Josip Jović, hrvatski redarstvenik, bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu. Dogodilo se to na takozvani ‘Krvavi Uskrs’ na današnji dan, 31. ožujka 1991. godine na plitvičkom području.
Sve je počelo tijekom ožujka kada su pobunjeni Srbi organizirali ‘miting istine’ na Plitvicama, na kojem su zahtijevali da se to područje pripoji takozvanoj SAO Krajini. Uskoro je ilegalno smijenjena uprava Nacionalnog parka Plitvice, a u sam park stižu pripadnici srpske milicije, predvođeni Milanom Martićem. Upali su u upravu Nacionalnog parka, dio službenika potjerali su kućama, dio ih zarobili, a park je proglašen dijelom takozvane Krajine. Na koranskom mostu uskoro se zavijorila zastava SAO Krajine i Jugoslavije.
Hrvatska policija reagirala je upozorenjem, a nakon dojava o pljački Nacionalnog parka te maltretiranja zatvorenika državni je vrh donio odluku o policijskoj intervenciji. Na Plitvice su poslani policajci iz Gospića, Karlovca i Zagreba, a cijelom operacijom zapovijedali su Josip Lucić i Marko Lukić. Akcija je pokrenuta u noći s 30. na 31. ožujka.
Balvan-revolucija
Kako je KOS (Kontraobavještajna služba bivše JNA) neprestano nadzirao područje oko Lučkog i Rakitja (gdje su bili smješteni pripadnici specijalne policije) informacije o pokretanju hrvatskih snaga došle su do Srba u tadašnjoj Titovoj Korenici već u 2 sata ujutro. Pobunjenici su tada započeli pripremati blokade od balvana po cesti kod Nacionalnog parka te raspoređivati ljude po okolnim šumama.
Kada je kolona vozila hrvatske policije došla u blizinu glavnog plitvičkog hotela, iz obližnje je šume na nju otvorena vatra. Jedan autobus pun policajaca pogodila je i tromblonska mina koja, srećom, nije eksplodirala. Policajci su odmah izašli iz vozila i odgovorili na pucnjavu uslijed čega je došlo do okršaja po dubokom snijegu koji je napadao proteklih dana. Paljba iz mitraljeza pogodila je Josipa Jovića. Imao je pancirni prsluk, no pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Preminuo je prije nego su ga uspjeli helikopterom prenijeti u bolnicu. Još devet hrvatskih policajaca je ranjeno.
Borbe su se nastavile još nekoliko sati da bi oko 10 sati pobunjenici na kraju bili potisnuti prema Korenici, a NP Plitvice stavljene su pod kontrolu hrvatske policije. Uhićeno je 29 pobunjenika među kojima i Goran Hadžić, tada jedan od čelnika SDS-a.
Istog dana pristigla je JNA iz Slunja i Knina te zauzela sve prilaze Plitvičkim jezerima. JNA, koja se tada još proglašavala neutralnom, narodnom i legalnom, otvoreno se stavila na stranu pobunjenih Srba. Dan kasnije, 1. travnja 1991., takozvana Republika Srpska Krajina proglasila je neovisnost od Hrvatske. Tako se unatoč pobjedi i činjenici da se MUP vratio u tamošnju policijsku postaju hrvatska strana kasnije ipak morala povući pa su Plitvice sve do oslobodilačke vojno-redarstvene akcije Oluja hrvatskih snaga u kolovozu 1995. ostale dijelom samoproglašene paradržave Republike SAO Krajine, podsjeća tjednik 7dnevno.
Prvi poginuli hrvatski redarstvenik u Domovinskom ratu Josip Jović posmrtno je unaprijeđen u bojnika Hrvatske vojske te je odlikovan visokim državnim odličjima. Pokopan je sa svim vojnim počastima na groblju u rodnom Aržanu, gdje je na Uskrs 1994. otkriven spomenik njemu u spomen.
