Danas, kada se Požega i cijela Hrvatska opraštaju od velikana tamburaške glazbe Borisa Ćire Gašparca i trzaji tambura ispunjeni su tugom. Uistinu se teško pomiriti s činjenicom da javnost više nikada neće razveseliti s novom pjesmom ni nastupom na požeškom festivalu – prenosi Požeško-slavonska županija.
Ipak, njegova bogata glazbena ostavština ostaje inspiracija brojnim mladim glazbenicima, a sjećanje na njega živjet će godinama u rodnoj mu Požegi, u njegovim pjesmama i u srcima onih koji su ga voljeli.
Obitelj, prijatelji, suradnici i sugrađani od Ćire Požeškog oprostili su se na komemoraciji održanoj u Gradskom kazalištu Požega.
Biranim riječima oprostio se prijatelj i suradnik Veljko Valentin Škorvaga. Prepričao je nekoliko anegdota iz Ćirina života pa i onu kako je prilikom pripreme novih pjesama uvijek tražio da napravi refren po principu „Neka ljudi budu sretni, a opet neka se vidi da sam to ja“.
– Družili smo se sve do zadnjeg dana, prepričavali svoje životne zgode i nezgode gdje je on uvijek isticao svoju obitelj, djecu i unuke te kako je s njima bio neizmjerno sretan. I ja sam kao prijatelj i brat bio neizmjerno sretan jer sam mu napisao puno pjesama koje je s radošću izvodio – rekao je Škorvaga.
Uz brojna priznanja koja je dobio, Ćirini prijatelji ističu kako je prije svega bio čovjek s velikim „početnim č“.
– Ćiro se ponosio svojim gradom i svojim festivalom i Ćiro je bio prije svega čovjek. Osvajao je nagrade, ali što je još važnije, osvajao je srca slušatelja. Svuda je bio rado prihvaćan, ali i svuda se rado odazivao – rekao je Branko Uvodić kazavši kako o Ćirinoj veličini govori i preko 700 humanitarnih koncerata koje je odradio tijekom karijere.
Ožalošćenoj obitelji izraze kršćanske sućuti uputio je i požeški gradonačelnik i saborski zastupnik Željko Glavić.
– O njegovom radu i umjetničkom djelovanju na glazbenoj sceni govorit će i pisati još dugo mnogi pozvaniji od mene. Njegova uloga u glazbenom svijetu bila je velika, a njegov doprinos promicanju i čuvanju slavonske kulture i kulturne glazbene baštine neprocjenjiv. Tješi nas činjenica da Ćiro nikada neće biti zaboravljen, njegova glazba i duh zauvijek će ostati prisutni u našem gradu, u našim srcima i u našim običajima. Požega mu danas izražava zahvalnost na svemu što je učinio za ovaj grad – rekao je Glavić.
Naposljetku, u ime obitelji obratila se kći Lana.
– Iako smo cijeli moj život u Zagrebu, tata je uvijek govorio o Požegi. Čak je rekao da u našoj kući napravimo polukrugove koji će ga podsjećati na njegovu Požegu i sad kad sam se iz Zagreba vozila prema ovdje rekla sam „Nema boljeg mjesta da ostavim tatu zauvijek“ – istaknula je.
Boris Ćiro Gašparac rođen je 13. svibnja 1945. godine u Požegi, a svoj životni put posvetio je glazbi, popularizaciji tamburaškog izričaja i očuvanju tradicije. Njegov najveći hit “Laže selo lažu ljudi,” izveden na festivalu Zlatne žice Slavonije 1991. godine s bendom “Crni šest,” obilježio je njegovu karijeru, dok su pjesme poput “Da sam imo šaku dukata,” “Idem, idem ej živote,” “U srce te dira” i mnoge druge ušle u povijest hrvatske glazbe. Dobitnik je brojnih priznanja, među kojima je i Nagrada za životno djelo Požeško-slavonske županije.
