Dom zdravlja Požeško-slavonske županije nije jednom bio tema nacionalnih portala. Uglavnom se tu nije imalo što pozitivno pročitati. Stupce su punili bivši ravnatelj i gradonačelnik Grada Požege Darko Puljašić, otpuštanje čistačice i slične teme.
Današnja tema je prilaz odnosno ulaz u zgradu Doma zdravlja Požeško-slavonske županije za osobe s invaliditetom ili s ortopedskim pomagalima.
Ako ste primjerice u invalidskim kolicima ili koristite štake, s prednje strane zgrade vrlo vjerojatno nećete moći doći niti do prizemlja, jer će vas u tome sprječavati nekoliko stepenica. U današnje vrijeme je čudno vidjeti, reklo bi se i nemarno da neka, a posebno zdravstvena ustanova, nema rampu i prilaz za osobe s invaliditetom. Danas je praksa da se takva rampa ugrađuje i u stambene zgrade, a o čemu smo nedavno pisali o zgradi u mjesnom odboru Babin vir u Požegi. Obično se takvi prilagođeni ulazi za osobe s invaliditetom nalaze s prednje strane ustanove.
Dakle prednji ulaz zaboravite.
Sa zadnje strane Doma zdravlja, nalazi se svojevrsna “rampa” koje je primarno služila za stari Zavod za hitnu medicinu i prijevoz pacijenata u pokretnim nosilima.
Ako odlučite na ta vrata ući u Dom zdravlja PSŽ, preko rampe, dočekat će vas zaključana vrata i obavijest “Ulaz s prednje strane“.
Dakle s kolicima ili ortopedskim pomagalima nemate mogućnost ući u zgradu ako trebate bilo kakvu medicinsku pomoć.
Za komentar smo upitali ravnatelja Doma zdravlja Požeško-slavonske županije Marijana Višatickog, koji nas je uvjeravao da postoji lift sa zadnje strane zgrade i da ga mogu svi koristiti.
No, o tome ne postoji obavijest niti s prednje niti sa stražnje strane zgrade. Na upit zašto nema obavijesti o liftu, i tko ga sve može i kada koristiti. Nadalje, ravnatelj izjavljuje da za lift znaju svi koji trebaju znati i da lift postoji.
Objašnjenje o tome zašto nema obavijesti, nismo dobili, već vidno ljutiti upit jel imamo još pitanja.
Budući da sa zadnje strane zgrade postoji samo jedna vidno istaknuta obavijest “Ulaz s prednje strane“, ponovno vraća pacijente na glavi ulaz, a ne ukazuje na nikakav lift, niti ukazuje na mogućnost korištenja od strane pacijenata.
Vidljivo i propisno je označeno parkirno mjesto za ravnatelja, prvo do ulaza u zgradu, vjerojatno da ne bi morao puno hodati, no obavijest za pristup osobama s invaliditetom ne postoji.
Zamislite primjerice drage čitateljice i čitatelji jednu baku i didu koji dođu s nekog sela i primjerice baka je u kolicima, a dida gura ista kolica. Kako bi oni mogli ili trebali znati da postoji lift, gdje se nalazi taj lift i tko ga sve smije koristiti, je li samo za medicinsko osoblje ustanove, za dostavu lijekova i sanitetskog materijala ili je dostupan svima.
U nastavku članka donosimo fotografije pa procijenite mari li ravnatelj dovoljno o osobama s invaliditetom.
