Svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Terezije Avilske, 15. listopada 2025. godine, u požeškoj Katedrali sv. Terezije predvodio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski. Suslavili su domaći biskup Ivo Martinović, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, srijemski biskup Fabijan Svalina, umirovljeni srijemski biskup Đuro Gašparović te brojni svećenici, među kojima i zamjenik generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije Ilija Dogan. U proslavi su sudjelovali i brojni vjernici te predstavnici javnih dužnosnika.
Slavlje je započelo procesijom s relikvijom sv. Terezije iz srednjovjekovne crkve sv. Lovre, a po dolasku u Katedralu biskup Ivo je uputio nazočnima pozdravnu riječ dobrodošlice čestitajući svima svetkovinu sv. Terezije Avilske, zaštitnice Katedrale i katedralne župe, grada Požege i požeške Katoličke gimnazije.
Pozdravio je potom kanonike Stolnog kaptola sv. Petra, svećenike iz župa grada Požege i Katedralnog arhiđakonata te središnjih biskupijskih ustanova na čelu s generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem, preč. Dogana koji je predvodio trodnevnu pripravu te đakone, redovnike i redovnice, vjeroučitelje, bogoslove i pitomce požeškog Kolegija. Potom je uputio pozdrave i javnim dužnosnicima na čelu s požeškim gradonačelnikom Borislavom Miličevićem i požeško-slavonskom županicom Antonijom Jozić, predstavnicima gradskih crkvenih i civilnih udruga kao i predstavnicima Hrvatske vojske i policije. Pozdravio je i sve vjernike požeških župa, osobito djecu i mlade iz katoličkih škola zajedno s njihovim ravnateljima i profesorima.
Na kraju je pozdravio i nazočne biskupe, osobito predslavitelja Gorskog, izrazivši radost što je došao i što će uputiti svoju pastirsku riječ. „Neka nam ona zagovorom naše svete Zaštitnice bude poticaj na zauzetije ostvarivanje poslanja koje nam je Bog u Crkvi povjerio“, poručio je.
Uvodeći u euharistijsko slavlje, biskup Gorski se pridružio pozdravima te je svima okupljenima, na čelu s biskupima prenio pozdrave zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše. Biskupu Ivi je zahvalio na pozivu da zajedno s njima slavi svetkovinu zaštitnice Katedrale i grada Požege, sv. Tereziju Avilsku.
„lako vrijeme čini svoje, nama starijima još je u živom sjećanju zajedništvo u kojem je Požega bila važan dio Zagrebačke nadbiskupije. I premda administrativno odijeljeni, uvijek smo živa zajednica jedne te iste Crkve i naroda. Stoga izražavam svoju radost zbog mogućnosti slavljenja presvete euharistije s vama“, poručio je.
U homiliji se biskup Gorski osvrnuo na naviještena liturgijska čitanja rekavši da je susret Isusa i Samarijanke na zdencu divan primjer Božje pedagogije. „Isus započinje razgovor o vodi, a na kraju sugovornicu dovodi do obraćenja. Razgovor po ondašnjim mjerilima nije bio dopušten. Bilo je neprihvatljivo da učitelj zakona razgovara nasamo sa ženom, k tome još Samarijankom, odmetnicom od naroda, i traži piti iz njezine posude, što znači postati obredno nečist. Ipak, sve ove teške obveze Isus odbacuje kao ljudske propise i pred sobom gleda ženu koja doduše dolazi po vodu za piće, ali iznutra žeđa za oslobođenjem od grijeha, žeđa za ljubavlju. Tako od ljudski nemoguće situacije stvara uvjete za susret s Bogom“, istaknuo je te dodao da je jasno da se moraju odbaciti sve predrasude o osobi, spremno dijeliti ne samo svoje misli nego i svoju intimu, kako bi se mogao dogoditi istinski susret.
Podsjetio je da je i sv. Terezija Avilska posve iskreno pisala o svojim slabostima i pogrješkama kroz koje je prolazila na putu čišćenja. „Kad se duhovno probudila, prepoznala je prepreke koje su zaustavljale njezin duhovni napredak. Nažalost iste prepreke, ali u daleko većoj mjeri, zaustavljaju i danas kršćane u duhovnom rastu“, poručio je.
Pojasnio je da je prva prepreka olako shvaćanje grijeha, do te mjere da se ljudima čini kao da grijeha ni nema. Druga prepreka je namjerno ulaženje u razne poslovne ili životne kompromise u kojima se na kraju gubi čast i vjera, što za posljedicu ima često upadanje u isti grijeh. „Nema kompromisa između svjetla i tame, inače nastaje nepodnošljivo sivilo. Nema kompromisa između istine i laži jer nastaju opasne manipulacije. Jedno i drugo razara temelje etike, slabi našu volju i odlučnost da napredujemo u duhovnom životu, onemogućava zdravo društvo“, naglasio je biskup Gorski.
Treća prepreka koju je naveo je duhovna lijenost, koja se očituje u nemaru za liturgiju i molitvu, odnosno u oslanjanju na vlastite snage i pamet više nego na Gospodina i njegovu milost te se zbog odsutnosti Božje milosti živi život i donose odluke suprotne evanđelju. „I konačno strah pred životom, pred odgovornošću, od prihvaćanja Božje volje i poslušnosti Duhu Svetome, jer to traži promjenu, a tako je ugodno biti u onome u što smo upali, iako znamo da je to pogrešno“, rekao je te dodao da „posljedice tih prepreka bolno osjećamo u našem crkvenom i društvenom životu“. Citirao je i riječi proroka Jeremije: „Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vode žive i iskopa sebi kladence. Doista svi žude, svi žeđaju i vape; daj mi piti, ali, dolaze na lažne zdence i ne piju život nego svoju propast, tražeći u materijalnome ono što je duhovno, u prolaznome ono što je vječno.“
Istaknuo je da je potrebno razlikovati zdenac i izvor jer je zdenac plod ljudskog napora, dok je izvor čisti dar. Objasnio je da zdenac označava sve što je potrebno za život. „Zdenci su bili mjesta susreta pastira, putnika, mjesta susreta mještana koji su dolazili po vodu. Zdenac je i mjesto pomirenja i sjećanja na prošle događaje. Ali sve to što sami činimo nije dostatno, i dalje smo žedni i gladni i nesretni i smrtni. Bez Boga uvijek iznova zahvaćamo, a ne rješavamo svoj problem“, rekao je te dodao: „Izvor pak ne treba ljudski napor, on je čisti dar, samo je potrebno sagnuti se i piti. Izvorska ili živa voda u Starom zavjetu simbol je života kojeg daruje Bog, simbol je Mudrosti i Zakona Božjega. Živa voda o kojoj Isus govori dar je Duha Svetoga i život vječni koji daruje svima onima koji vjeruju u njega. Žena na zdencu shvaća taj dar Božji, u Isusu prepoznaje Spasitelja i dogodilo se obraćenje.“
Propovjednik se potom osvrnuo na Isusove riječi „Daj mi piti!“ rekavši da je slične riječi izgovorio i na križu: „Žedan sam.“ Naglasio je da Isus, izvor žive vode, umire na križu i umirući moli malo vode kako bi ljudima darovao vodu života, vječni život. „Tako i na zdencu, Isus obećava ženi izvor žive vode, ali tek nakon što je od nje tu istu vodu zaiskao. U ovim Isusovim riječima prisutna je mistika Božje ljubavi, misterij koji govori o velikoj darežljivosti Božjoj. Isus objavljuje Božju volju, on traži dar kako bi se mogao darovati slobodno i besplatno. Bog nas nikad ne prisiljava na prihvaćanje dara, ali pitajući nas, pomaže nam otvoriti mu se i primiti dar koji nam je već odlučio dati jer između Božjeg darivanja i našeg primanja uvijek se nalazi naša slobodna volja“, poručio je.
Kazao je da biti na zdencu znači biti na izvoru života. „Sv. Terezija je to dobro razumjela. Za nju je zdenac bio Sveto pismo, križ Kristov i euharistija. Ona je izvanredan primjer kako uz Božju milost i osobno zalaganje možemo rasti u duhovnim spoznajama što je pretočila u najdublji duhovni nauk o mistici, o duši koja napreduje u duhovnosti. Živjeti tako blizu Gospodinu, a opet biti u ovom materijalnom svijetu, spoznati u jasnom svjetlu sebe i druge, a opet doživjeti i tamu vjere u kojoj se čini kao da nas Bog ne čuje, to doista iziskuje potpuno predanje Gospodinu“, rekao je biskup Gorski dodajući da je takvo predanje uvjet Božje milosti kako bi nas mogao uvesti u svoje mistično zajedništvo.
Podsjetio je na riječi teologa Karla Rahnera koji je zapisao da će kršćanin budućnosti biti mistik ili uopće neće biti kršćanin. „I to sve više osjećamo. Površni kršćani ne mogu odgovoriti izazovima vremena u svojoj vjeri, jednostavno se gube i nestaju. Stoga smo svi pozvani na mistični odnos s Kristom, jer u njemu buja naša krsna milost, temelj kršćanskog života koji prolazi put od čišćenja do sjedinjenja s Bogom“, poručio je te dodao da je sv. Terezija žeđala za nečim višim. „Osjećala je trajnu žeđ za puninom, za istinskim životom, za ljubavlju koju nije mogla pronaći u ovom svijetu niti u bilo kojem stvorenju jer jedini koji doista može utažiti žeđ jest Isus Krist“, istaknuo je biskup Gorski.
Upitao je nazočne koliko su puta u životu osjetili tu veliku snagu žeđu za ljubavlju i smislom. „Tražili smo danomice, hodali stranputicama ne bi li negdje našli vodu koja ispunjava sve naše čežnje. A pili smo iz izvora koji nam je donio razočaranja i nove rane. No, Isus dolazi k nama, traži od nas tu vodu koju smo mi pili kako bi nam mogao darovati sebe, izvor žive vode od koje nećemo ožednjeti nikada“, naglasio je.
Potom je rekao da susret Isusa i Samarijanke ističe još jednu važnu potrebu, a to je nadilaženje granica. Volimo se uokviriti, volimo se podijeliti“, kazao je dodajući da „kao što je Isus pristupio Samarijanki, tako smo i mi kao vjernici pozvani pristupiti svima koji se nalaze na rubu, daleko od Boga, od naše braće i sestara, koji su se skroz udaljili“.
Potaknuo je prisutne da im na prvom mjestu bude čovjek i njegovo dostojanstvo. „Bog nas poziva po primjeru sv. Terezije da se duhovno probudimo i oslonimo na njegovu milost“, poručio je. Na kraju je rekao da Isus poziva na izvor. „Neka, braćo i sestre, nikada ne umre molitva ‘Daj mi piti’ – čežnja za boljim, za višim, za ljepšim, čežnja za Bogom“, zaključio je homiliju biskup Gorski.
Nakon popričesne molitve nazočni su uputili molitvu preporuke sv. Tereziji, a biskup Ivo je zahvalio predslavitelju na upućenoj pastirskoj riječi rekavši da se svi mogu prepoznati u Samarijanki koja traži Isusa. „Još više svi trebamo slijediti nju i sv. Tereziju da svojim srcem čeznemo i želimo nasljedovati Gospodina“, rekao je. Potom je učenica Katoličke gimnazije uručila cvijeće biskupu Gorskom u znak zahvalnosti. Predslavitelj je još jednom zahvalio na pozivu poželjevši da Bog udijeli svima milost čvrste vjere te je zazvao Božji blagoslov na sve nazočne.
