Uoči završetka nastavne godine, u srijedu 19. lipnja 2024. biskup Ivo Martinović je u pratnji tajnika Mateja Silukovića po prvi puta pohodio požeški Kolegij i ondje se susreo s pitomcima i poglavarima ravnateljem Tomislavom Dokozom, prefektom Matejom Filipovićem i duhovnikom Marijanom Pavelićem.
Susret je započeo u kapeli Kolegija riječima dobrodošlice ravnatelja Dokoze koji je ukratko predstavio biskupu postignuća u protekloj pastoralnoj i nastavnoj godini. Zahvalivši na dobrodošlici biskup je pozdravio kolegijaše s poglavarima, uputio im je riječi ohrabrenja, a potom predvodio službu večernjih hvala.
Nakon molitve i zajedničke večere susret se nastavio u prostorima Kolegija gdje je biskup iskazao zanimanje za svakog kolegijaša ponaosob te je istaknuo kako je za njega ovaj susret od velike važnosti. Prisjetivši se svoje sjemenišne formacije uputio im je riječi podrške i razumijevanja. „Ono što vi prolazite, to smo i mi prošli. I mi smo bili svećenički kandidati, imali smo slična iskustva kao i vi“, kazao je biskup Martinović, a onda im posvijestio kako je duhovni poziv stvarnost koju svatko doživljava na osobni način. „Svi smo mi različiti, svatko ima svoj život, svoje darove, svoje sposobnosti i slabosti, ali svakome u njegovu srcu Bog govori.“ Potom ih je upozorio kako će u njihovu stvaranju odluke uvijek biti prisutni razni glasovi. Jedan koji će ih poticati na ustrajnost, da slijede Božji put, a bit će i drugih glasova koji ih pokušati poljuljati u njihovoj odluci.
Za objektivno i sigurno razlučivanje poziva i jasno prepoznavanje Božjeg glasa pozvao ih je na ustrajnost u vjeri i molitvi. „Molitva je Božje svjetlo u kojem nam Bog govori i obasjava naše putove, daje jasnoću da vidimo li je poziv koji osjećamo uistinu njegov ili nije.“ Ohrabrio ih je poručivši im da se ne obaziru na okolinu i moguće nerazumijevanje od strane vršnjaka ili bližnjih, nego da hrabro osluškuju Božji glas. “Isus za učenike nije birao velikane niti savršene ljude. Birao je obične ribare, neuke ljude koji su kao njegovu učenici postali velikani, sveci koji su proslavili Boga svojim životom i nama ostaju trajni uzor kako se Gospodina slijedi i odgovara na njegov poziv. Veličina poziva nije u nama, nego u Bogu koji nas poziva“ zaključio je biskup i potaknuo mlade kolegijaše da nastoje otkrivati tu veličinu u Bogu i u svome životu.
Uoči nadolazećih ljetnih praznika poželio im je ugodan i kvalitetan odmor od školskih obaveza, ali ih je podsjetio kako je i u tom vremenu potrebno razmišljati o onome što nam Bog daje. Pozvao ih je da ono što im je Bog dao i za vrijeme odmora obogaćuju svojom vjerom, molitvom, znanjem i duhovnošću. Na kraju ih je uputio na poglavare i župnike u kojima uvijek mogu i trebaju pronaći razumijevanje i pomoć, osobito u trenucima kušnji i nedoumica te je još jednom izrazio radost zbog zajedničkog susreta.
