Neposredno pred svetkovinu Isusova rođenja – Božića, u subotu 21. prosinca 2024. u Požegi je održana adventska duhovna obnova za članove molitvene zajednice „S Marijom za život“ i biblijsko-molitvene zajednice „Cenakul“ koje se okupljaju na tjednu molitvu u crkvi sv. Lovre i Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi. Sudionicima na čelu s voditeljicama Kristinom Markanjević i Antonijom Mršić pridružili su se i njihovi duhovnici Marijan Pavelić i Robert Kupčak.
Program u crkvi sv. Lovre započeo je zazivom Duha Svetoga i razmatranjem koje je održao Tomislav Varela, župnik vikar Župe sv. Leopolda Mandića u Požegi. Na temelju svetopisamskih tekstova vremena došašća istaknuo je primjere Marije, Elizabete i drugih biblijskih osoba ističući u čemu nam oni mogu biti uzori osobito u oživljavanju svijesti o vlastitom dostojanstvu i činjenici da smo svi djeca Božja. Konkretnim je primjerima progovorio i o tome kako se kroz molitvu i žrtvu može donijeti više Božje ljubavi u svijet u kojem živimo. Obraćajući se nadalje nazočnima kao članovima molitvenih zajednica potaknuo ih je da čuvaju jedinstvo i ljubav u zajednici, izbjegavajući zamke konkurentnosti te ih je pozvao da svoj život učine „jaslicama za Krista“. U završnom dijelu nagovora voditelj Varela je postavio određena pitanja s nakanom da pomogne svakome u osobnom rastu u vjeri: „Kako prepoznajem Božje pozive u svom životu i kako ih živim svakodnevno? Kako mogu svoju molitvu učiniti dubljom i snažnijom, kako bi imala veći utjecaj na svijet oko mene? Što mi znači biti Božje dijete i kako to oblikuje moj odnos prema sebi i prema drugima? Kako mogu biti primjer ljubavi, poniznosti i služenja u svojoj zajednici? Kako se nosim s izazovima i napastima koje dolaze u životu, i kako u tim trenucima prepoznajem Božju prisutnost?“ Na svršetku nagovora župni vikar Varela je, govoreći i iz vlastitog iskustva, naglasio kako je djelovanje molitvenih zajednica od velike važnosti za Crkvu, biskupiju i župu. Upozorio ih je na kušnje s kojima će se redovito kao molitelji susretati ističući i da će im plodovi često biti skriveni, ali ih je ohrabrio da unatoč svemu i dalje budu ustrajni.
Po završetku razmatranja uslijedilo je pokorničko bogoslužje nakon kojega su svi sudionici imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja. Središnji dio programa duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Podsjetivši nazočne kako su okupljeni kao Crkva i zajednica koja moli i upravlja svoj pogled u Boga, pozvao ih da u svoje molitve uključe žrtvu sedmogodišnjeg djeteta koje je stradalo u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko. „Želimo u ovo zajedništvo uključiti sve koji su doživjeli tragediju i iskusili strah i nemir koji je zahvatio ne samo Zagreb, nego sve obitelji koje imaju malu djecu. U strahu, neizvjesnosti, trpljenju, nejasnoćama i križevima jednako tako upiremo svoj pogled u Krista. Njegova ljubav darovana u otajstvu Božića i križa nam se iznova nastavlja darivati u otajstvu euharistije koja nas sve povezuje“ kazao je biskup te ih potaknuo da se u spomenu svih drugih žrtava nasilja i ratova diljem svijeta.
Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak u kojem sv. Luka izvještava o susretu Marije i Elizabete, biskup je istaknuo Marijinu radost. „Nakon što joj je anđeo navijestio da će po Duhu Svetom začeti i roditi Sina i nakon što je izrekla svoj ‘Fiat – Neka mi bude’, Marija žurno ide ususret Elizabeti. Odlazi joj u pohode kako bi podijelila stvarnost svoga života. Njezina radost je nutarnja i nevidljiva, onoga što je doživjela u svom srcu, duši i biću“, kazao je biskup te naglasio kako dubine te radosti najbolje mogu razumjeti majke koje su donijele život na ovaj svijet. Nastavljajući razmišljanje o radosti, biskup je ustvrdio da je naša unutarnja radost puno veća od izvanjske jer je plod zajedništva s Bogom te naglasio „Marijina radost je neodjeljiva od njezine vjere, od njezine povezanosti s Bogom i predanja Bogu.“ Kazao je potom kako Marija svoju radost ne zadržava samo za sebe nego ju dijeli s Elizabetom i širi tijekom dvadeset stoljeća po cijelom svijetu. „Mi ubiremo plodove Marijine radosti. Radost se ostvaruje tamo gdje se čovjek otvara Bogu i dopušta mu da djeluje u njegovu životu i srcu. Kad ne dopuštamo Bogu da djeluje u našem srcu, onda ne doživljavamo radost. Možemo biti veseli, ali nutarnju radost je puno više od toga, jer radost bića i srca ne može se doživjeti bez otvorenosti i predanja Gospodinu. Marija nam je ostavila primjer otvorenosti prema Bogu, jedinstva s Bogom i služenja Bogu. Biti jedno s Bogom u vjeri i vjerom mu služiti bez zapreke, daje potpunu i cjelovitu radost“ poručio je biskup.
Potom se osvrnuo na važnost vjere koju Elizabeta prepoznaje i hvali kod Marije riječima: „Blažena ti što povjerova“ (Lk 1,45). Uspoređujući ove dvije žene, biskup je primijetio kako je Elizabetina vjera drugačija. „Ona je postala majka u starosti i možemo reći da joj je vjera već bila suha jer je gotovo izgubila pouzdanje da će imati djece, a Bog je ipak učinio nemoguće. Ona iz svoga iskustva vjere hvali Mariju i njezinu vjeru, vjeru koja je ostavila u srcu prostor za Boga“, zaključio je biskup te poručio kako je važno da i mi u ovom vremenu priprave za Božić u srcu stvorimo prostor za Boga. „Pripravimo prostor kako bi se Bog nastanio u našem srcu, ali i kako bi nas promijenio da možemo iskusiti njegovu prisutnost i djelovanje. Kad dopustiti Bogu da nas pohodi i da u našem srcu djeluje, tad se u našoj vjeri ostvaruje nemoguće, u srcu i u vjeri doživljavamo radost. To su iskusile Marija i Elizabeta, zato su obje radosne“, rekao je biskup podsjećajući kako je i današnjem čovjeku prijeko potrebna unutarnja radost. Pojasnio je kako to nije radost u materijalnim stvarima i ljudskom ugledu, nego Božja radost koja se ostvaruje u nutrini, a ostvaruje se vrednovanjem i prihvaćanjem drugoga. „Prepoznati drugoga kao Božji dar i kao Božji znak u našem životu i našem vremenu sve je teže jer smo zatvorili svoje srca na sebe i usmjerili se na ono što je površno. S Bogom smo, ali ne gledamo i ne prihvaćamo drugoga po Božjim kriterijima, ne dopuštamo da Bog po drugome na nas djeluje i da se Isus još više nastani u našim srcima. Prepoznati drugoga, vrednovati njegovo dostojanstvo i njegovu osobnost znači primiti ga, ugostiti i voljeti te slijediti njegove riječi i osjećaje u duhu i ljubavi Isusovoj.“ Biskup je potom izrazio uvjerenje kako postoji još mnogo prostora u našim osobnim i svakodnevnim obiteljskim stvarnostima gdje je potrebno da se Isus još više nastani kako bismo mogli doživjeti ljepotu njegovog djelovanja i Božića.
Podsjetio je potom nazočne članove molitvenih zajednica kako Isus uvijek dolazi neprimjetno, po malim ljudima i neočekivano. „Najčešće nam dolazi po onima koji su prezreni i odbačeni. ‘Blagoslovljena ti što povjerova’. (Lk 1,45) Samo onaj tko vjeruje poput Marije sposoban je Krista ljubiti i Krista drugome nositi. Biti otvoren Kristu i ljudima osposobljava nas za puninu radosti i otvara nas još većoj Božjoj ljubavi. To vidimo u Marijinu primjeru. Ona je Isusova majka, ona je Majka Crkve i ona nam u ovom vremenu donosi svoga Sina. Prihvatimo ga ne samo površnim osjećajima, površnom radošću i izvanjskim slavljem ovih dana, nego srcem koje će biti otvoreno i spremno da se po njegovu rođenju ostvaruju promjene u našem životu, pristupu ljudima, cijelome svijetu i svjedočimo ljubav koju je on donio svojim utjelovljenjem, svojim rođenjem, križem i uskrsnućem.“
Nakon popričesne molitve biskup je zahvalio voditelju duhovne obnove Tomislavu Vareli i svim članovima molitvenih zajednica za ono što nastoje činiti. Osvrnuvši se na naviještenu Božju riječ podsjetio ih je kako je Marija blažena po svojoj vjeri i dijeljenju radosti s Elizabetom. „Mi kao zajednica Crkve već dvadeset stoljeća osjećamo i primamo Marijinu vjeru i radost kao blagoslov. Neka i ovogodišnja proslava Božića bude ono što će nas još više povezati s Isusom i Marijom i neka nas otajstvo Božića nadahne da budemo i mi nositelji i djelitelji Marijine vjere i radosti. To je vjerujem i ono što Gospodin i Gospa od nas sigurno očekuju“, ustvrdio je biskup i poručio svima da snagom svoje vjere šire Božju ljubav i budu svjedoci njegove radosti.
Nakon primljenog blagoslova članovi molitvenih zajednica uputili su se u Dvoranu bl. Alojzija Stepinca gdje je program duhovne obnove zaključio zajedništvom uz okrjepu i druženje.
