U srcu studenog, kada magla i hladnoća već preuzmu slavonske ravnice, priroda ponekad priredi iznenađenje. Na nekoliko dana probije se sunce, zapušu topli južni vjetrovi i temperatura naraste kao da je proljeće ponovno navratilo. Taj kratki, ali ugodni predah poznat je kao martinjsko ljeto – prenosi Kutjevački.hr
Ovaj meteorološki fenomen poznat je još iz 19. stoljeća, a u starim “stoljetnjacima” i zapisima spominje se kao vrijeme kad se “nakon Svih svetih povrati toplina”. Najčešće se javlja oko 11. studenoga, na blagdan svetog Martina, zaštitnika vinogradara i vinara.
U Kutjevu, srcu slavonskog vinogorja, Martinje je više od blagdana – to je praznik vina i zajedništva. Toga se dana tradicionalno “krsti mošt”, mlado vino koje je završilo svoje sazrijevanje. Običaj krštenja mošta traje već stoljećima, a uz vino se neizostavno poslužuju pečena guska i kesteni. Nekada su se proslave održavale u domovima vinogradara, a kasnije u gostionicama i vatrogasnim domovima. Slavlje bi često uključivalo šaljive igre, poput “krađe grožđa” i “pudarske straže” koja bi uvijek pobijedila, a sve se završavalo pjesmom i veseljem do dugo u noć.
Iako martinjsko ljeto zna donijeti pravi ugođaj kasne topline, ono rijetko potraje. Već sredinom studenoga u Slavoniju stižu prve ciklone, s oblacima, kišom i padom temperature, a u Kutjevu se zna čuti i poneki grom – rijetka pojava za taj hladni mjesec. Narod zato kaže: “Sveti Martin – krmak na klin”, jer njegov blagdan označava početak kolinja i priprema za zimu.
Kad se martinjsko ljeto ipak pojavi, donese nekoliko dragocjenih dana svjetlosti i vedrine usred tmurne jeseni. U vinorodnoj Požeštini, gdje se priroda i vino isprepliću, ti su dani pravi dar – podsjetnik da se i u studenom može pronaći toplina koja grije i dušu i čašu.
