŽ NA GROBLJU KRISTA KRALJA
Prigrabivši vlast na način pun lažnih obećanja, prijetvornosti i prijevara, a iskompleksirani svojim neznanjem, nesposobnošću i potkapacitiranošću novovjeki vandali u svom silovitom naletu zatiranja svega onog što je njihov prethodnik priskrbio i ostavio građanima Požege nisu mogli, između ostalog a ne okomiti se i na postavljeni križ na groblju Krista Kralja. Pa, iako je, naravno sve urađeno prema Zakonu o grobljima 19/98 i Odlukom o grobljima Gradskog vijeća grada Požege iz 1999. godine, iako su osigurana sredstva u proračunu i priskrbljeno 150 tisuća kuna donacija, trebalo je nešto izmisliti i građanima to prezentirati kao štetu, neviđeno zlo postupanja prethodnika, poput recimo grozne štete koja je nanesena Tekiji i koja će sad „propasti“, a ispostavilo se da štete nema ni lipe, već da su to samo lupetanja Neferovića koji bi takvim plasiranjem neistina zaokupirao javnost kako, ista ta javnost ne bi počela propitivati njihovu jalovost i nesposobnost. SVOJU PRISUTNOST ISKAZAO SAM S ČETIRI KRIŽA I RASPELA NA Lazama, križem ispred crkve sv. Georgija u Požegi, raspelom u Arslanovcima na Trgu Matka Peića, križem na Požeškoj katedrali, na crkvi Majke Božjevoćinske kao i u istoj toj crkvi uređenejem cijelog prezbiterija – dar Grada Požege – veliki drveni križ s oltarom, ambonom, brončanim sviječnjacima i sedilijama (rad ak.kipara Šime Vulasa) te vitrajem Porođenje Isusa (rad ak. slikara Josipa Bifla), pa sve do 10-metarskog pozlaćenog križa na groblju Krista Kralja. Čini me to ponosnim i ispunjava me. Hvala građanima drevnog grada Požege. MEMENTO MORI……… ( Sjeti se da ćeš umrijeti ) Jednom kad usneš i ne zaborave te, život nisi tek tako proživio. Živio si – rekao je pjesnik. Možda ćemo se na ovom mjestu i mi, sami sa sobom i sjetnim sjećanjima upitati: Odakle sam? Zašto sam ovdje? Smisao života nije tajna, jer na ovom mjestu, iznad svih naših sjećanja , ljubavi, boli i nadanja – svijetlit će kroz molitvu ovaj blistavi križ. U ozračju križa, u miru tihe molitve i sjećanja na naše najmilije, na prijatelje, susjede i prolaznike, još jednom ćemo prizvati u život uspomene na sve najdraže trenutke našeg života s njima. Možda će nam zadrhtati srce od uspomena, možda zatinjati pritajena bol što nisu s nama, ali ovaj križ bit će nam utjeha da smo bili zajedno na životnoj stazi na kojoj su i oni ostavili svoj trag. Naš zajednički trag je i ovo posvećeno mjesto, groblje Krista Kralja, Ponosni smo na njegovu ljepotu i sklad po zamisli arhitekta Andrije Rusana.
Godine 2005. na osmu obljetnicu utemeljenja Požeške biskupije, požeški biskup ovdje je predvodio svečanost blagoslova groblja i istoimene kapelice Krista Kralja. Danas je ovo groblje u potpunosti uređeno s uređenim središnjim dijelom i s križem, simbolom postojanja života i njegove prolaznosti. Ova svetkovina blagoslova upriličena jeje na dan nebeskog zaštitnika u Župi sv. Leopolda Mandića, koji je dao veliki doprinos za života, obraćanjem svoga srca, spremnošću na dijalog i opraštanje. Naša srca i ovog trenutka ispunjavaju i misli o vrijednosti koje nam je on ostavio, a dio su simbola upravo ovog mjesta. Ovaj križ koji smo postavili na jednom od najsvetijih mjesta u našem gradu, na mjestu gdje se sastaju život i smrt, simbolizirat će svu našu patnju i bol, ljubav, slobodu i pomirenje, ali i težnju za pobjedom nad svakim zlom, nad patnjom i grijehom……
Zdravko Ronko
