Zapisi župnika iz kutjevačke župe pružaju fascinantan pogled na povijest 20. stoljeća kroz prizmu klimatskih izazova i prirodnih fenomena. Godine obilježene izuzetnim hladnoćama, žestokim olujama i neočekivanim sušama svjedoče o otpornosti i prilagodljivosti lokalnog stanovništva. Ovi kronološki zapisi ne samo da bilježe promjene u vremenskim prilikama nego i odražavaju njihov značajan utjecaj na poljoprivredu i svakodnevni život ljudi. Usprkos teškim uvjetima, kroz redove se provlači osjećaj nade i vjere u Božju providnost, koja je pružala utjehu i snagu zajednici u suočavanju s neizvjesnom sudbinom – prenosi Kutjevački.hr
1929. godina
Zima je te godine bila neobično jaka. Od polovice siječnja pa do polovice ožujka bilo je jako hladno. Negdje je živa pala i na minus 24°C. Žito je jako pozeblo, a i vinogradi. Vina je imao malo koji seljak, ali onom kome je ipak rodilo, bilo je, zbog lijepe jeseni, jako dobre kvalitete. Voća je bilo jako mnogo, napose jabuka. Jesen je uglavnom popravila ono što je zima pokvarila. Tako se u svemu ogledaju Božja ruka i promisao, zabilježio je župnik Messner.
1931. godina
Dana 12. rujna oko 1 sat popodne padao je strašan led koji je zahvatio Stražeman, Veliku, Kaptol, Vetovo, Venje, Hrnjevac, Mitrovac i Kutjevo. Vinogradi su bili jako uništeni, osobito u Kaptolu i Vetovu. Nakon toga su došle 8-dnevne kiše koje su podvostručile štetu od leda. Stradao je župski vinograd sa sjeverozapadne strane, tako da je otišla jedna trećina. Inače, baš su te godine vinogradi ponijeli, dakako od onog što je preostalo. I jabuke su rodile, ali su bile natučene.
1932. godina
I ovogodišnja je zima bila jaka i dugotrajna, sve do Uskrsa. Žetva bijaše jako slaba jer je rđa uništila pšenicu. Kukuruz je neobično dobro rodio, a kako nema žita, morat će ga mnogi koristiti za ishranu, premda je to za ovaj kraj neobično. I vinogradi su rodili, a vino je dobro, jer se grožđe kasno bralo.
1938. godina
Voće je pozeblo. Obistinila se stara izreka: bolje da te zmija ujede nego da te ožujsko sunce ugrije.
1969. godina
Odmah nakon Sv. Barbare je zahladnjelo i zapao je snijeg koji se održao sve do Uskrsa (Sv. Barbara, 4. prosinca).
1974. godina
Ljeto je bilo neobično vruće, što je štetilo vinogradima. Žito je rodilo odlično, ali je berba bila otežana zbog kiše. Na Malu Gospu je bilo jako lijepo. Kiša je počela padati na Kuzminje i nije prestajala cijeli listopad. Teško je bilo pokupiti usjeve, a još ih je bilo teže sijati. Bilo je i poplava po slavonskoj i bosanskoj Posavini.
1976. godina
Jesen je bila loša za usjeve, a i kišovita. Jedva je narod pobrao kukuruz i to nezreli. Nekima je ostao kukuruz na polju sve do 1977. godine.
1977. godina
Godina je počela blago, u ožujku je bilo toplo kao ljeti, ali je potkraj mjeseca zahladnjelo i pao je snijeg, koji nije naškodio usjevima i vinogradu.
1978. godina
Zima je bila oštra i dugotrajna. Vjeronauk se nije mogao zbog hladnoće održavati u crkvi, nego u župnom stanu.
1979. godina
Nova je godina počela velikom zimom i zapusima, pa se teško obavljao blagoslov kuća. Kasnije je, na proljeće, došla pak suša. Ipak su u lipnju pale spasonosne kiše, a usjevi su dobro rodili. Eto dokaza da Bog o svemu vodi računa. Grožđa je bilo toliko da ljudi nisu znali kamo će s njim!
1980. godina
U siječnju je bilo dosta snijega.
