“Iako jugoistočno položena u toj Zlatnoj dolini, koju su još Rimljani nazvali Vallis aureae, ona je kroz stoljeća najvažnije životno središte stanovništva središnje Slavonije. Njezin topografski položaj podno Staroga grada i okolnih vinorodnih brežuljaka, omogućio je Požegi stvaranje srednjovjekovne obrambene tvrđave (koja se spominje u dokumentima već od 1227. godine.), a kasnije i izgradnju gradskog podgrađa ili suburbiuma, kao vrlo važnog trgovačkog i obrtničkog središta. Požega je sve do danas ostala “vjerna” Slavoniji. Požeška županija spominje se po prvi put već 1210., a crkvena župa 1232. godine.”
“Sakralni spomenici, uz profiliranu staru gradsku jezgru, koja je “zaokružena” osobito u doba baroka, daju Požegi draž jednog od najljepših sjevernohrvatskih gradova.“
Posljednja rečenica najbolje opisuje naš predivni maleni grad, grad Požegu, a hoće li se ista navedena rečenica moći koristiti i u skorijem vremenu, nismo baš sigurni. Kako je počelo, pod “nadzorom struke” moglo bi možda nekada doći i do rušenja Gradske uprave ili zgrade Požeško-slavonske županije kako bi se na istom mjestu mogle napravite nove moderne poslovno-stambene zgrade, a sve u cilju kako bi pojedini investitori prodajom navedenih skupih kvadrata podebljali svoje bankovne račune. Ne kažemo da je netko spreman toliko daleko ići, no s obzirom na to da se pojedincima dopušta rušenje “spomenika kulture”, ništa nas ne bi čudilo.
Tko je zadužen za brigu i očuvanje “spomenika kulture”, odnosno kulturna dobra?
Zadužen je konzervator.
Tko je konzervator?
Konzervator (latinski conservator: čuvar, spasitelj), stručna osoba kojoj je povjeren nadzor, zaštita i održavanje umjetničkih i kulturnopovijesnih spomenika (građevina, skulptura, urbanističkih cjelina i sl.), prirodnih rijetkosti, ljepota i sl.
Tko je “čuvar i spasitelj” za Požeško-slavonsku i Virovitičko-podravsku županiju prema podacima dostupnima na Ministarstvu kulture?
To je pročelnik Konzervatorskog odjela u Požegi dr.sc. Žarko Španiček.
Zbog nekoliko primjedbi sugrađanki i sugrađana odlučili smo provjeriti tko je pročelnik Španiček i koliko je plaćen za svoj posao na kojemu je kako nam navode bolje upoznati, “dobrih 20 godina”.
Na naš upit čekali smo samo pola godine, odnosno šest mjeseci, nakon čega smo sve prijavili Povjereniku za informiranje Republike Hrvatske. Odgovor je nakon postupanja Povjerenika vrlo brzo stigao, a uvodni dio odgovora glasnogovornice Ministarstva kulture i medija Renate Margetić Urlić prenosimo u cijelosti:
“Poštovani,
odgovaramo Vam na Vaš upit kojeg smo dobili iz Ureda povjerenika za informiranje, jer Vaš upit nije stigao na mail Ministarstva kulture i medija, a mail koji nam je proslijedio kolega Španiček kojemu ste poslali u kasni noćni sat na njegovu mail adresu, nam je zbog opterećenosti i velike količine mailova jednostavno promaknuo. Molimo Vas da ukoliko želite kontaktirati službe Ministarstva kulture i medija, ubuduće šaljete upite na [email protected] i kao i ostali novinari kontaktirate ukoliko se dogodi da vam ne odgovorimo, jer na sva pitanja odgovaramo u rekordnim rokovima, pa bismo tako odgovorili i na Vaš upit. Dogodi se naime, da mailovi zbog preopterećenosti sustava kao što je naš, završe u SPAM-u ili neželjenoj pošti.”
Čini se da uvažena glasnogovornica ne shvaća da nisu svi zaposleni na “državnim jaslama” i da ne rade samo od 7-15 odnosno od 8-16 sati. Kakve veze ima to što je odgovor poslan u “kasni sat”, to samo ona shvaća.
Uz to, ne bi bilo na odmet da je uputila i ispriku za navedeno kašnjenje svog kolege.
Osim toga, odgovor za plaću i dnevnice pročelnika Španičeka navedena pročelnica nije željela dostaviti, već se izvlačila na “Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi” i slične isprazne floskule.
Naravno, ponovno smo prijavili stvar Povjereniku za informiranje Republike Hrvatske i naravno da nam je odgovor za plaću i dnevnice dostavljen.
Bruto plaća pročelnika Žarka Španičeka iznosi 2.716,76 eura.
Zašto se na navedeni odgovor izbjegavao odgovor pola godine, nije nam poznato.
Bolje upućeni tvrde da se “dobro stojećim sugrađanima” čitaj investitorima odobrava rušenje kulturnih dobara, dok onima slabijeg imovinskog stanja i statusa to ne polazi za rukom. Naši sugovornici vide probleme u čitavom gradu, a samo jedan primjer koji navode, nalazi se u vidu dvije poslovno-stambene zgrade nasuprot Pizzerie Mama Mia u Požegi, u Ulici Svetog Florijana. Naime, tamo su srušene stare kuće za koje bivši vlasnici nisu mogli dobiti suglasnost niti za proširenje, dok su novi vlasnici izgradili dvije poslovno-stambene zgrade u kojima se nalaze banke bez ikakvih problema i bez poštivanja postotka o izgrađenosti na parceli.
Isto tako, bolje upućeni tvrde da se pogodovalo i jednom dužnosniku s područja Požeško-slavonske županije, koji je srušio kulturno dobro i sagradio obiteljsku kuću. U sličnom kontekstu, spominje se i jedna bivša dužnosnica.
Kako se čini, ispod površine se krije puno toga, s toga ćemo u idućem članku malo više zagrepsti ispod površine i objaviti zanimljive činjenice.
