Na Uskrsni ponedjeljak, 18. travnja požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je
Župu bl. Ivana Merza u Slatini te u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg
je krstio djevojčicu Mariju, šesto dijete roditelja Daria i Biljane Vašiček i dječaka Nou,
četvrto dijete roditelja Ive i Martine Grgić. Na početku misnog slavlja Angela, sestra
djevojčice Marije u ime svoje obitelji Vašiček i svih župljana čestitala je biskupu Uskrs i
uputila mu riječi dobrodošlice a mlađa sestra Marta uručila mu je cvijeće. Dobrodošlicu je
biskupu izrazio i župnik Nikola Jušić, zamolivši ga da u ovom misnom slavlju moli za
duhovni i materijalni napredak slatinske Župe Bl. Ivana Merza, za blagoslov u njezinim
obiteljima i za otvorenost životu.
Uvodeći u sveto slavlje biskup Antun je čestitao nazočnima svetkovinu Isusova
uskrsnuća, napomenuvši kako Crkva slavi Uskrs osam dana kao jedan dan, i svaki dan kliče:
»Ovo je dan što ga učini Gospodin!«. Kazao je da taj „Dan“ ima svoju konkretnost u svima
nama koji smo kršteni, jer je po tom sakramentu Isus Krist ušao u naše živote svojom
pobjedničkom snagom nad smrću i postao naša sudbina, te je dan krštenja zato najvažniji
trenutak u našem životu. Izrazio je osobitu radost što danas može predvoditi slavlje krštenja
djece iz višečlanih obitelji, podsjetivši da u Uskrsu slavimo pobjedu života, koja se na svoj
način ostvaruje i u svakom rođenju novog ljudskog bića. Kad netko shvati da je služiti životu
najveće dostojanstvo, i bude velikodušan u odnosu prema životu, te prima i šesto ili četvrto
dijete, to je uskrsni događaj, ustvrdio je biskup. Od srca je čestitao i zahvalio spomenutim
obiteljima što su svojim opredjeljenjem za život doprinijeli da naša Hrvatska bude bogatija.
Ili bolje rečeno: Bog je postao bogatiji u Hrvatskoj po novim životima koji su njegov dar.
U homiliji biskup je ispripovjedio da mu je neki dan jedan poznanik, zgrožen ratom u
Ukrajini rekao kako bi on da je Bog sve ljude posmicao, odrekao ih se jer ponižavaju,
progone, ubijaju druge ljude i razaraju njihove domove. Biskup je kazao kako mu na to nije
ništa odgovorio, nego ga pozvao da tijekom Svetog trodnevlja dođe u crkvu i posluša što se
ondje naviješta kao Božja istina o životu i čovjeku. Ustvrdio je kako je sreća što Bog
razmišlja drugačije nego spomenuti poznanik, jer da nije tako, već odavno ne bi svijeta ni
čovjeka bilo.
Tumačeći u čemu je to Božji pristup drugačiji od našeg, biskup je ustvrdio da je
čovjek za njega uvijek vrijednost, pa i onda kad je zločinac. Istaknuo je kako je Bog na svoj
božanski način pristupio drami ljudskog postojanja u Isusovoj muci i smrti, u kojoj je na sebe
preuzeo našu ranjenost zlom i smrću, da bi upravo kroz tamnu stranu našeg postojanja izveo
pobjedu života. Bog nam je u Isusu Kristu posvjedočio da se ne odriče čovjeka ni u njegovu
zlu, ni u njegovoj patnji i smrti, i da on uvijek ostaje njegovo voljeno stvorenje, za koje je bio
spreman i svoga Sina Jedinorođenca poslati u smrt, ustvrdio je biskup.
Kazao je da još nije pitao svoga poznanika je li se ovih svetih dana složio s Bogom u navedenom pristupu životu i
čovjeku, ali da to pitanje sada upućuje sudionicima slavlja: jesu li se oni složili s Bogom i
mogu li reći da su vjerom razumjeli kako je on naumio kroz našu muku i nevolju u punini
ostvariti pobjedu života nad smrću. Uskrs je dan kad Bogu svim srcem trebamo zahvaljivati
što nas s obzirom na pitanja života i smrti nije prepustio nama samima i što nas nije napustio
u našim lutanjima, nemoćima i lažima. Istaknuo je da nam danas naviješteni evanđeoski
ulomak svjedoči kako neki ljudi na samom početku naviještanja radosne vijesti nisu pristupili
Božjem djelu pobjede života nad smrću u Isusu Kristu s vjerom i dobronamjerno. Naime, čuli
smo kako su stražari koji su čuvali Isusov grob i židovski glavari naumili novcem i lažju
odrediti Isusovu sudbinu, razglasivši da su njegovi učenici iz groba ukrali mrtvo tijelo i da je
to razlog što je njegov grob prazan, a ne što je on uskrsnuo od mrtvih.
Međutim, nije pobijedila laž potplaćena novcem, a oni koji su mislili da se i s Božjim istinama može
trgovati, završili su kao gubitnici. Da bi razglasio istinu o uskrsnuću svoga Sina, Bog se u
svojoj providnosti poslužio slabim ženama, koje su u Isusovo doba bile podcijenjene i nisu
smatrane vjerodostojnim svjedocima, kazao je biskup.
Tumačeći evanđeoski susret uskrslog Gospodina sa ženama koje su došle na njegov
grob iskazati mu počast i poštovanje pomazivanjem njegova tijela, biskup je ustvrdio da naša
vjera u Isusovo uskrsnuće nije utemeljena na njihovoj priči niti nekoga drugoga, nego na
Isusovoj inicijativi da se ukaže izabranim svjedocima, na iskustvu vidioca koji su se uvjerili
da je on nakon smrti živ na jedan nov i drugačiji način od svoga prethodnog zemaljskog
postojanja. Naglasio je da Bog svojim djelovanjem u Isusu Kristu nadilazi naše predodžbe o
životu i čovjeku, te je njegovo uskrsnuće čovjekova pobjeda života nad smrću, punina života,
jednostavno život, te Gospodin za sebe veli: „Ja sam život“. Biskup je pozvao sudionike
slavlja da ovog Uskrsa ne ostanu na razini nekih svojih ograničenih predodžbi o čovjeku i
životu, pa bile one i znanstveno utemeljene, nego da nastoje mozaik istine o životu slagati po
onome što nam je Bog objavio u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću.
Istaknuo je kako Crkva trajno naviješta da je Isus svojom žrtvom ljubavi na križu
pobijedio smrt. Kazao je da se s pravom može reći kako su oni supružnici u čijim se
brakovima rađaju brojna djeca doista oblikovali svoj život po mjerilu Božje ljubavi,
objavljene u Isusovu križu. Ljubav je, naime, uvijek povezana sa žrtvom, jer život pobjeđuje
kad je netko spreman žrtvovati se, na svoj način umirati za druge, ustvrdio je biskup. Život se
uvijek rađa kroz nečije umiranje! Čestitao je roditeljima Vašiček i Grgić na pobjedi života
zahvaljujući njihovom roditeljskom umiranju po ljubavi koja se žrtvuje za svoju djecu.
Poručio im je kako su oni posebni svjedoci što se u Hrvatskoj može dogoditi kad se vjeruje
Isusu Kristu, koji je za nas položio život da bi života bilo. Tko u Hrvatskoj misli da će životu
više pridonijeti nekim drugim putem negoli na Isusov način, umirući i polažući sebe za
drugoga, taj se zavarava, potplaćen je, živi u neistini, netko ga je kupio. Najgora je
potplaćenost od Zloga, jer nas on odvlači od Isusove božanske logike žrtve i ljubavi,
uvjeravajući nas da ćemo postići nešto veliko svojom sebičnošću. I kad prihvatimo mentalitet
Zloga, postajemo žrtva a i drugi pokraj nas. Kako je duboko i snažno otajstvo života
ukorijenjeno u ljubavi, koja je umiranje za drugoga. To je naš Bog, to je Isus Krist, i to smo
mi u njemu, ustvrdio je biskup.
Pored toga kazao je da se po sakramentu svetog krštenja uključujemo u otajstvo
Isusove smrti i njegova uskrsnuća. Napomenuvši da je u ranokršćanskim vremenima krštenje
bilo znakovitije, jer se podjeljivalo uranjanjem krštenikâ u vodu i izranjanjem iz vode, biskup
je podsjetio da je uranjanje znak smrti ali i pročišćavanja, a izranjanje iz vode znak ustajanja
na novi život. Isus je izabrao vodu kao jedno od čudesnih Božjih stvorenja da bude sredstvo i
vidljivi način kojim se ulazi u zajedništvo njegove muke i smrti, i po kojem se postaje
dionikom njegove pobjede nad smrću, ustvrdio je biskup. Istaknuo je da će mala djeca kroz
vodu kojom će biti polivena u krštenju postati zajedničari pobjede života koju je Isus ostvario
kroz smrt i umiranje.
Pozvao je roditelje da nastojeći svojoj djeci osigurati budućnost kroz sve
što oni mogu za njih učiniti, računaju više s onom pobjedničkom sudbinom koju im Isus Krist
može dodijeliti. U svjetlu umiranja u kojem pobjeđuje život gledamo i patnje ljudi u Ukrajini,
izloženih ovih dana smrti zato što im je netko od ljudi zbog nekih svojih sebičnih interesa
dodijelio sudbinu bezvrijednosti, ustvrdio je biskup. Kazao je da čvrsto vjeruje kako je Bog u
Isusu Kristu i njima darovao pobjedu nad smrću. Pozvao je nazočne da budu ljudi Božjih
nadâ u Hrvatskoj, utemeljenih u uskrsnuću Gospodina našega Isusa Kristu, komu hvala i slava
u vijeke vjekova.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je roditeljima Vašiček i Grgić čestitao za
njihovu u krštenju preporođenu djecu, te im je poručio da budu ponosni što su na Božjoj
strani, na strani života, poželjevši da im u mračnim trenutcima života i poteškoćama, kojih
nikad neće nedostajati, uvijek svijetli onaj Isus Krist, koji je upravo kroz muku i smrt postao
pobjednik nad smrću. Zahvalio je župniku Nikoli Jušiću za sve ono što osobno i u zajedništvu
sa župljanima nastoji činiti. Napomenuo je kako uvijek rado dolazi u ovu Župu, jer osjeća da
se njezini članovi vjernički raduju što pripadaju Isusovoj Crkvi, i što u suradnji sa svojim
župnikom i međusobno nastoje rasti u vjeri. Na sve sudionike slavlja zazvao je Božji
blagoslov. Nakon svete mise biskup se susreo s članovima obitelji Vašiček i Grgić, razgovarao
o njihovu životu te je djeci uručio darove a roditeljima novčani prilog Požeške biskupije,
uobičajen u ovakvoj prigodi.
