“Moje ime je Krunoslav Pranjić i nakon 20 godina trenerskog rada došao je trenutak da se oprostim od aktivne uloge na nogometnim terenima – onima gdje su nastajala prijateljstva, izgrađivao se karakter i gdje je nogomet bio više od igre.
Tijekom svog puta imao sam čast pokretati i voditi škole nogometa u klubovima NK Kaptol, NK Požega i NK Dinamo Vidovci Dervišaga, a najveći trag ostavio sam upravo tamo gdje mi je srce najbliže – u svom matičnom klubu Kaptolu i u svom zadnjem klubu iz Vidovaca i Dervišage.
Kroz sve te godine osvajali smo prvenstva, mnogobrojne turnire, igrali u kvalitetnim ligama i ostvarivali zapažene rezultate. No iza svake medalje i svakog pehara stojale su stotine sati rada, treninga i posvećenosti.
Najveći uspjeh ipak nisu trofeji, već djeca koju sam imao čast trenirati. Neki od njih danas su igrači prvoligaških klubova, neki su igrali za reprezentaciju Hrvatske, a mnogi su postali ključni ljudi u svojim lokalnim sredinama i klubovima. Uvijek sam vjerovao da trener treba odgajati čovjeka – kulturno i životno, a tek onda nogometno.
Posebnu pažnju posvećivao sam svakom treningu, svakom djetetu i svakom detalju. Moj rad temeljio se na učenju, čitanju, studiranju, planiranju i dugoročnom praćenju razvoja djece. Nije bilo improvizacije – svaki trening imao je svoj smisao, cilj i težinu.
Gdje god sam radio, nastojao sam stvoriti zajednicu roditelja i simpatizera koji su zajedno s nama dizali klubove i sport na višu razinu. Kroz godine sam organizirao veliki broj turnira s desecima i stotinama djece, stvarajući događaje koje su pamtile cijele generacije.
Moj rad prepoznali su i treneri i sportski djelatnici iz Hrvatske i šire, ali ono što me najviše ispunjava jest – poštovanje koje sam imao u očima djece koju sam trenirao. Oni su moj najveći ponos. Oni su razlog zašto sam bio trener. Oni su – razlog postojanja nogometa.
Odlazim s terena, ali ne iz nogometa. Srce ostaje s igrom, ljudima i uspomenama koje će živjeti vječno.
Hvala svima koji su bili dio ovog velikog puta.
Najviše i najveća hvala mojoj obitelji koji su bili uz mene cijeli trenerski put i oni su bili moja inspiracija i snaga svih uspjeha i u svakoj medalji i u svakom rezultatu jedan dio je njih, hvala i supruzi što je cijelo vrijeme i bezuvjetno podržavala moj rad.
S poštovanjem i zahvalnošću,
Prof. Krunoslav Pranjić”
