Na blagdan sv. Filipa i Jakova prisjećamo se istoimene požeške kapelice, najstarijeg sakralnog objekta u Požegi. Njezini počeci sežu u prvu polovicu 16. stoljeća, u vrijeme turskih osvajanja, kada je bila skromno građena od pletera i zemlje, bez tornja. U to se doba u nju sklanjaju požeški franjevci, koji ondje ostaju do 1708. godine, kada se vraćaju u obnovljenu crkvu Duha Svetoga – prenosi Grad Požega.
Tijekom 18. stoljeća započinje gradnja nove kapele s tornjem, a nakon šest godina radova, 1778. godine, kapela je svečano blagoslovljena.
Kapela je franjevcima služila kao župna crkva sve do 1708. godine, kada ponovno uspostavljaju staru župnu crkvu sv. Dimitrija i prenose titular na današnju crkvu Duha Svetoga. Tada mala kapelica dobiva novi titular – sv. Filipa i Jakova. U razdoblju od 1730. do 1753. godine kapela je imala zvonik i bila redovito održavana. Župnom crkvom ostaje sve do 1763. godine, kada završava izgradnja crkve sv. Terezije, današnje požeške katedrale.
Kroz povijest je kapelica više puta stradavala, osobito u velikom požaru koji je pogodio Požegu u travnju 1842. godine. Obnovljena je dvadesetak godina kasnije, a svoj današnji izgled dobiva 1905. godine zahvaljujući zalaganju tadašnjeg župnika Teodora pl. Kraljevića.
Foto: Gradski muzej Požega
