U Požegi je 4. ožujka 2024. održana korizmena duhovna obnova za svećenike i đakone u Požeškoj biskupiji. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije molitvom Trećega časa, nakon čega je biskup Antun Škvorčević pozdravio sve nazočne okupljene na tradicionalnoj svećeničkoj korizmenoj postaji. Istaknuo je da se nalazimo u životnim okolnostima označenima mnogim nevoljama, među kojima su i ratovi sa zastrašujućim razaranjima i mnoštvom stradalnika. Spomenuo je da je u našoj životnoj lađi prisutan Isus, koji je svojim učenicima više puta ponovio „Ne bojte se, ja sam!“. Njegov „ne bojte se“ utemeljen je u božanskom „ja sam“ te ovom duhovnom obnovom želimo pročistiti oči duše da bismo bolje razabrali gdje smo s obzirom na Isusa, kako živimo i gdje ćemo završiti. Valja nam uvijek biti što čvršće s njime povezani u skladu s našim biskupijskim geslom „Krist, danas i uvijeke!“, ustvrdio je biskup Antun. S navedenim osjećajima vjere uputio je pozdrav svećenicima, dijecezanskim i redovničkim, te predvoditelju duhovne obnove Željku Tanjiću, rektoru Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Kazao je da ovaj susret nazivamo duhovnom obnovom, naglasivši kako je Isusov poziv na obraćenje više od toga. Obraćenje je izazovna šansa, jer nas podsjeća da smo bića velikih Božjih mogućnosti, ali da se one ostvare važno je htjeti prihvatiti ih. Duhovna nas obnova potiče da promotrimo sebe kroz prizmu Božjih mogućnosti u nama. Isus Krist nas je izabrao, postavio za službenike svoga evanđelja i okupio u prezbiterski zbor naše mjesne Crkve, naglasio je biskup. Pozvao je svećenike da raspolože svoje srce te sa svom željom i iskrenošću usvajaju poticaje njegova Duha, na što nas upućuje i kratko čitanje Trećeg časa iz Knjige Mudrosti. Podsjetio je kako nam sveti pisac u spomenutom ulomku govori da je Bog milosrdno biće, gleda kroz prste naše grijehe, prašta nam slabosti, ali s ciljem da se za njih pokajemo i vjernije hodimo njegovim putem. Kad se srce tako raspoloži, ukorjenjujemo se u Božje milosrđe i u nama se događa ono najčudesnije: Božja pobjeda nad grijehom i smrću, istaknuo je biskup.
Podsjetio je kako je papa Franjo minule godine najavio, a početkom 2024. proglasio Godinu molitve u pripravi za Jubilej 2025., te je zbog toga svećenička molitva predmet promišljanja ovogodišnje korizmene duhovne obnove. Zahvalio je rektoru Tanjiću za spremnost kojom je prihvatio biti danas sa svećenicima u Požegi.
Zatim je voditelj duhovne obnove rektor Tanjić održao razmatranje na temu „Molitva u životu i poslanju svećenika“ u kojem je govorio o molitvi pod specifičnim vidom vremena kojeg svećenik ima ili nema za molitvu, uzimajući u obzir da kao najčešći razlog zašto ne molimo kako i koliko bismo trebali i željeli navodimo izgovor: „Nemam vremena“, te da s obzirom na molitvu često vapimo: „O, kad bih imao više vremena za molitvu!“. Parafrazirao je evanđeoski događaj Isusova čudesnog umnažanja kruha, zamijenivši riječ „kruh“ riječju „vrijeme“, posvijestivši sudionicima duhovne obnove potrebu za čudesnim umnažanjem vremena, kako bismo ga imali ne samo dovoljno, nego u izobilju. U potvrdu dragocjenosti vremena naveo je sintagmu suvremenog poslovnog svijeta: „Vrijeme je novac“, ukazavši na poteškoću kako se ispravno ophoditi s vremenom koje imamo na raspolaganju, i koje umjesto za molitvu trošimo na beskorisno svaštarenje i neodgovorno gubljenje vremena na sporedne, nebitne, a pokatkad i štetne stvari, osobito na suvremenim komunikacijskim sredstvima (mobitel, internet i sl.). K tome, dovodimo u pitanje smislenost molitve i njezinu korisnost, a pri određivanju prioriteta onoga što trebamo raditi i na što najviše trebamo trošiti vrijeme, molitva redovito strada i biva odgađana za neka bolja vremena koja sama po sebi nikad neće doći, ustvrdio je rektor Tanjić. Pozvao je svećenike da na ovoj duhovnoj obnovi ozbiljno promisle o poteškoćama s kojima je suočen njihov molitveni život, te da ne dopuste da molitva bude najslabija karika u njihovu svećeničkom životu i djelovanju.
Kao pomoć u tom nastojanju podijelio im je tekst triju molitava i dao konkretne prijedloge, savjete i smjernice kako da molitva u njihovu životu dođe u prvi plan. Najprije ih je podsjetio na potrebnu cjeloživotnog učenja molitve u skladu s drevnim otačkim pravilom da se „molitva uči moleći“. S tim u svezi spomenuo je pomalo paradoksalnu činjenicu da se sjemeništarce i bogoslove tijekom višegodišnje priprave za svećeništvo uči tipu molitve koji će u kasnijem svećeničkom životu vrlo malo ili nimalo prakticirati. Istaknuo je da pri učenju molitve svećenik treba stjecati sve veće iskustvo da ga molitva preobražava, odnosno da uoči kvalitativnu razliku koliko je drugačija i bolja osoba kad moli, nego kad ne moli. Također im je savjetovao da pronalaze vremena za molitvu s onom istom ili još većom motivacijom s kojom pronalaze vremena za ono što im je lijepo, važno i ugodno, podsjetivši ih da je darivanje vremena Bogu i bližnjima mjerilo njihove ozbiljnosti, vjernosti i ljubavi, odnosno da im je vrijeme tamo gdje im je srce. Naime, za ono što volimo, uvijek pronađemo vremena, ustvrdio je rektor Tanjić. Savjetovao je svećenicima da si svatko odredi molitveni ritam u skladu sa svojim osobnim sklonostima i mogućnostima, i da ga vjerno obdržavaju. Nije im propustio naglasiti važnost šutnje u molitvi, kazavši da i šutnjom komuniciramo svoje osjećaje, te je s obzirom na šutnju citirao tekstove Tome Akvinskog, Blaisea Pascala i Sørena Kierkegaarda. Nagovor je zaključio riječima kojima je sv. Bernard iz Clairvauxa u jednom pismo poticao papu Eugena III., da u svojim brojnim i odgovornim djelatnostima papinske službe ne zanemari samoga sebe, odnosno da mu vrijeme i snage, koje troši u predanom služenju drugima, ne ugroze molitveni život.
Nakon kraće stanke u drugom dijelu programa razmotrena su neka aktualna pastoralna pitanja. Marijan Pavelić, povjerenik za pastoral mladih ukratko je pojasnio sudjelovanje mladih iz Požeške biskupije na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gospiću idućega 4. svibnja ove godine te izložio kako će se u subotu, 9. ožujka održati XXV. Biskupijski križni put mladih od Velike do Požege davši pritom svećenicima i potrebne organizacijske informacije. Povjerenik za pastoral duhovnih zvanja Tomislav Dokoza predstavio je programe za srednjoškolce i krizmanike koji im pomažu u razlučivanju i donošenju odluke pri odabiru svojega životnoga puta kao što su susreti u Velikoj ili posjeti požeškom Kolegiju, pripomenuvši da se jedan takav posjet održao prošli vikend, istaknuvši i određene poteškoće. Naglasio je potrebu ustrajne molitve za duhovna zvanja i okupljanja članova Djela za zvanja u župama, osobito prvim subotama u mjesecu.
Govoreći o župnoj katehezi, upravitelj Pastoralnog centra Robert Kupčak kazao je kako su u tijeku korizmene kateheze petkom u župama Biskupije za koje se građa svakoga ponedjeljka šalje svećenicima i vjeroučiteljima. Pored toga, od početka pastoralne godine izrađuje se katehetska građa za prvu i drugu godinu priprave kandidata za svetu potvrdu (6. i 7. razred) kako bi se uz prethodno oblikovanu katehetsku građu za godinu neposredne priprave, zaokružila trogodišnja priprava krizmaničkih kandidata, kako to predviđaju crkveni dokumenti, osobito Direktorij HBK-a za pastoral sakramenata. Zahvalio je svećenicima što će nakon ove faze izrade katehetske građe dati svoje primjedbe i sugestije kako bi građa što bolje odgovorila nakani župne kateheze – uvođenju mladih u život po vjeri. Nadovezujući se na govor o pripravi mladih za sakrament svete potvrde biskup Antun je kazao da se u pripravi treba učiniti sve što je moguće kako bi krizmanici bila osobito aktivno uključeni u slavlje samoga sakramenta svete potvrde.
Generalni vikar i biskupijski povjerenik za sinodsko savjetovanje Želimir Žuljević potom je izložio kako se na prvoj sesiji Redovne opće skupštine biskupske sinode u Rimu na temu sinodalnosti u listopadu 2023. donio zaključak da će se iduća sesija Biskupske sinode održati u listopadu 2024. na istu temu te su doneseni određeni dokumenti koji od biskupskih konferencija odnosno mjesnih Crkava očekuju doprinos sinodskom procesu. Prikazao je na koji će se način Požeška biskupija uključiti u sinodsko događanje napose u župama u preostalom dijelu korizme, a u čemu će važnu ulogu imati svećenici i članovi župnih pastoralnih vijeća. Na temelju njihovih promišljanja Biskupija će oblikovati dokument koji će potom proslijediti biskupskoj konferenciji kako bi ga ona uključila u sažetak konferencije za potrebe Generalnog tajništva sinode. Biskup Antun je na koncu zahvalio svećenicima za sve što požrtvovno nastoje činiti u okviru svojega poslanja.
Potom su svećenici i đakoni pošli u Katedralu sv. Terezije, gdje su sudjelovali na pokorničkom bogoslužju, koje je predvodio rektor Tanjić, i imali mogućnost osobne ispovijedi. Program duhovne obnove završio je pobožnošću križnoga puta i zajedničkim objedom u Domu pape Ivana Pavla II.
