Telegram je od čitatelja dobio fotografiju koja dokazuje da sporni natpis tamo dugo stoji. No kad je Hedl došao u provjeru na lice mjesta, dr. Gordana Nikles prvo ga je uvjeravala da nema pojma kako se tako nešto našlo na njenim vratima. “Ja ovo prvi put vidim…”, tvrdila je. No ubrzo je napala pacijente
“U ovoj ambulanti JA sam doktor, a vi ste pacijent. Ako vam se ne sviđa, nađite neku u kojoj je obrnuto”, stoji na vratima čekaonice Doma zdravlja u Lipiku, pred ordinacijom dr. Gordane Nikles, specijalistice opće medicine. Međutim, to je samo jedna od istaknutih “10 doktorskih zapovijedi” na koje se žale pacijenti dr. Nikles. Smatraju kako su “zapovijedi” omalovažavajuće te kako je riječ o nepriličnom načinu odnosa liječnika prema pacijentima.
”Ambulanta NIJE trgovina mješovite robe. Jer da je, onda bi računalo bilo blagajna, ja bih bio trgovac, a tlakomjer bi bio stalak za kondome”, stoji u 2. ”zapovijedi”, a u trećoj piše: “Ako već ulazite preko reda uz poklič ‘ja trebam samo…’ , onda tu ne spada još i mjerenje tlaka, recept za babu, osip koji traje 6 mjeseci, ali se sad baš ne vidi…”
Deset doktorskih zapovijedi
Stojim u čekaonici pred vratima ordinacije dr. Nikles u Lipiku, u ponedjeljak, 24. lipnja nešto prije 13:30. Medicinska sestra u susjednoj sobi kaže prilično nervozno: ”Doktorica radi do pola dva”. ”Dobro”, velim, ”sjest ću i pričekati”. Ispred mene je još samo jedan pacijent, mlađi muškarac, pa ostaje dovoljno vremena za čitanje i fotografiranje svih “10 doktorskih zapovijedi”, vidno istaknutih na vratima čekaonice.
“Ako kažete da ste SI došli izmjeriti tlak onda si ga i izmjerite, što mene gnjavite”. Pa dalje: “Čekaonica NIJE mjesto za druženje, već za čekanje. To se da zaključiti iz imena”. I šesta “zapovijed” iznimno je korisna pacijentima: “Sumamed NIJE preparat na bazi meda”. A onda jedna vrlo praktična: “Ako vam je susjeda Mara preporučila tablete za reumu, neka vam odmah napiše recept (ponavljajući)”. Potom jedna koja se odnosi na kućni red u čekaonici: ”Ako nakon kucanja čujete iz ordinacije ‘samo malo’, to ne znači da nastavite kucati smanjenim intenzitetom, već da samo pričekate”.
‘Prvi put vidim taj papir’
“Pomalo je ponižavajuće da nas dr. Nikles tretira na ovakav način”, kaže jedan od građana Lipika komentirajući ”zapovjedi” na vratima čekaonice. ”Možda ima pacijenata koji se ponašaju kako ne bi trebalo ili dolaze liječniku bez prijeke potrebe, ali one poruke na vratima mogu vidjeti svi pacijenti, a velika većina njih u ordinaciji se ponaša pristojno. Zato nas vrijeđa, jer nisu duhovite već omalovažavajuće.
Sestra u ordinaciji kaže da sam na redu, pa pita za ime, a kad odgovaram kako nisam pacijent već novinar, mijenja ton i ljubazno mi pokazuje na vrata iza kojih je liječnica. I dr. Nikles jednako je ljubazna. Pitam je li ona postavila ”10 doktorskih zapovjedi” na vrata čekaonice. Veli da prvi put o tome čuje. Zajedno izlazimo iz ordinacije, pokazujem na vrata čekaonice. Gleda i čita naglas: ”Ako ste stariji od 90 godina, a imate malih problema sa škljocanjem koljena, to je normalno. Ustvari, to nije normalno jer vam je već trebalo sve škljocati”. Doktorica Nikles smije se i čita glasno dalje: ”Kad poslije radnog vremena nema više nikog u ambulanti, nemojte se živcirati. Doći će netko sigurno”.
– Jeste li to vi napisali? – pitam liječnicu.
– Prvi put to vidim.
Objašnjavam kako osoba koja nam je poslala fotografiju s vrata čekaonice u njenoj ambulanti tvrdi da “doktorske zapovijedi” ondje stoje već mjesecima, da ih pacijenti komentiraju, prepričavaju, zgražavaju se i tiho negoduju. Doktorica Nikles na trenutak gubi živce pa kaže: ”Što bih ja, svaki dan kad uđem u ordinaciju, trebala pogledati što piše na vratima čekaonice?”. Ali se ubrzo smiruje pa nastavlja: ”Dobro, ovo je možda malo sarkastično, ali uglavnom se slažem s napisanim”.
Ljuta jer su pacijenti ‘zvali novinare’
Medicinska sestra iz susjedne prostorije čuje naš razgovor pa ulazi u čekaonicu. I ona gleda napisano, a liječnica Nikles pita: ”Tko je to nalijepio na vrata?”. Medicinskoj sestri, vidi se, prilično je nelagodno pa prvo kaže kako ne zna tko je to nalijepio, a onda skrušeno dodaje: ”Možda sam i ja”. Liječnica Nikles prosvjeduje što fotografiramo, kaže da za to nemamo dopuštenje, a potom slijedi poduži monolog:
“Četrdeset godina radim u zdravstvu, znate kolike sam spasila? Znate kolike sam spasila? I nikada nije došao ni jedan novinar da o tome piše, a sada dolazite zbog ovoga. Žao mi je vašeg vremena. Kažete da su vam pacijenti javili kako su to pročitali na vratima? Vidite, to su pročitali, a nisu pročitali ono gdje piše od kad do kad je radno vrijeme ambulante pa dolaze kad im se prohtije; dvije tisuće ih je ovdje u Lipiku. I nisu pročitali kada se vadi krv, niti u koje vrijeme dajem telefonske konzultacije, već dolaze i nazivaju kad im se prohtije. A ovo su pročitali. I odmah zovu novinare”.
Upute su odmah skinule s vrata
Atmosfera pomalo postaje napeta, a liječnica i sestra počinju skidati dva lista papira na kojima su napisane, kako to kaže dr. Nikles, ”pomalo sarkastične” odredbe svojevrsnog kućnog reda na ambulanti Dom zdravlja u Lipiku, s kojima se ona uglavnom slaže. Potom skidaju i treći papir, nalijepljen ispod ona dva, na kojem, napisano većim slovima, stoji još jedno korisno upozorenje pacijentima: ”Mole se pacijenti koji su već našli dijagnozu na Googleu, da drugo mišljenje ne traže kod nas već na Yahoou”.
Doktorica Nikles pozdravlja, odlazi u ordinaciju, a medicinska sestra se povlači u svoju sobu. Kraj je radnog vremena. Ostajem sam u čekaonici. Na vratima, nakon što je skinuto “10 doktorskih zapovjedi” i informacija o drugom mišljenju Googlea i Yahooa ostaju tek šture obavijesti o radnom vremenu, terminu telefonskih konzultacija te stare informacije o nošenju zaštitnih maski, načinima postupanja u vrijeme pandemije Covida, na hrvatskom i engleskom jeziku. Ali, valjda će se i bez onih žustro uklonjenih uputa, za koje dr. Nikles pojma nema tko ih je postavio u njenu ambulantu, znati tko je ondje pacijent, a tko liječnik.
