Danas,14. lipnja u 19.20, nakon teške bolesti, u Slavonskom je Brodu preminuo Jerko Zovak – piše PLUSportal.
Jerko Zovak rođen je u Vrbanji 1952. godine. Mada po broju pročitanih knjiga potkovaniji od mnogih akademskih građana, za sebe je uvijek rado naglašavao da je po zanimanju ‘Schweißer’. Zavarivač je postao 1970. godine u njemačkom Karlsruheu, gdje je, kao gastarbeiter, radio do 1975. godine. Profesionalni, posljedično i socijalni, status u društvu bili su temelj njegova političkog usmjerenja i aktivizma u okviru Socijaldemokratske partije Njemačke (Sozialdemokratische Partei Deutschlands SPD). Nakon povratka kući, u Donje Andrijevce, kao zavarivač, zaposlio se u andrijevačkom proizvodnom pogonu Osnovne organizacije udruženog rada „Zavareni sudovi“; Radne organizacije „Partizan“; Složene organizacije udruženog rada „Đuro Đaković“. Za razliku od drugih gastarbeitera, iz Njemačke nije donio „pune džepove“ njemačkih maraka (Deutsche Mark – DEM) nego tek dva kufera njemačkih knjiga i jednu gitaru. Pored ovladavanja zavarivačkim zanatom, u Njemačkoj je upoznao demokraciju i načine borbe za njezino oživotvorenje, kako u tvornici kroz sindikat, tako i u zajednici kroz aktivizam u redovima mladih socijaldemokrata (Die Jugendorganisation der Sozialdemokratischen Partei Deutschlands – JUSOS). Teoretske i praktične spoznaje o politici kao sredstvu borbe radničke klase za veća socijalna i društvena prava bile su temelj na kojem je gradio svoj status društveno-političkog aktiviste u tvornici i zajednici. S primarnim ciljem zadržavanja prava na korištenje omladinskih prostora u kojima je s kolegama vježbao svirati na tamburi, putem demokratskih izbora, 1977. godine postao je predsjednik andrijevačke Osnovne organizacije Saveza socijalističke omladine, a potom i član Savez komunista Hrvatske. Nakon vođenja andrijevačke omladine, u tom je selu bio i predsjednik Kulturno-umjetničkog društva „Stjepan Živić“, predsjednik Nogometnog kluba „Budućnost“, lovnik Lovne jedinice „Jastreb“, predsjednik Mjesne zajednice, delegat u Skupštini općine Slavonski Brod… Dobrovoljno, 15. travnja 1991. godine postao je pripadnik andrijevačkih tzv. „Nenaoružanih odreda“ s vlastitom lovačkom puškom, a od 15. kolovoza iste godine odred je imenovan postrojbom novoformirane „Narodne zaštite“. Iz Narodne zaštite organizirao je te 14. listopada 1991. godine u Zbor narodne garde odveo 40 dragovoljaca i na taj način sudjelovao u formiranju 3. satnije 3. bojne 108. brigade Hrvatske vojske. U svojstvu zapovjednika voda, satnije i pomoćnika načelnika stožera 108. br. HV, ratovao je na Zapadno-slavonskom bojištu i u Bosanskoj Posavini te, nakon VRA „Oluja“, u činu natporučnika, a s funkcije pukovnika, 6. rujna 1995. godine, časno demobiliziran s više pohvalnica i odlikovanja.
Kao član Socijaldemokratske partije Hrvatske (sljednice Saveza komunista Hrvatske – Stranke demokratskih promjena) i nositelj njezine liste u izborima za Skupštinu Brodsko-posavske županije 1993. godine, postao je jedini socijaldemokratski županijski vijećnik u Slavoniji. U zadnjoj godini drugog vijećničkog mandata, 1999. godine, podnio je ostavku na funkciju predsjednika Kluba od šest vijećnika SDP-a te mandat vratio stranci – zbog neslaganja s politikom njezina vodstva u Slavonskom Brodu i Zagrebu. Unatoč drzovitim političkim stavovima i takvom ponašanju u partiji, a kasnije stranci – ili upravo zbog toga – od 1993. do 2000. godine bio je član Glavnog odbora SDP-a, a na parlamentarnim izborima za Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 1995., kao kandidat SDP, HSLS, HSS i HNS u XII. izbornoj jedinici, osvojio je 22.328 glasova odnosno 27,05 posto od 85.273 birača koliko ih je glasovalo. Oko 30 posto više nego su, u proporcionalnom izbornom sustavu te izborne jedinice osvojile zajedno sve stranke koje su ga istaknule za kandidata u većinskom izbornom sustavu. Četiri godine poslije napuštanja SDP-a (2004.), zajedno s dr.sc. Zdravkom Tomcem, osnovao je Hrvatske socijaldemokrate, a nakon parlamentarnih izbora 2007. godine, na kojima je bio kandidat Hrvatskih socijaldemokrata, Ljevice hrvatske, Socijalističke radničke partije hrvatske, Istarskog socijaldemokratskog foruma i osvojio tek 592, odnosno 0,28 posto glasova, prestao se baviti aktivnom politikom. Kao bivši metalski radnik, gastarbeiter, njemački i hrvatski socijaldemokrat, dragovoljac Domovinskog rata i časnik Hrvatske vojske, s ciljem poticanja i promicanja lokalne uprave i samouprave na prostoru Brodsko-posavske županije, osnovao je Udrugu Plus (čiji je predsjednik ostao do kraja) te pokrenuo rad portala SBplus.hr na kojem je pisao od 15. prosinca 2010. godine pa do posljednjih dana svog života. Zadnji u nizu svojih osebujnih članaka kojima je secirao političku zbilju objavio je 6. lipnja 2023. godine.
Jerko Zovak objavio je devet knjiga Manjinaš (2001.), Rat u Bosanskoj Posavini 1992. (2009.), Za Dusparina vakta (2017.), Vođe i vođeni u Brodskom Posavlju (2017.), Novogradiški lideri (2017.), Za sve je kriva šutljiva većina (2018.), Kopilad (2020.), Blagoslovljeni zločini (2021.) i U čijoj je funkciji SBplus.hr (2021.). Bez obzira na tu bogatu ostavštinu, najbližim suradnicima nikad nije propustio naglasiti kako su četvorica njegovih sinova – Domagoj, Branimir, Krešimir i Trpimir – te supruga Kata, najveće blago i ponos njegova života.
Posljednji ispraćaj bit će na groblju u Donjim Andrijevcima u subotu, 17. lipnja, u 14 sati.
