Čitav jučerašnji dan u Grabriku je bio pravi festival sporta, od ranih jutarnjih sati vodila se borba za odličja u mlađim kategorijama, tribine su konstantno bile odlično popunjene, a nogomet na parketu vrijedan završnice! Ipak, ono pravo krenulo je od 19.00 sati kada je krenuo večernji program, tri finala i utakmica za treće mjesto kod seniora. Već pola sata prije početka prve utakmice dvorana je bila ispunjena do kraja što se tiče sjedećih mjesta, a tamo pred početak utakmice za treće mjesto puni su bili i svi prolazi, stepeništa i sve moguće lokacije s kojih se moglo gledati završne dvoboje 33. Božićnog malonogometnog turnira Požega 2024. Odigrane su dakle u večernjem terminu i dvije utakmice mlađih kategorija, finala starijih pionira u kojem je slavila ekipa Slavonija 1, te kadeta u kojem je slavila sjajna ekipa Metaloplast iz Batrine. O tim utakmicama više u sljedećim objavama, a ovdje se fokusiramo na seniore…
Utakmica za 3. mjesto: Autoservis Gile – Dental Med Pierobon / Šume Šugić 6:2
Od utakmice za treće mjesto smo očekivali pravi spektakl, Run ‘n Gun nogomet, i dobili smo ga, ali nažalost samo od Autoservisa Gile koji je “ubio” Dental Med Pierobon/Šume Šugić već u uvodnih nekoliko minuta. Pakračani su očigledno bili jako iscrpljeni, oni su ove zime bili sjajni na nekoliko turnira, a to je ostavilo danak na njihovom sinoćnjem izdanju. Naravno, to nikako ne umanjuje sjajan dojam koji su ostavili Šubare i društvo u plavom. U drugoj minuti Gile je već imao dva gola prednosti, Martin Šubara i Mario Šipura usmjerili su utakmicu prema onom što smo na kraju gledali. Nakratko se Pierobon pribrao, a onda nova kanonada Matkovićeve mreže, u sedmoj minuti zabija Kocijan na asistenciju Marka Šubare, u devetoj se u strijelce upisao Karlo Antunović, a u desetoj minuti je nestvarnih 5:0 nakon drugog pogotka Martina Šubare! Nakon tih deset minuta ničega probudili su se i igrači Pierobona, onda ih je krenula serija promašaja i obrana Kraljka. Dietzman, Duvnjak, Milošević i tako u krug, dobri i solidni pokušaji, ali ne dovoljni da svladaju raspoloženog vratara Gileta. Kad su propustili svoje šanse, ništa drugo nisu mogli i očekivati nego da – prime. I to kako, Mario Šipura je zabio prekrasan gol, pogodio je same rašlje u posljednjoj minuti prvog poluvremena za 6:0!
Sam rezultat prvog poluvremena smanjio je intenzitet drugog, bilo je jasno da to nije dan u kojem Pierobon može kreirati nekakav čudesni povratak, jednostavno im ništa nije išlo po planu, a kad su i odigrali nešto, nisu imali ni sreće. Gile se na odmoru očito dogovorio da neće jurišat, Pierobon je imao posjed, Šubara, Iličić i Šulc su nekoliko puta priprijetili i u nastavku, ali nije to bilo onako furiozno i rastrčano od Gileta kao u prvom poluvremenu. S druge strane Teo Duvnjak je u 23. minuti zabio prvi pogodak Pierobona, u 34. Marko Milošević i drugi, mogao je u 36. i treći ali je tukao preko gola u dobroj situaciji, da je to ušlo došli bi u sferu pristojnog rezultata, ovako ipak konačnih 6:2 zvuči poražavajuće. Na kraju Pierobon ima gorak ukus nakon turnira, završili su ga s dva poraza, jednim bolnim nakon penala, drugim ovim uvjerljivim, a zapravo imaju sve razloge biti jako zadovoljni kako su izgledali u Požegi. I oni su zajedno s Giletom apsolutno legitimni aspiranti za neko buduće osvajanje naslova prvaka! Zapravo je to bila vrlo sadržajna utakmica, za gledatelje je nedostajalo samo te neizvjesnosti koja je tako specifična za mali nogomet i koja mu daje posebnu draž.
Finale: Caffe bar Samson – Fitness Play 1:2
Repriza prošlogodišnjeg finala imala je ove godine drugi ishod, Fitness Play je “skinuo” branitelja naslova i osvojio slavonsku Kutiju šibica. Nakon preuređenja dvorane kapacitet je nešto smanjen pa je sada malo teže procijeniti koliko se gledatelja natiskalo na tribinama, ali rekli bi da se to vrtjelo negdje oko 1400 ljubitelja nogometa koji su nakon sjajnih 40 minuta kućama otišli zadovoljni onim što su im priuštili igrači Samsona i Playa! Kada na tih 1400 dodamo i gotovo 6000 pregleda live prijenosa bilo je to vrhunski praćeno finale, malo je događaja koji u Požegi mogu privući takvu pažnju, ako ih uopće i ima! Da utakmica ode u smjeru koji je uživancija za gledatelje pobrinuo se Mario Majstorović koji je u prvoj minuti pospremio loptu iza Tomislava Blaževića za vodstvo “izazivača”, bilo kakve ideje o kalkuliranju i taktiziranju su pale u vodu, slijedilo je 39 minuta pravog fajta. Jasno, rezultatski minus bacio je Samson u napad, odmah u drugoj minuti priliku je imao Martinović, u trećoj Baltić, u šestoj ponovno Baltić, no bezuspješno, u tom uvodu Ivan Petković je najavio da je ovo njegova večer! Ne samo što se tiče primarnog mu posla i čuvanja vlastite mreže, pobrinuo se neuništivi vratar Slavonije i za – asistenciju. U stilu najboljih veznjaka milimetarski precizno pogodio je Antonija Sekulića na suprotnoj strani, a ponajbolji hrvatski futsal reprezentativac takve asistencije ne propušta -2:0! U 10. minuti i Mario Pavelić se nalazi na popisu onih koji ne koriste dobru priliku, ali je dvije minute kasnije dobio i iskoristio onu najbolju – sedmerac. U pokušaju čišćenja Petković je u ruku napucao Josipa Jakovljevića, iako je bilo nešto protesta igrača Playa, njihov intenzitet najbolje govori da su i sami bili svjesni da je tu sve čisto. Pavelić pogađa sa sedam metara i utakmica je ponovno potpuno otvorena. Minutu kasnije rekontra Samsona, Ćubel je bio u prilično dobroj situaciji, ali nije najbolje reagirao, nije niti na drugoj strani Dino Bundavica u 13. iz toga se izrodio korner za Play i jedan od najboljih poteza turnira. Baš je Bundavica ubacio do Antonija Sekulića a ovaj pogađa savršen volej, išla je lopta poput metka pod samu gredu, ali čudesna je reakcija Blaževića, prolomio se dvoranom najprije onaj specifični uzdah, a onda i veliki pljesak obojici. U 15. minuti još dvije opasnosti pred Petkovićem, ali ni Peharda ni Baltić nisu pronašli put do mreže, kada je vratar Playa minutu kasnije zaustavio još jedan udarac Peharde već je počeo frustrirati protivnike. Do odmora je uslijedilo kratko zatišje, a u nastavku se vraćamo u stari, odlični ritam prvog poluvremena. Uvodnih 5 minuta pripalo je Playu, Blažević je u naslovnoj ulozi, nanizao je tri izvrsne obrane, Majstorović je promašio gol i priliku da se ponovno ode na +2, a onda u 26. Krešimir Plešić uzvraća nepreciznim, za malo, udarcem na drugoj strani. Sve više je bilo rizika u igri Samsona, ali niti u jednom trenutku nisu se do kraja otvorili očigledno respektirajući protivnika, svjesni da bi treći gol sve odlučio. Petković je nanizao još nekoliko odličnih obrana, Playovci nekoliko milimetarskih promašaja poput Ćubelovog udarca sa deset metara koji je prohujao pored vratnice nekoliko centimetara i tako smo došli do same završnice. U 38. minuti Luka Đerek je imao rješenje utakmice, na njegovu žalost umjesto mreže pogodio je gredu i Samson je ostao u igri do kraja. A kako je to izgledalo možda će najbolje reći posljednjih 13 sekundi, u njima su igrači Samsona čak tri puta pucali, dva puta je ponovno sjajno reagirao Ivan Petković, nogama je branio teške udarce, onaj treći, posljednji, Baltićev završio je u bloku.
Sjajna utakmica za kraj turnira, sjajna atmosfera i kad se podvuče crta izvrstan turnir! Nakon puno puno godina kod predstavljanja finalista sudački par je s tribina dobio aplauz, to dovoljno govori da je ove godine suđenje bilo izvrsno, naravno da ima grešaka, nemoguće je da ih ne bude na toliki broj utakmica, ali niti jedna nije značajno utjecala na rezultate, niti u jednoj nije bilo namjere i taj temeljni dio za uspješan turnir je bio tu. Oliver Hrmić, Slaven Stojanović, Oliver Zec i Hrvoje Grgić ove su godine zaslužili visoke ocjene za svoj dio posla! Uz to, na turniru je bilo 8-9 izvrsnih ekipa, pa uz njih još 15ak sasvim dobrih tako da je kvaliteta same igre u globalu bila izvrsna, a vrlo ugodno su ove godine iznenadili i veterani kod kojih se imalo što vidjeti, možda i jedna od 10-ak najboljih utakmica na čitavom turniru bio je dramatični ogled Euroville i Wiener osiguranja pa je doista turnir u kompletu zaslužio pohvale.
Po završetku turnira gradonačelnik Požege i saborski zastupnik dr. Željko Glavić je uručio nagrade najboljima, Samson je uz pehar dobio nagradu od 2500€ koje već tradicionalno daje u humanitarne svrhe, ove godine polovinu daju udruzi Srcem kroz život za nabavku inkubatora, a drugu polovinu malom Kaptolčaninu Dorianu Tomšiću koji se bori s teškom bolesti. Hrvoje Raguž voditelj Fitness Playa je iz ruku gradonačelnika Glavića primio pehar u trajno vlasništvo, velikog prijelaznog “Zlatka” i novčanu nagradu od 5000€.
Za kraj su dodijeljene i pojedinačne nagrade, najbolji strijelac turnira je Matej Martinović iz Samsona sa 10 postignutih golova, toliko je postigao i Joško Kotarski, a prednost Martinoviću je donio bolji učinak u drugom dijelu turnira. Oko najboljeg vratara turnira nije bilo niti najmanje dileme, pehar je otišao u ruke Ivana Petkovića iz pobjedničke ekipe. Trofej Bruno Boban koji se dodjeljuje najboljem igraču turnira ove je godine pripao Tomislavu Valentiću, motoru Fitness Playa koji se kroz čitav turnir “bacao na glavu” za svaku loptu.
Za zimu 2025. zakazujemo novi sastanak u SD Tomislav Pirc, sigurno je pred nama novo uzbudljivo izdanje BMNT, 34. po redu s novom “metom”, sljedećih godinu dana svi će smišljati kako skinuti Play s trona!
Foto: Marko Karačić
