“Skulptura Sara četiri metra visoka, postavljena u Požegi nastala je po legendi iz doba Turaka. Ona u sebi nosi slojevitu priču o krhkim ali hrabrim ženama koje su uz pomoć sila prirode, vira rijeke Orljave pobijedile nasilnika. Gipki ženski lik postao je krilato biće koje lebdi između kuća u naselju Babin vir.”
Skulptura Sara nalazi se u mjesnom odboru Babin vir, nadomak dječjeg igrališta, smještena je uz prometnicu na jako vidljivoj poziciji. Kad kažemo jako vidljivoj, do današnjeg dana se mislilo samo danju, jer je noću bila već druga priča. Dvije malene lampe koje su nekad osvjetljavale navedenu skulpturu, mjesecima, pa čak i godinama nisu odrađivale svoju svrhu, te je skulptura noću bila u mrklom mraku. Napomenimo i da je to jako dugo vremena bila jedina skulptura u gradu Požegi koju smo mogli vidjeti u potpunosti neosvijetljenu.
Skulpturu Sara izradila je akademska kiparica Tatjana Kostanjević, a u Babin vir postavljena je 2009. godine. Inicijator izrade i postavljanja je tadašnji gradonačelnik Grada Požege gospodin Zdravko Ronko koji se i sam priopćenjem na svom Facebook profilu priobratio. Je li razlog nemar i nebriga, ili je možda problem zbog inicijatora postavljanja skulpture, za sada nam nije poznato.
Priopćenje i dva videozapisa donosimo u nastavku, kao i fotografije postavljanja skulpture i izrade iste.
“… SKONČAT ĆE I AGIN HIR…
SVIMA ONIMA ….
Spomenici su najpoznatiji simbol jednog grada, njih treba stvarati, postavljati, njegovati, paziti i maziti…jednom riječju voljeti jer i oni su naša sadašnjost i budućnost koja raste i razvija se na temeljima prošlosti, oni nas podsjećaju kako imamo korijene, time i krošnju a krošnja daje i plod.
Stoga kao gradonačelnik dao sam svoj obol u postavljanju na desetke novih spomenika I spomen obilježja, ali i na desetke i desetke obnovljenih i iz podrumskog mraka izvučenih nekadašnjih spomenika koji krasiše naš Grad.
Najdraža mi je nekako skulptura Sara Babin vir, nastala prema legendi koju nam kroz baladu zapisa i podari Petar Marković, profesor Požeške ali i Zagrebačke nove realne Gimnazije (danas Muzej Mimara) koju 15.listopada 1895. svečano kad i Hrvatsko narodno kazalište otvori car Franjo Josip I. Bijaše on i tajnik Odbora za prijenos kosti hrvatskog pjesnika Petra Preradovića iz Beča u Domovinu u arkade Zagrebačkog Mirogoja 14.7.1879., a slična sudbina zadesi i njega, umro je 1900 u Neumarkt in Steiermar a njegove kosti prenesene su u rodni Kaptol (naš Požeški) u jesen 2002. gdje mu je svojedobno na poticaj „Brače hrvatskog zmaja“iz Zagreba, općina Kaptol uz Vilima Korajca i Napoleona Špun-Strižića postavljena spomen ploča pred starim gradom i svečano otkrivena 8.rujna 1929. Željko Marković, akademik i Zdenka Marković, pjesnikinja njegova su djeca rođeni u Požegi.
I upravo ta skulptura, Sara Babin vir inspirirana po Divi Grabovčevoj s Kedžare na Vran planini o kojoj sam mnogo i mnogo slušao od dragih mi ljudi iz bosanske nam Rame, svojom snagom i ljepotom dolazila je posebno do izražaja noću kad diskretna osvijetljenost još više obogaćuje i oživljava Sarinu priču i poruku.
No, na žalost ima i „kvarnih ljudi“ koji nam, ima već više od dvije godine, zgasiše i ta dva malena svjetalca koja su činila i tu dodatnu emocionalnost i bajkovitost.
U prilogu i dva video zapisa:
1.LEGENDA – SARA BABIN VIR – dvije, tri riječi:
Pomažući rad izuzetno aktivne Ramske zajednice i družeći se sa dragim ljudima Rame stalno je bio prisutan taj njihov ponos i sjeta na Divu Grabovčevu sa Vran – planine na Kedžari u blizini Prozora kojoj 1998. godine podigoše i spomenik. Ta legenda iz bosanske prošlosti koju zapisa naš dr. Čiro Truhelka inspirirala me da i za našu legendu Sara Babin Vir koju i Petar Marković zapisa ili ispjeva i objavi u Vijencu 1877. godine izradimo i postavimo u Požegi spomen-skulpturu i postavimo u lijepom požeškom kvartu zvanom Babin vir. Kiparica Tatjana Kostanjević prihvatila se posla i u glini nam dočarala tu borbu dobra i zla i pobjedu slabijih nad silnikom, a Ujevićeva ljevaonica u bronci oplemeni. I eto postavismo ju na spomen svima koji se žrtvovahu za jezik, kulturu, vjeru i tradiciju našeg naroda. Hvala im !
- BALADA – SARA BABIN VIR
Kad je iz bogate požeške riznice Sara Babin vir ugledala svjetlo dana i kad smo ju ovjekovječili postavljanjem skulpture u Babinom viru , nastao je izuzetno veliki interes građana za tu našu, do tada gotovo nepoznatu legendu. Upravo zato uz suradnju sa Umjetničkom akademijom u Osijeku zamolio sam poznatu dramaturginju doc. Marijanu Nolu da toj našoj, požeškoj baladi udahne i život na kazališnim daskama. Rado se odazvala, vratila nas u 1536. godinu u vrijeme osmanlijskih nasrtaja na naš Grad, u vrijeme borbe našeg naroda za očuvanje svojih vrijednosti i svoje domovine, Napetost, emocije i snažan ritam izmjena, s jedne strane turskog silnika i njegovih haremskih plesačica nasuprot kršćanskom puku i vilama ne može nas ostaviti ravnodušnim. Praizvedba 11.ožujka 2013. g.” – priopćio je bivši saborski zastupnik, župan i dugogodišnji gradonačelnik Grada Požege gospodin Zdravko Ronko.
