Skulptura „ M A R T I N A “ – Sportska dvorana Grabrik Nakon poziva za prisustvovanje imenovanju sportskih terena Športskim centrom „Martina“ 15.09.2019. kao i tog dana, mog obraćanja kad izjavih kako Drškovci i Martina zaslužuju daleko više i da ću tome dati svoj doprinos, nije mi ni ostalo što drugo, doli svoje ideje iznijeti g. Branku Tokiću(Branko), dobiti suglasnost obitelji i prionuti na posao. Sve o tome zapisano je u Dnevniku koji sam vodio svakodnevno od 06.09.2019. – 10.05.2020. Iz 12 sati sakupljenog materijala(dokumenata, napisa, foto, audio i video zapisa) Jakov Sedlar sačini i 30 minutni dokumentarni film „Požeška lavica – Rukometna kraljica“. Naravno da sve to nije stalo, pa odlučih upravo u svjetlu nadolazećih izbora iznijeti na svjetlo dana i jedan doista nevjerojatno ružan ali i poučan događaj. Naime, prije no što krenuh u posao Branko i ja smo si dali riječ, odluke donosimo zajedno i suglasno, do kraja radimo u tišini, uvjetujem kako politike i političara tu ne može biti, kao i da će otkrivanje spomenika biti na Majčin dan 10.svibnja2020. kad ćemo skulpturom slaviti i sport i majčinstvo.U samom tijeku tog posla bilo je promjena, dopuna, odstupanja, bilo je i nenadanih situacija, a i izazova, no sve bi u dobroj vjeri dogovorno rješavali, te tako hvala Bogu tu odiseju i završili u prijateljskom ozračju. U ovom prilogu osvrnut ću se samo na jedan momenat – Dokle čovjek, ako je uopće čovjek, može niski ići i pasti…… Dakle, jedna od tih promjena i izazova bijaše, kad sam s Brankom 28.02.2020. 14,30 po već tko zna koji put otišao u atelje kipara Krešimira Roda – Akademija likovne umjetnosti i kad je Branko osjetivši svu veličinu,snagu i ljepotu skulpturepripremljene za lijevanje u broncu, uskliknuo „izuli ste me iz cipela“, a potom onako oduševljen na putu za Požegu, izrazio i želju kako bi ista trebala zablistati, ne na igralištu u Drškovcima već na Rekreaciji, dajući i ponovo riječ (ako na to pristanem, nitko od politike neće na otkrivanju govoriti, otkrivati ili se slikati, a da će mu u tome pomoći kum Mikulić kojem se nitko neće usuditi protusloviti. Tih dana sinula mi je i jedna ideja, i to prava, te se dohvatih propisa i iščitah kako se spomeničko ili sakralno obilježje može postavljati bez građevinske i lokacijske dozvole ako je tlocrtna površina do 12 m2 i 4 m visine – dakle treba mi samo suglasnost vlasnika parcele, sve ostalo se uklapa. Dana 03.03.2020. 10,00 dolazi mi Branko, a ja onako ohrabren tim saznanjima, onako iskreno, ni sam ni sam ne vjerujući, izbacujem prijedlog – Martina ide ispred Dvorane Grabrik, učiniti ćemo i nemoguće, ali tako mora biti. Bio je nevjerojatno oduševljen, složili smo se odmah, predložio je kako bi predsjednik MO Željko Begović i Brankov nećak (projektant) trebali otići u Grad i tražiti suglasnost. No, ubrzo je i odustao od toga, prvo odmah bi svi izišlo u javnost pa bi nas gradska klika blokirala, potom zasigurno i pokrala. Tu noć nisam spavao od ideja, planova, kalkuliranja i strepnji kako bi gradska vlast mogla ucjenama oko postave skulpture, a sve već gotovo, oteti i prisvojiti. Pred jutro odlučih – ipak idemo na Grabrik, dosta nam je jedan kvadratni metar zemljišta, onog u vlasništvu Tiska koje graniči s gradskom parcelom, svesrdno ću moliti za to. Mislio sam time izbjeći igre i ucjene požeških hdz-ovih ništarija. No, podcijenio sam ih, ipak su oni nepresušno vrelo i niskosti i podlosti. Dana 04.03.2020. 9,00 nazvao sam direktora Tiska za Slavoniju g. Borisa Jurića,objasnio svoju zamisao, povukao još neke veze prema Perušku i već istog dana dobio usmeni odgovor kako su spremni udovoljiti našoj molbi, neka dostavimo zahtjev i prijedlog na Situacionom nacrtu i da bi to iznijeli Upravi i Nadzornom odboru Tisak plus d.o.o. i Fortenova grupi d.d. Zagreb koji kao jedini mogu dati i suglasnost. Radosnu vijest podijelio sam odmah s Brankom. Dana 06.03.2020. 12,00 Brankov nećak dostavlja Situacioni nacrt s prijedlogom i mjesta skulpture, odmah to prosljeđujem g. Juriću koji me 11.03.2020. 15,30 obavještava kako je na svim tijelima Tiska i Fortenove odobreno postavljanje skulpture na njihovom zemljištu. Dana 17.03.2020. potpisao sam Ugovor, a 23.04-2020. 15.30 g. Jurić me nazvao u sabor i obavijestio kako je Suglasnost kod njega, preuzeh ju 26.03.2020. 15,30. Velika hvala Draženu Krstanoviću puno mi je pomogao kod svog rođaka g. Jurića. Radovi oko lijevanja išli su uz podosta problema, najviše zbog Corone – kipar koji živi u Zlataru, radi na Akademiji gdje mu je i atelje, ima problem s dopusnicama, studentima je nastava otkazana, Akademija zatvorena, nabava bronce i kositra upitna, rokovi neumitno teku, umire i direktor Ljevaonice ALU Zagreb g. Mačešić s kojim sam imao izvrsnu suradnju još od lijevanja biste dr. Tuđmana itd,itd., a uz svo to zlo, dana 02.04.2020. 8,00 dobih i informaciju kako Ante Brkić iz PSS-a nakon što je majstor BOB (Sertić) uzimao mjere za temelj, alarmirao Puljašića koji je potom nazvao g. Jurića i pun bijesa vikao kako to neće dozvoliti, kako će Tisak izbaciti iz Požege, kako on skrbi o roditeljima pok. Martine, da nije dao nikakvu suglasnost, da će se očitovati Upravi i što sve ne. Nakon što je malo ohladio ponovo je nazvao i postavio uvjet – ukoliko Tisak ne želi imati probleme s Gradom neka to sami riješe bez njegovog očitovanja. Dana 03.04.2020. 9,00 nazvao me g. Jurić govoreći kako se osjeća jako blesavo, kako je Puljašić bijesan i da ga je pritisnuo daljnjom suradnjom (više neće biti dozvola za postavljanje kioska, ići će se na izmjenu visine najma zemljišta za kioske) te da bi oni povukli danu nam suglasnost i dostavili dopis kojim otkazuju Ugovor jer da se „pojavio kupac nekretnine koji uvjetuje čist prostor“. U toj muci uspio me čak i nasmijati. Rekoh, Prvi april je prošao, prodajete to već 20 godina i još će te toliko prodavati, navala kupaca u Coroni loša je izvedba.
Istog dana 10,30 g. Jurić mi proslijeđuje mail Ive Kočiš, šefice pravne službe Tisak Zagreb koja ga moli da sa mnom iskomunicira povlačenje suglasnosti…. Puljašić ih je prav’ gadno isprepadao. Nazvao sam g. Jurića rekavši kako im je to loša režija, ali se neću protiviti i čim se pojavi ozbiljan kupac mi se mičemo, ali ga i molim, nek’ se to malo ohladi na što se složio i obećao kako će to na kratko staviti na stranu, a da mi požurimo vidjeti što možemo do tada riješiti, jer on nema druge, doli povući suglasnost. Naravno da sam to prenio Branku koji me nazvao 04.04.2020. 11,00 i predložio kako će otići kod Puljašića, da mu ga je već dosta, a kad mu skreše što ima da će ići i dalje jer puteve ima trasirane. Dana 06.04.2020. Branko mi je proslijedio poruku SMS-poruku koju je uputio Puljašiću, potom i ispis njihovog okršaja. Poslije smo to malo prokomentirali, a predložio je da bi išao i Glaviću, predsjedniku Gradskog vijeća i HDZ-a. Složili smo se oko toga, ali bez mene, jer sam bio mišljenja kako od toga neće biti ništa I doista, njegov znani recept, otezanja i kiseljenja pokazao se točnim, tek 18.04. nazvao ga je telefonom i čudio se Puljašićevom ponašanju, ko’ pura d*eku, davši Branku i važan naputak – bilo bi dobro da odete do Puljašića i izgladite odnose. No, on je odlučio otići Pilonu, te mi je dana 27.04.2020 11,00 ispričao kako je to i bilo:„ Čim sam ušao u njegov ured stvorio se i Puljašić pa počeo, Bog prijatelju, na što sam mu odgovorio kako mi sigurno nismo prijatelji, jer ako smo mi prijatelji, što ti tek radiš neprijateljima, i neka mi se tako ne obraća. Rekao je kako onda ide, ali da ga je zaustavio rekavši, ostani da stvar odmah razjasnimo, u 12-tom mjesecu 2017. dok mi je supruga Martina umirala išao si u Dom Ljeskovicu tražiti od ravnateljice da izbaci dugogodišnju firmu koja je održavala kotlovnica i bila na imenu Martine Tokić, kako bi posao preuzeo Jelušić iz Kaptola. To me je strašno pogodilo, a usporedbe radi u isto to vrijeme „taj Ronko“ slao joj je preko mene knjige s posvetom i željama za ozdravljenje, nudio zajedno s dr. Cesarikom pomoć i raspitivao se za njeno zdravlje. To što si radio je sramotno i to ti nikad neću oprostiti. Skresao sam mu i sramotnu komemoraciju za pokojnu Martinu koja je bila ispod svake razine, bilo me stid i otići, a gutao sam samo zbog sinova. Skresao sam mu još i žalosnije postupanje pri posmrtnoj dodjeli plakete Martini, a on je samo govorio kako je za to kriv Mitrović. Nabio sam mu na nos i njegove igre oko skulpture, kako je tisak kao vlasnik parcele dao suglasnost, a ti ih sad pritišćeš i ucjenjuješ lokacijama i cijenama, hajde napiši im da nemaš ništa protiv postavljanja skulpture. Puljašić je kaže postao jako nervozan, sva je usta iskrivio, stvorio lokve znoja ispod košulje i počeo vikati kako je znao da će mu Ronko negdje zabiti nož u leđa i kako je to znao još prije tri mjeseca kad je Krstanoviću skupo platio informaciju o tome što radi Ronko.
Počeo je i urlati kako Ronko to njemu nije smio napraviti, kako je Ronko smeće od kojeg Požežani još i danas imaju PTSP, kako ne dolazi u obzir u gradu postaviti skulpturu dok Ronko ima i najmanju ulogu u tome, i što sve ne. Odgovorio sam mu kako je Ronko još u Drškovcima , kad si proglašavao Sportski centar Martina s onom nadstrešnicom, nepokošenom travom i poderanim mrežama, rekao kako Drškovčani i Martina zaslužuju daleko više i da će u tome dati svoj doprinos Ronko je tražio suglasnost obitelji za svoju ideju i dobio, krenuo je u posao i sve u dogovoru sa mnom, odabirao umjetnika, ljevaonicu, sirovine, osiguravao sponzore, stalno nadgledao rad, a vrijednost toga je 50-tak tisuća eura. Puljašić mi je tad skočio u riječ vičući kako će mi dati dvostruko više samo neka Ronka odmaknem od toga, a kad sam mu rekao da to ne mogu i neću, krenuo je još žešće, dat ću ti i triput više, samo makni onoga. Počeo je nuditi i neke nove lokacije, a tražio je da Grad barem s nekim iznosom učestvuje u tome. Odgovorio sam mu, ja sa nemoćan, na samom početku dao sam riječ kako nema baš nikakvih izmjena bez Ronkove suglasnosti, da je takav dogovor i neka pita Ronka. Rekao sam i naš zajednički stav – na otkrivanje skulpture može doći svatko, pozvan ćeš biti i ti, ali politike nema i političari neće govoriti ili otkriti skulpturu. Rekao sam i da ste složili protokol, kako govori g. Željko Begović, a skulpturu otkrivaju sinovi Lovro i Niko i dvije suigračice Martine iz Podravke, molitvu predvodi monsinjor Jozo Devčić, Alen Kopunović na sebe preuzima zbor i glazbu, a biti će i revijalna rukometna utakmica. Puljašić, tad sav bijesan i u lokvama znoja po cijeloj košulji izlijeće iz Pilonova ureda, ubrzo po tom i ja „. Nekakvo je zatišje, nirvana….. mi i dalje radimo kao da se ništa ne događa što bi nas moglo omesti u naumu, radove i ubrzavamo, skulptura se vari i spaja, cilizira i patinira, odlijevaju se i male 60 cm figure, naručuje se i postament, Alen Kopunović, Ticlovi i drugi glazbenici angažirani su na svečanom programu, osiguravam prijevoz skulpture i postamenta, a majstor BOB kopa i betonira, dižem i Sedlara da sve snimi kako bi imao materijal za film koji s njim dogovorih. Branko me izvještava kako ga zove Puljašić na razgovor za 05.05.2020. 7,00 i da bi otišao. Nazvao me taj dan oko 8,00 i kaže kako je Puljašić bio fin, ispričao se, pohvalio postavljanje skulpture i da to potpuno podržava, zamolio ga i slike ako ih ima da vidi i presnimi a tražio je i jednu zajedničku sliku u Uredu. Pristao sam, pozvao je referenta za odnose s javnošću koja to i odradi, te smo se lijepo razišli. No, kad nedugo iza toga, na gradskim stranicama i odabranim portalima osvanu tekst kako će od nedjelje 10. svibnja Sportsku dvoranu Grabrik krasiti skulptura „Rukometašica u pokretu“ nastala na inicijativu gosp. Branka Tokića i nekolicine sugrađana, te uz potporu gradonačelnika Požege Darka Puljašića……… sve mi se zgadi…….koji jad, koji smrad, koja bijeda, učinio ništa – ukrao bi štošta. Zovem Branka, na putu je prema Koprivnici za dogovor s curama oko svečanosti, pitam što se to dešava, gubi se signal, ali uspjeva mi odgovoriti kako nema pojma, da ne razumije o čemu govorim i da će se javiti večeras. Poslah mu i poruku – ljudi se drže za riječ, a slike govore više no tisuću riječi. Nazvao me kroz 20-tak minuta, da je pročitao na stranicama Grada i da će to demantirati jer, očito da ga je Puljašić prevario i iskoristio. Taj dan, navečer 20,30 nazvao me Branko i govori kako je Puljašić zvao g. Ivicu Mikulića u svoj ured i kako mu se žalio na ono što su mu, kao napravili Ronko i Tokić, tražeći mišljenje da li je u pravu, a ovaj mu sve potvrđivao i potom rekao, a sad me pitaj , što bi bilo da si ti to napravio meni što si napravio Tokiću……….. „Ti bi danas bio na svojoj sahrani“. Eto, to je bio gradonačelnik Požege, fuj, fuj…..
I da, još jedan problem smo morali riješiti, Corona bukti punom snagom, zabrana je okupljanja za više od deset osoba. Planiramo svečano otkrivanje na Majčin dan. Biti će tu ljudi, što rodbine, prijatelja, sportaša, glazbenika, tehničara, snimatelja i ostalih posjetitelja. Dozvolu okupljanja izdaje MUP uz prethodnu suglasnost Grada ili Županije, a tek tko suglasnost potpisuje, garant suglasnosti neće biti, bez nje i dozvole policije za okupljanje. U Zagrebu sam, na Saboru….. razmišljam nazvati Božinovića dobro se znamo, no možda bolje Truta, načelnik je Stožera civilne zaštite RH i s njim sam izuzetno dobar, možda bi mogao dobiti direkt suglasnost, a i za više od dozvoljenih 10 osoba. Nazvao sam ga i objasnio kako je riječ o otkrivanju spomenika kojim bi 10.05. na Majčin dan slavili sport i majčinstvo u liku i djelu proslavljene rukometne reprezentativke i prerano umrla majke iza koje je ostalo dvoje malih blizanaca. Složio se, neka mailom uputim zahtjev i odgovor će biti pozitivan. Tog 06.05. 15,11 uputio sam mail, a pozitivan odgovor dobio 07.05. 14,54. Dana 08.05.popodne postavili smo skulpturu, a 09.05. 8,00 subota jutro, pojavih se u Policijskoj postaji kako bi mi izdali dozvolu. Bilo je pomalo i smiješno, upućuju me u Grad po suglasnost, ja dajem suglasnost Stožera CZ RH, ispituje ne se kako, odakle, tko….., potom neka koga se nije zvalo, nema kome se nije čitalo što piše i tko je potpisao, potom nema tiskanica, tako da je prošlo dva sata da bi mi se izdala dozvola. Ipak nadario sam ih s jednom požeškom knjigom i setom video zapisa o Požegi. Majčin dan – 10.svibnja, slaveći sport i majčinstvo uz svečani program, obitelj, monsinjora Devčića, vrsne požeške glazbenike i pjevače, prijatelje i znance otkrivena je skulptura. Poučak: Dobro promislimo prije no što na izborima iduće godine zaokružimo ime novog požeškog gradonačelnika. Zdravko Ronko
