Na blagdan sv. Leopolda Mandića, 12. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević
predvodio je središnje slavlje zaštitnika Župe sv. Leopolda Mandića u Virovitici. Riječi
dobrodošlice biskupu Antuna i svećenicima koncelebrantima uputio je župnik Ivica Šoh.
Uvodeći u sveto slavlje biskup Antun je rekao kako je rado došao u ovu Župu prigodom 80.
obljetnice smrti sv. Leopolda Mandića kako bi se zajedno s vjernicima približio njegovu
svetačkom liku i živome uskrslom Isusu Kristu iskazao zahvalnost što je u tom malom,
nemoćnom, jednostavnom čovjeku ostvario svoju veličinu, pobjedu nad smrću.
Još je rekao da želi sebe i njih preporučiti svetom Zaštitniku da iz nebeske domovine moli s nama za
svako dobro na našem hrvatskom životnom putu. Župniku pak i svim župljanima čestitao je
svetkovinu njihova nebeskog Zaštitnika. Izrazivši radost što na misnom slavlju sudjeluju
ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici, biskup je kazao kako sv. Leopold Mandić svojim
zagovorom želi svakoga od njih tako privesti Isusu Kristu, da u svom srcu i u svojim životima
rastu njegovom svetačkom mjerom.
U homiliji biskup je spomenuo da mu je drago što su se ovom slavlju pridružili
slušatelji »Radio Marije« i što će njegovim izravnim prijenosom naviještena Božja riječ
doprijeti iz ove svečeve crkve do brojnih srdaca. istaknuo je da nas Božja riječ ne potiče
prvenstveno da razmišljamo o tome tko je sv. Leopold, nego o tome tko je Bog i tko smo mi u
njemu. Tako joj je nastojao pristupati sv. Leopold. Kad znamo tko je nama Bog, pronašli smo
istinu o nama, i tada ima mogućnosti da se s Bogom ostvari ono što mi jesmo po njegovu
naumu, ustvrdio je biskup.
Polazeći od naviještenog drugog čitanja iz Prve Ivanove poslanice
u kojem Apostol veli da je Bog ljubav, biskup je istaknuo da mi puno pripovijedamo o
ljubavi, a da zapravo ne znamo što je ona. U svom životu imamo tek mali okus onoga što jest
ljubav i to onda kad se nastojimo otisnuti od nas samih i približiti se drugima, ne živjeti s
njima, nego za njih. Ne nekom teorijom, nego tim konkretnim putem iskustveno dohvaćamo
što je ljubav. Ne možemo do kraja izreći što je ljubav jer ona nije stvarnost koja se može
opipati, izvagati i kupiti, nego je duhovna stvarnost, te živjeti od ljubavi zapravo znači živjeti
od duha, naglasio je biskup. Još je rekao da je Bog duh jer je ljubav, i da je Bog ljubav jer je
duh – neuhvatljiv, nedokučiv a stvaran, kao što je i ljubav nedokučiva, dokraja nedohvatljiva,
ali iskustveno provjerljiva.
Progovarajući o sv. Leopoldu u navedenom svjetlu, biskup je istaknuo kako je on
otkrio sebe u istini da je Bog ljubav, i da je on ono što je po svom duhu. Pronašao je svoj
smisao u Isusovoj tvrdnji iz današnjeg evanđelja da je on pastir dobri koji život svoj polaže za
ovce. Biskup je pojasnio kako je čovjek u Isusovoj žrtvi ljubavi na križu sebe položio do kraja
za Boga a Bog sebe do kraja položio za čovjeka, i u toj je dvostrukoj položenosti objavljena
sva istina i smisao o čovjeku. Stoga je bogočovjek Isus Krist središnja centripetalna svemirska
točka koja sve okuplja i u kojoj se čovječanstvo i sve stvoreno ostvaruje u svojoj punini,
ustvrdio je biskup. Još je rekao da je ta položenost za druge, kojoj je ime ljubav, u opasnosti
da kod nas ljudi bude zasjenjena sebičnošću.
Spomenuo je Ukrajinu i druge dijelove svijeta
gdje se vode ratovi, naglasivši kako je njihov uzrok u pojedincima na vlasti koji nemaju
osjećaja za drugoga, te svoju moć i taštinu žele očitovati i potvrditi djelovanjem protiv
drugoga, ubijajući ga, progoneći i razarajući. Nazvavši takvo djelovanje strategijom ljudskog
gubitništva, biskup je ustvrdio kako je utješna i radosna činjenica da postoji Gospodin naš
Isus Krist koji je sav bio za nas, i koji nam kao živi pobjednik prisutan među nama omogućuje
da i mi s njime budemo pobjednici. Napomenuo je da nam sv. Ivan u drugom čitanju govori o
tom božanskom pobjedničkom dinamizmu ljubavi i života jednih za druge. Kazao je kako
imamo za nju primjer osobito u bračnim drugovima koji nastoje potpuno živjeti jedan za
drugoga.
Kad govorimo o čovjeku s navedenih polazišta, ne promatramo ga novinarski,
politički ili gospodarski, nego na božanski način, ustvrdio je biskup. Poručio je sudionicima
slavlja da je snaga njihova dolaska na ovo euharistijsko slavlje u tome što su ostavili po strani
sva druga ljudska pripovijedanja o našoj stvarnosti, i došli čuti i sebe izmjeriti tko su po
Božjoj riječi, upravo onako kako je to činio i sv. Leopold Mandić. Podsjetivši da je i on živio
u teško vrijeme i da je svršetak njegova života bio u vrijeme Drugog svjetskog rata, biskup je
rekao da je on iz svog rodnog Herceg-Novog i iz svoje obitelji ponio budnost i osjetljivost za
Boga, zahvaljujući kojoj se u svom životu uvijek ravnao po Božjim, a ne po ljudskim
mjerilima, i uvijek pronalazio jednostavne i malene putove da Bog bude prisutan u njegovu
životu.
Kazao je da je sv. Leopold bio jedan od onih skromnih, jednostavnih, malih ljudi o
kojima govori prorok Sofonija u prvom čitanju, što je sasvim u suprotnosti s duhom ovoga
svijeta koji veliča ljude koji su po zemaljskim mjerilima moćni, značajni i ugledni Sv.
Leopold Mandić je velik upravo zato što je bio malen, i premda je bio malena stasa i
neugledan, Bog je u njemu ostvario svoju veličinu i očitovao svoje milosrđe i ljubav, napose u
ispovjedaonici u kojoj je ljude ranjene grijehom pomirivao s Bogom, ustvrdio je biskup.
Onaj tko nije ponizan pred sobom a osobito pred Bogom, stavio je sama sebe na prvo mjesto, živeći
nutarnju zatvorenost svoga duha, ograničen je svojim nemoćno sebičnim „ja“, ne dopuštajući
prostora Bogu i drugima da dođu na red. Takvi ljudi su nesretni i unesrećuju druge, pokreću
ratove i druge nevolje. Ponizni pak ljudi stavljaju sebe u drugi plan, i poput sv. Leopolda,
omogućuju Bogu da u njihovu srcu on bude prvi, ustvrdio je biskup. Upozorio je kako prorok
Sofonija u današnjem prvom čitanju nekoliko puta poziva svoje suvremenike da traže Boga
putem malenosti i poniznosti. Biskup je izrazio uvjerenje da će nazočni prvopričesnici i
krizmanici na poticaj i primjer svojih roditelja, učitelja i drugih koji ih vole odgovoriti
nastojanjem da poput sv. Leopolda izrastu u velike ljude vjerom koja Bogu daje prvenstvo.
Poruka poniznosti i malenosti sv. Leopolda osobito je snažna i važna za naše vrijeme
označenom brojnim izazovima sebičnosti onih koji žele pokazati svoju moć time što su protiv
drugih, očitujući na taj način najveću nemoć. Valja nam se oduprijeti takvom svijetu i u svojoj
malenosti biti spremni jedni druge prihvaćati i poštivati, jedni za druge živjeti. To je najbolja
životna formula koju nam je Bog obznanio u Isusu Kristu i svecima, koju nam valja prihvatiti
da bismo ostvarili veličinu svoga postojanja za kojom čeznemo.
Pri svršetku pričesti, biskup sa sudionicima slavlja uputio Bogu molitvu za Požešku
biskupiju koja ove godine slavi 25. obljetnicu svoga utemeljenja. Na svršetku slavlja župnik
Ivica Šoh čestitao je biskupu Antunu jubileje: 50. obljetnicu svećeništva, 25. obljetnicu
biskupstva i prošlo nedjeljni rođendan sa zahvalnošću za sve što je tijekom toga vremena
učinio za Požešku biskupiju i za virovitičku Župu Sv. Leopolda Mandića. Biskup Antun je
uzvratio čestitkom 25. obljetnice Požeške biskupije svim vjernicima virovitičke Župe sv.
Leopolda Mandića, ustvrdivši da i oni pripadaju njezinu zajedništvu.
Kazao je da se raduje što
ćemo navedenu obljetnicu proslaviti s Marijom, Isusovom Majkom u našem Voćinu idućega 21. kolovoza,
kad će tamošnja svetišna crkva biti svečano proglašena bazilikom, a to je časni
naslov što ga Sveta Stolica udjeljuje crkvama koje imaju posebno povijesno i kulturno
značenje. Osvrnuvši se na natpis na majici jedne djevojčice: »Just be happy«, kazao je
nazočnoj djeci i mladima da nas je danas sv. Leopold podsjetio kako samo s Bogom možemo
biti istinski sretni. Prvopričesnicima, krizmanicima i ostaloj djeci poželio je da u srcu tako
rastu u blizini Božjoj te u snazi njegova Duha budi sretna mlada bića. Svima pak sudionicima
slavlja rekao je neka ih u životu prati zagovor sv. Leopolda, odsada po njegovoj relikviji
postavljenoj u novu pokaznicu, koja nam svjedoči kako i u slabom i prolaznom ljudskom
tijelu Bog može ostvariti pobjedu snagom svoga Duha.
