U pripravi za blagdan sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije, u subotu 19. listopada u Požegi su se okupili na svom godišnjem susretu članovi crkvenih pjevačkih zborova iz različitih župa Požeške biskupije. Na susretu su sudjelovali zborovi iz Župe Marije Kraljice i sv. Jurja Mučenika u Davoru, Župe sv. Luke Evanđelista u Novskoj, Župe bl. Alojzija Stepinca u Novskoj, Župe sv. Nikole Biskupa u Pleternici, Župe sv. Leopolda Mandića u Požegi i Župe sv. Terezije Avilske u Požegi.
Program susreta započeo je u požeškoj crkvi sv. Lovre euharistijskim slavljem koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s prepoštom Stolnoga kaptola sv. Petra Ivicom Žuljevićem, kanonicima i svećenicima djelatnim u gradskim župama i središnjim biskupijskim ustanovama. Biskup Ivo je na početku pozdravio sve sudionike slavlja zahvaljujući im za dolazak u Požegu, ali i za služenje pjevanjem kojim obogaćuju svoje župne zajednice i svjedoče ljubav prema Bogu. Podsjetio ih je kako se njihovo hodočašće odvija između dvaju važnih proslava, blagdana sv. Ivana Pavla II. koji je utemeljio Požešku biskupiju i svetkovine sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale. Posvijestio im je kako ih je kao zajednicu Crkve u ovom hodočašću okupio Duh Božje ljubavi, potaknuo ih je da i nadalje slijede Isusa Krista svojim životom, vjerom i nadasve pjevanjem.
U homiliji biskup je istaknuo kako je Božja riječ uvijek živa, aktualna, konkretna i važna za svakog čovjeka. Potom se osvrnuo na prvo čitanje iz Poslanice Efežanima u kojem sv. Pavao zahvaljuje i moli za efešku zajednicu, za njihovu vjeru i ustrajnost na putu s Gospodinom. „Pavao ističe kako sve to čine u snazi Isusa Krista koji je temelj Crkve. Pavao i nas posvješćuje da je Krist temelj Crkve, pa tako i naše Požeške biskupije. Krist treba biti temelj u svakoj župi i u svakoj obitelji. Pavao nadalje ističe da smo jedno tijelo u Kristu Isusu, jedno tijelo koje okuplja Duh Sveti, Božanska ljubav.“
Potom se osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus govori o priznanju njegovim pred svijetom, a zatim o Duhu Svetom. „Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim.“ (Lk 12,8) Biskup je pojasnio kako priznati Isusa znači braniti svoju vjeru u njega i zauzimati se za njega, biti na strani Isusovoj. „Braniti ga možemo na različite načine: riječima, djelima, žrtvom, svjedočenjem. Braniti Isusa znači željeti da se ostvaruje djelo Božje po nama i da se on proslavlja“, ustvrdio je biskup te poručio kako nam je za takvo svjedočenje potreban Duh Sveti. „Duh Sveti je naša snaga, on nas poučava i jača kako bismo mogli riječima i djelima svjedočiti da vjeruju u Boga. Priznati se njegovim i osloniti se na Duha Svetoga znači imati čvrstu vjeru, dati se poučiti i voditi od Duha Svetoga. Zanijekati Duha Svetoga znači odbaciti Boga. ‘Tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.’ (Lk 8,10) Duh Sveti je onaj koji vodi Crkvu putem Božjim i zato odbaciti Duha Svetoga znači prezreti Crkvu. Puno puta smo doživjeli pa čak i od vjernika da su prezreli i odbacili Crkvu. Zapravo su to učinili prema samom Gospodinu.“ Upozoravajući nadalje kako postoji opasnost da odbacivanjem Crkve odbacimo i samoga Boga, biskup je potaknuo vjernike da mole Duha Svetoga kako bi im udijelio snagu da ljube Crkvu. „Ljubiti Crkvu znači ljubiti samoga Boga“, poručio je biskup i s vjernicima podijelio svjedočanski primjer sv. Ivana Pavla II. koji je od svoga djetinjstva njegovao pobožnost prema Duhu Svetom. „Karol Wojtyła je kao devetogodišnji dječak ostao bez majke. Nakon njezine smrti postao je ministrant. Prema njegovu sjećanju, nije bio najbolji u obvezama. Otac je vjerojatno bio zabrinut i jednom je rekao svom sinu: ‘Ti nisi dobar ministrant, ne moliš se dovoljno Duhu Svetom, trebaš mu se moliti!’ I tada mu je otac dao molitvu Duhu Svetom koju je molio do kraja života. Drhtavom rukom 2003. godine zapisao je tu molitvu koja i nama može biti poticaj da se znamo osloniti na Duha Svetoga, da nas on jača u svjedočenju vjere, u prihvaćanju Crkve, u ljubavi prema Crkvi, u ljubavi prema ljudima. Neka vam ovo svjedočanstvo i molitva pomognu da ustrajete u vjeri, u ljubavi, u nadi, ali isto tako i u pjevanju“, poručio je biskup te zaključio homiliju molitvom sv. Ivana Pavla II.: „Duše Sveti, molim Te za dar mudrosti kako bih bolje upoznavao Tebe i Tvoje Božje savršenstvo; za dar razuma, za bolje razumijevanje duha tajne vjere svete; za dar jakosti, da živim preko načela vjere; za dar savjeta, kako bi mogao tražiti savjet za sve u Tebi i uvijek ga mogao nalaziti u Tebi; za dar hrabrosti, da mene nikakav strah ni zemaljska razmatranja ne mogu odvojiti od Tebe; za dar pobožnosti, da uvijek služim Tvom veličanstvu ljubavlju djece; za dar Božjeg straha, da se bojim grijeha, koji Tebe, Bože, vrijeđa.„
Pri svršetku misnog slavlja svi prisutni uputili su molitvu kojom su sebe i svoje služenje u župnim zajednicama preporučili zagovoru sv. Ivana Pavla II. Potom je biskup Ivo voditeljima zborovima uručio Priznanje za sudjelovanje na susretu. Na kraju im je zahvalio za ljepotu koju su svojim pjevanjem unijeli u srednjovjekovnu crkvu sv. Lovre i na svoj način označili zajedništvo požeške mjesne Crkve koje se ostvaruje napose u euharistijskim slavljima, a kojima oni daju veliki doprinos. „Zahvaljujem za vašu žrtvu, trud i ljubav prema Bogu koju iskazujete svojim pjevanjem. Vaše je pjevanje upućeno Najsvetijem, izvoru svake svetosti. Neka vam On udijeli snagu svoga Duha da ne posustanete u tome. S druge strane, Bog vam je povjerio taj dar da svojim pjevanjem možete učiniti da se još više doživi ljepota zajedništva svih župljana s Gospodinom te da se doživi njegova svetost i ljepota po vašem pjevanju. U znak zahvalnosti nastojte taj dar još više prikazivati Bogu i obogaćivati svoju župnu zajednicu i Crkvu.“ Nakon svete mise uslijedio je program u kojem su se zborovi predstavili jedni drugima izvodeći pričesnu pjesmu po vlastitom izboru.
