Dragutin PAVLIČEVIĆ, hrvatski povjesničar rođen je 15. siječnja 1932. u Luci Krmpotskoj kraj Novog Vinodolskog, od oca Marka i majke Marije r. Šojat. Odrastao je u Pleternici u kojoj je pohađao osnovnu školu, a maturirao je u Saveznoj srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu i Požeškoj gimnaziji. Studirao je povijest i hrvatski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a zatim diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu magistrirao je 1970. te doktorirao 1976. godine.
Do 1964. radio je kao nastavnik i ravnatelj Osnovne škole u Pleternici, do 1970. bio je profesor Pedagoške akademije i ravnatelj Gimnazije u Petrinji, a od 1970. do 1976. djelovao je kao urednik za povijest u zagrebačkoj Školskoj knjizi. Budući da je kao sudionik „hrvatskog proljeća“ suspendiran s mjesta urednika, počeo je 1976. raditi kao znanstveni suradnik Instituta za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kojemu je 1971. bio jedan od utemeljitelja. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj imenovan je za člana Državnog fonda za školstvo, a od 1991. do 1992. godine obnaša dužnost predsjednika Programskog savjeta Ministarstva prosvjete i kulture Republike Hrvatske. Godine 1977. prelazi u Institut društvenih znanosti „dr. Ivo Pilar“ u Zagrebu, gdje kao znanstveni savjetnik, odnosno zaslužni znanstvenik (emeritus), radi do umirovljenja 2002.godine. Sudjelovao je i u osnivanju Hrvatskih studija, na kojima je predavao hrvatsku povijest XVIII. I XIX. st.
Njegov znanstveni opus sastoji se od gotovo 600 bibliografskih jedinica, među kojima je više od 130 izvornih znanstvenih radova. Autor je i suautor niza povijesnih udžbenika za osnovne i srednje škole. Surađivao je s povijesnim tekstovima na radiju, televiziji, u tisku te u domaćim i inozemnim časopisima, a kao predavač i referent sudjelovao je na brojnim stručnim i znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu.
U svom znanstvenom djelovanju bavio se pretežno hrvatskom poviješću XIX. st., ne samo njezinom političkom, nego i gospodarskom i kulturnom dimenzijom, a u mnogim su radovima zastupljene i teme zavičajne prošlosti, posebice Slavonije, Hrvatskog primorja i Like. Objavio je i niz rasprava o povijesti Bosne i Hercegovine, starim hrvatskim narodnim skupinama, o zadružnom životu, hrvatskim granicama, velikosrpskim osvajačkim težnjama te seljačkim nemirima i bunama.
Istaći ću samo dio iz niza objavljenih knjiga, Na vratima Požeške doline, Narodni pokret 1883. u Hrvatskoj, Hrvatske kućne zadruge, Moravski Hrvati, Povijest Hrvatske, Kratka politička i kulturna povijest Bosne i Hercegovine, Hrvati i istočno pitanje,autobiografske – Iz ambara sjećanja i divana, Iz didove torbe, Jablani kraj Orljave, Sto lovačkih priča i zanimljivosti, Povijest jednog povjesničara, a evo u travnju ove godine izađe i knjiga Bećarci.
Za knjigu Hrvatske kućne zadruge dobio je Državnu nagradu za znanost„Bartol Kašić“, a za cjelokupnu djelatnost u prosvjeti i struci nagradu „Ivan Filipović“. Odlikovan je i najvišom nacionalnom nagradom za znanost „Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića“.
Član je Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ kao Zmaj Pleternički II, Društva za hrvatsku povjesnicu,Matice hrvatske i jedan od utemeljitelja ogranka Matice hrvatske u Požegi, Petrinji i Sisku.
Danas je u Zagrebu u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici ispred Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti prof. dr.sc. Dragutinu Pavličeviću uručena i prestižna nagrada za životno djelo „Ivan Lučić“
Zdravko Ronko
