Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, 26. prosinca 2023. biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u starodrevnoj požeškoj crkvi sv. Lovre. Čestitajući vjernicima blagdan, biskup je izrazio radost što može zajedno s njima u crkvi sv. Lovre đakona slaviti blagdan onog sv. Stjepana koji je bio član zbora sedmorice čije je poslanje bila „diakonía“ – služenje. Istaknuo je kako Božić po sv. Stjepanu očituje svoje pravo značenje: on je, naime, slijedio Isusa Krista, koji je postavši čovjekom prihvatio žrtvu ljubavi za nas, idući do kraja, do u smrt i tako s njime postao pobjednik. Pozdravljajući skupinu mladih koji služe u asistenciji na biskupskim slavljima u Katedrali, biskup je kazao da se oni na svoj način pridružuju sv. Stjepanu i sv. Lovri služenjem Isusovoj žrtvi na oltaru, zahvalivši im za vjernost kojom to čine.
Započinjući homiliju biskup je ustvrdio kako svaki dan na različite načine pokušavamo jedni drugima tumačiti u kakvom to svijetu živimo. O tom govore i brojne vijesti i posebne emisije, a zapravo je najvažnije pitanje kakav svijet ostvarujem ja osobno po svojim opredjeljenjima. Svetopisamska čitanja blagdana sv. Stjepana predstavljaju nam svijet u svojoj dvoznačnosti: s jedne strane su mnoge negativnosti i zlo, a s druge postoje proplamsaji jednog drugog života, snage Duha po kojem pobjeđuje pozitivnost, život. Biskup je istaknuo kako s obzirom na zlo osjećamo da to nije naš pravi svijet, nego je to onaj koji se ostvaruje prodorom Duha Svetoga, te se njegovom snagom događa pobjeda života, dok svijet negativnosti gomila u nama iskustvo gubitništva i promašenosti života. Polazeći od prvog čitanja iz Djela apostolskih u kojem sv. Luka prikazuje mučeništvo sv. Stjepana, biskup je ustvrdio kako je on u Isusu Kristu prepoznao mogućnost pobjede nad zlom, Božji svijet, ostvaren moćnom snagom Duha Svetoga. On se opredijelio za Isusa Krista i ono što mu je on omogućio svojom žrtvom na križu te je to živio s posebnim žarom, svjedočeći smisao svoga postojanja u Njemu. Protivnici Isusovi, ispunjeni bahatošću, mržnjom i osvetom digli su se protiv Stjepana i kamenovali ga. Dok zlo preuzima inicijativu, Stjepan pun Duha Svetoga vidi nebo otvoreno i Isusa, pobjednika nad zlom i smrću, čiji dionik postaje po nasilnoj smrti zbog njegova imena. Pri tom mu je na ustima molitva: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Njegova pobjeda u moći Isusova Duha očituje se i u snazi praštanja: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Sv. Luka je Stjepanov lik prikazao po modelu Isusovu: usred svijeta zavedenog negativnošću, zlom i smrću na njemu se snagom Duha Svetoga na svoj način ponovila Isusova muka, smrt i uskrsnuće.
Polazeći od naviještenog evanđeoskog izvještaja biskup je istaknuo kako Isus tumači da će ljudi njegove učenike progoniti, ponižavati i ubijati zbog njegova imena, ali da će u njima progovoriti snaga Duha i pobijediti svijet zla i negativnosti. Podsjećajući okupljene kako su se Isusovi učenici opredijelili za svijet u moći Duha Svetoga, biskup ih je potaknuo neka i oni vjerničkom slobodom izaberu put vjernosti Isusu Kristu. Na to je posebno pozvao mlade koji služe u katedralnoj asistenciji, zaželjevši da imaju dovoljno mudrosti i prozru što su to negativnosti svijeta koje ih želi zavesti, duboko se povežu s Isusom Kristom i budu nošeni njegovim Duhom, te se poput sv. Stjepana opredijele za evanđeoske vrijednosti i svjedoče drugim mladima Isusov put pobjede. Zamolio je sv. Stjepana i sv. Lovru da im budu na pomoć u navedenom nastojanju.
Na koncu euharistijskog slavlja biskup je čestitao imendan svima koji nose Stjepanovo ime.
