Brigadir Hrvatske vojske Požežanin Antun Božić (1959.- 1992.) je u vrlo kratkom vremenu izrastao u lidera HDZ-a i to ne samo u Požeštini nego i šire. Koncem zime tj. početkom ožujka 1990. godine na osnivačkom skupu ogranka te stranke za požeški kraj izabran je za predsjednika. Bilo je to onda poprilično riskantno, no on nije dvojio. Čvrsto je stajao na nogama, a u potpunosti svjestan zadaće koju će stranka trebati odraditi i u do kraja života neviđenoj političkoj skromnosti nije želio sudjelovati u izvršnoj vlasti. Davao je priliku drugima što je u našim prilikama izuzetno rijedak slučaj. Hrvatsku je stavljao vrh svakog svoj djelovanja. Zbog toga su Antuna Božića cijenili i voljeli. Narod mu je vjerovao – prenosi Brodportal.hr.
– Hrvatska demokratska zajednica i dr. Franjo Tuđman trebali su baš takve, a u tadašnjoj općini Slavonska Požega to je van svake sumnje bio Antun Božić. Osnivajući Hrvatsku demokratsku zajednicu u Požeškoj kotlini, okupio je u samom početku veći broj domoljuba. Zahvaljujući političkoj mudrosti i neposrednom radu sa stanovništvom Zlatne doline, na prvim slobodnim i demokratskim izborima HDZ e premoćno pobijedio – stoji u kratkom dokumentarnom filmu snimljenom u povodu 30-obljetnice Božićeve prerane smrti.
– Ako me više ne bude, znajte da sam vas sve volio, ali sam Hrvatsku volio više – rečenica je iz pisma koje je obitelji prije smrti napisao Antun Božić, prvi predsjednik požeškog HDZ-a i pomoćnik zapovjednika za informativno-propagandnu službu požeške 123. brigade Hrvatske vojske. Njegovi suborci ga se dobro sjećaju i ostao im je u lijepoj uspomeni jer svi koji govore o ovom, prerano preminulom Požežaninu, isticali su – Hrvatska mu je bila na prvom mjestu, Njoj je dao sve, pa i život. Potvrđuju to Vladimir Englman, Ivica Kovačević, Vladimir Šeks i naravno njegova sestra, danas umirovljena saborska zastupnica Marija Bajt.
– Bio je vođa, vidovit, hrabar, odlučan i pošten. Iznad svega je pripadao katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu. Od njega smo mogli učiti kako voljeti domovinu…Hrvatska danas sigurno nije onakva kakvu je Ante sanjao, ali je tu, naša, i samo o nama ovisi kakva će ona biti – rekla je Marija Bajt.
Slično priča i dugogodišnji državni dužnosnik Vladimir Šeks, jedan od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice s kojim je Božić surađivao tih 90-ih.
– Politička ostavština Antuna Božića je slobodna i nezavisna hrvatska država. Već krajem 1989. i početkom 1990. godine, slutio je da se približava vrijeme krvavog raspleta: pao je Berlinski zid, komunistički režimi, širila se velikosrpska ideja, a u Hrvatskoj je bila čuvena ‘hrvatska šutnja’. Ante Božić je u tim danima shvatio da je kucnuo posebni trenutak za borbu za slobodu i hrvatsku nezavisnost. Pridružuje se dr. Tuđmanu i on je u prvim redovima, ne samo u Požeštini nego i u Hrvatskoj, za hrvatsko zajedništvo, za hrvatsku slobodu, za hrvatsku državnost – rekao je Šeks.
Tijekom Domovinskog rata član je Kriznog štaba i zapovjednik IPD-a 123. požeške brigade. U tim teškim danima za Domovinu i Zlatnu dolinu cjelokupna obrana i ratna postignuća rezultat su savršene organizacije civilnih i vojnih struktura. Život ovog mladog čovjeka se ugasio s 33 godine. U kolektivnoj memoriji članova njegove stranke ostaje ponos zadnjeg desetljeća 20. stoljeća, ostaju političke i vojne pobjede koje je Hrvatska te ratne 1991. godine prijeko trebala. U pamćenju naroda ostaje mudrost i junaštvo mladića odraslog podno Požeške gore – tu gdje majka rađa sokolove. Takav je bio Antun Božić.
Tekst i foto: Jelenko Topić
