U požeškoj Dvorani sv. Terezije Avilske, 8. ožujka 2024. održan je sastanak djelatnika i roditelja djece katoličkog Dječjeg vrtića Sv. Leopolda Mandića na kojem je sudjelovao i požeški biskup Antun Škvorčević. Nakon uvodne molitve prisutnima se obratio upravitelj Odgojno-obrazovnog centra Požeške biskupije Ivica Žuljević. Podsjetio je kako je Dječji vrtić Sv. Leopolda Mandića ustanova za odgoj i obrazovanje djece rane i predškolske dobi prema katoličkom vjerskom programu. U kratkim crtama pojasnio je njegovo djelovanje, način financiranja i trenutačni broj djece, njih 138, raspoređenih u šest skupina. Zahvalio je roditeljima što su povjerili Crkvi da po katoličkom Vrtiću sudjeluje s njima u odgoju njihove djece. Posebnu zahvalnost izrazio je biskupu Antunu za sve što čini na odgojno-obrazovnom području, posebno za nastojanja kojima podupire Vrtić u njegovu djelovanju.
Pozdravljajući nazočne djelatnike na čelu s ravnateljicom Darijom Poleti i roditelje, biskup Antun ih je ukratko podsjetio kako su se dogodili određeni pomaci u djelovanju Vrtića Sv. Leopolda Mandića, o čemu smatra važnim obavijestiti i roditelje čija djeca borave u njem. Kazao je kako je Požeška biskupija preuzela Dječji vrtić Sv. Leopolda Mandića u svoje vlasništvo, jer prethodni osnivač, Župa sv. Leopolda Mandića nije logistički dovoljno snažna da bi mogla pratiti razinu standarda koji on treba imati. Zahvalio je prvom osnivaču, pokojnom župniku Vjekoslavu Mariću, kao i sadašnjem župniku Jozi Juriću, prijašnjoj ravnateljici Ružici Franjić, koja je koncem prošle godine otišla u mirovinu te je njezinu službu preuzela nova ravnateljica Darija Poleti.
Biskup je zatim spomenuo kako se Vrtić nalazi u skromnim prostorima nekadašnje kapele Župe sv. Leopolda Mandića, te je Biskupija planirala izgraditi novo vrtićko zdanje pokraj zgrade sjedišta Caritasa Požeške biskupije preko puta željezničkog kolodvora u Požegi. No, nakon što su sestre milosrdnice Provincije Bezgrješnog začeća BDM u Zagrebu odlučile prodati zgradu njihova požeškog samostana, koja im je s obzirom na sve manji broj sestara postala prevelika i preskupa za održavanje, nastojanjem da ona ostane u crkvenim rukama zbog svoga povijesno-kulturnog značenja kao gimnazijska zgrada koju su podigli isusovci početkom 18. stoljeća, Biskupija ju je preuzela od sestara i namijenila za svoje odgojno-obrazovne potrebe, prvenstveno za dječji vrtić. Biskup je izrazio nadu da će njezino prizemlje i prvi kat biti uređeni do početka sljedeće školske godine te da će se Vrtić sv. Leopolda moći tada u nju useliti. Ustvrdio je kako je navedeni Dječji vrtić sastavni dio mozaika koji tvori pet katoličkih škola Požeške biskupije, Dječji vrtić u Pakracu, Kolegij za srednjoškolce u Požegi, Dom sv. Antuna u Zagrebu za studente, Zaklada za pomoć učenicima i studentima te u tom zajedništvu Biskupija nastoji podupirati obitelji i njihove mlade u skladu sa svojim mogućnostima, napose one s brojnom djecom. Na kraju je zahvalio roditeljima za povjerenje i suradnju u tako važnom djelu kao što je odgoj i obrazovanje njihove djece, kao i djelatnicima za njihovu požrtvovnost i razumijevanje, među ostalim i s obzirom na manja mjesečna primanja od djelatnika drugih požeških vrtića, koja je Biskupije preuzimanjem Vrtića s njima izjednačila.
