“Nedavno mi je pod ruke došla i knjiga „Gradska knjižnica Požega“, kao
monografija koja se sastoji od tri dijela – obnova i dogradnja zgrade, razvoj
koncepta nove knjižnice, te predstavljanje odjela, galerije i dvorane.
Nakon što ju pročitah i sam se kao dionik u obnovi i svjedok tog vremena
prisjetih nekih neobjavljenih i manje poznatih momenata, pa tako i činjenice da
od mog dolaska za gradonačelnika nije prošlo niti mjesec dana, a Knjižnici sam
dodijelio na korištenje cijelu nekretninu nekadašnje Požeške štedionice, dakako
sve utemeljeno na zakonu i na mojoj viziji budućnosti knjižnice.
Bio je to plod i saznanja i involviranosti u problematiku Grada kroz dotadašnje i
moje djelovanje kao vijećnika Gradskog vijeća i predsjednika Međustranačkog
oporbenog vijeća koje je bilo izuzetno aktivno u svim porama života našeg
Grada, tako da i nije bilo potrebe za onih „znanih“ 100 dana poštede.
I od prvog dana od kad preuzeh kormilo misao vodilja bijaše Državni arhiv
Grada Požege, Požeški muzej, Gradska knjižnica i Glazbena škola. I nikad se oko
toga nisam (i nismo) kolebao, naprotiv, tome smo bili posvećeni do kraja, a
prepreke su bile ogromne ( sve će biti prezentirano i dokumentirano).
Samo kratki osvrt na knjigu, nemam što posebno ni prigovoriti ni dodati!
Potvrđena je ta hrabra odluka, iz tog već nadolazećeg vremena krize, o ulasku u
adaptaciju i rekonstrukciju derutne zgrade nekadašnje Prve požeške
štedionice. Potvrđen
je i dobar odabir projektanta –mr.sc. Boris Vučić Šnepergera i tvrtke mu
„Tablium“ d.o.o. Zagreb (u čemu mi je pomogao i moj prijatelj, sad pokojni
apostolski protonotar Josip Devčić ) pred kojeg je i stavljen zahtjev kako
osmisliti i ukomponirati i zgradu i dvorište i južnu padinu Starog grada u jednu
cjelinu. Potvrđen je i izuzetan napor u
osiguranju financijskih sredstava i sufinanciranja od strane Ministarstva kulture
i to baš u godinama krize koja je tresla svijet, posredno još i više nas.
No, moram opovrći i jednu neistinu (nije jedina), naime, vidim da se u nekakvoj
pisaniji iskazao i jedan etnolog koji se pokušava u ovom Gradu nametnuti kao
nekakav „spiritus movens“ iako je znano da on kao takav nema baš neke veze s
našim povijesnim građevinama, a u njihovim adaptacijama i rekonstrukcijama
su bili vrhunski i iskusni znalci od kojih je isti, prije bih rekao, zazirao i pabirčio.
Naravno da je zazirao i od mene kao gradonačelnika, jer mu nisam oprostio što
je napravio Požegi. Sjećam se, kad mi je i lažljiva Nina rekla kako joj je on
najbolji voditelj Konzervatorskog odjela, momentalno sam se digao i napustio
njen ured. Poslije me je presretala i pozdravljala u Saboru, ali ja nju više nisam
primjećivao (tursko groblje).
Ne sporim kako on počesto i bude ( ali u drugim situacijama) alfa i omega, pa
mu preporučam, kad već ima volju pisati i „prezentirati“, neka za povijest ostavi
i podeblji pisani osvrt pod naslovom: „Kako sam u(ne)redio Grad Požegu“.
I da, „ispravak netočnog navoda“ (str. 36.) , isti si je dozvolio lamentirat,
lupetat, podmetat i plasirat neistinu, citiram: „Idejno rješenje prezentira se
javnosti 2008. godine, pri čemu kao skup i nerealan projekt nailazi na
sumnjičavost tadašnje Gradske uprave, ali se nakon stanovita oklijevanja ipak
započinje s njegovom realizacijom.“ Vrlo zločesta „španičekovska istina“ (zna
se i zašto)! No moram reći, pa upravo je tadašnja
Gradska uprava organizirala prezentaciju tog projekta, te od prvog dana zdušno
i jedinstveno bila i ostala kako uz obnovu, rekonstrukciju, dogradnju, uređenje i
opremanje, a posebno naglašavam i uz Idejno rješenje koje nas je prav’
oduševilo i koje smo kao takvo odmah, bez ikakvih „sumnjičavosti“ prihvatili i
krenuli u posao, jer zgrada se urušavala.
I ne bi više o tome, možda samo crticu o„zločestim političarima i poltrončićima“
i njihovim prljavim igrama, više kao nauk budućima…., koliko politika može biti i
prljava i štetna, ako je se „zli i pokvareni“ dočepaju. I zato pamet u glavu, jer
ipak, na kraju kandžija puca….
Naime, u zgradi još od osnutka postoji i sustanar – Županijski radio Požega –
tvrtke „Miroslav Kraljević d.o.o. s temeljnim kapital 1.210.300,00 kn u
vlasništvu Požeško-slavonske Županije 33,095%, Grada Požege 33,095% općina
Kutjevo 18,19% i općina Velika 15,62%.
Županija si je već davno prisvojila majoritet nad tim radijom i njen (njihov)
interes nije bio da se bilo što mijenja (izmještanje i pronalazak novog prostora )
jer su imali dobrog i sigurnog financijera (Grad), te besplatan poslovni
prostor(I.kat nekadašnje Štedionice u vlasništvu Grada Požege) i bilo im je lijepo
Odlučili smo 03.11.2004. otkazati najam, 2005. smo ih i iseliti ,a dali smo im i
170.000 kn za uređenje novih prostora(Slavonka) gdje su se smjestili, sve kako
bi osigurali cjelovit prostor knjižnici. Donijeli smo 19.11.2004. i Odluka o
prodaji poslovnog udjela u Županijskom radiju (Miroslav Kraljević d.o.o.) što je
izazvalo i nesmiljen županov gnjev. Zakonska je obveza prvo ponuditi na
prodaju svoj udjel suosnivačima, ako ne iskažu interes, idemo na tržište. Odluku
dostavljamo suosnivačima na očitovanje (401.900,00 kn-cijena jednaka
temeljnom kapitalu i otplata na 36 rata ). Kutjevo i Velika iskazale su
nezainteresiranost, a Županija nezadovoljstvo, zbog kako je župan istakao“
provođenja postupka prodaje tog udjela neviđenom brzinom i to u vrijeme kad
se blaguje, a svi redovni poslovi usporavaju“ -primjereno tomu dobi i odgovor,
a njegovo priopćenje prihvaćamo kao izraz nezainteresiranosti, te 30.12.2004.
objavljujemo Javni poziv za kupnju.
Ponude dostaviše „Media servis“ d.o.o. Zagreb (501.000,00kn), Kolor emajl
d.o.o. Požega (402.100,00 kn),i gle vraga, ponudi se i Županija (402.000,00).
Povjerenstvo za provođenje postupka prodaje 11.01.2005. utvrđuje kako
Županija nije ispunila formalno-procesne pretpostavke u pogledu prijave na
javno objavljenu Ponudu za kupnju poslovnog udjela tj. da je je ponuda
nepotpuna, jer nije dostavljen obvezujući BON 1 i BON 2 ( dokaz o bonitetu i
solventnosti), kao i da je neprecizna (pristojan izraz za podmetanje lopovske
klackalice – ponuda brojčano iznosi 402.000,00 kn, a slovima: četiri stotine i
pedeset tisuća kuna), pa se nije ni razmatrala, te je izvršen odabir
najpovoljnijeg ponuđača – Medija servis d.o.o. Zagreb,.
Kako na takvu odluku nema prava žalbe, Županija 07.03.2005., sve s ciljem
daljnjeg otezanja i zadržavanja stanja status quo pokreće , tužbu – upravni spor
računajući kako će nas na predstojećim izborima ( 15.05.2005.) eutanazirati.
No kako doživješe debakl (Tužba je 19.12.2005. odbačena jer su županija i njen
odvjetniku promašili i vlak i stanicu) smisliše i novu mudroliju u otezanju i
razvlačenju – pritisak na „Medija servis“ d.o.o. i Kolor emajl d.o.o. da odustanu
od kupnje, što oni i učiniše, te Gradu Požega 30.07.2005. poništava prethodnu
Odluku o odabiru najpovoljnije ponuditelja i istovremeno donosi Odluku o
prodaji tog udjela, valjda „još uvijek“ zainteresiranoj Županiji za 402.000.00 kn,
samo kako bi već jednom završili tu agoniju – riješiti se Županijskog radio i
prostor stavili na raspolaganju Knjižnici.
No, ni tu nije kraj, 30.08.2005. javlja se zamjenik župana mr.sc. Vlado Zec, koji
se očituje i na tu Odluku, te nas izvještava kako će Poglavarstvo i Skupština
Županije to razmatrati tek nakon okončanja sudskog postupka pri Upravnom
sudu RH , a kojeg su pokrenuli samo kako bi zadržavali „status quo“.
O kej, prihvatio sam igru, uživam ja u igrama i okrećem pilu naopako.
……………………………………SAD ĆEMO MI KUPITI VAŠ UDIO……………………………………
Dana 06.10.2005. poništavamo Odluku o prodaji svog udjela Županiji Požeško –
slavonskoj i donosimo Odluku o kupnji udjela od suosnivača – Županije, Općine
Velika i Općine Kutjevo.
Kako im je najslabija karika bila Kutjevo (18,19 %) čijom bi kupnjom ostvario i
natpolovičnu većinu 51,285%) 06.10.2005. nudim im i korektnu ponudu koja se
ne odbija, (isplata 216.800,00 kn odmah po potpisu ugovora). Naravno još su
kao malo glumatali (ponuda je na razmatranju) jer su se bojali Bagarića, ali ja
sam znao da su skuhani jer im je taj novac bio prijeko potreban i jači od župana.
U međuvremenu župan Bagarić kako bi nastavio s otezanjem 22.10.2005. čak
najavljuje još jednu tužbu protiv Grada i mene kao gradonačelnika , jer da mu je
onemogućen uvid u spis o prodaji udjela Grada Požege……… Ma zamisli bogati !
No, kad mu javno poručih da i ja od njega tražim uvid u Ugovor o sufinanciranju
Županijske uprave za ceste, te uvid u Program s Kamen-Ingradom o ubrzanom
financiranju gradnje i rekonstrukcije županijskih i lokalnih cesta, zašuti nam
župan ko’ riba, i nema više tužbi.
Nakon akcije Bagarića, Đapića i Galića u gaženju demokracije potpomognuti
dolaska Bagaričevih „Dečki s Knežije“, Đapičevih iz „Čepina“ kao i policijske
potpore svih rodova (prometne, temeljne i interventne), Vlada RH je nevoljko,
ali pritisnuta i stavom Pravnog fakulteta bila prisiljena raspustiti Skupštinu
Požeško-slavonske županije i raspisati nove izbore, na kojima odnosim
apsolutnu pobjedu ( 54% ), čime i udio u Županijskom radiju (“Miroslav
Kraljević“d.o.o.) od 33,095% dolazi pod kontrolu Grada Požege (66,190 % )
No ipak, uvijek vođen korektnošću, održah riječ i s Kutjevom tri dana prije mog
formalnog preuzimanja kormila Županije (09.09.2006) sklopih Ugovor o kupnji
poslovnog udjela Grada Kutjeva, Pavković je bio presretan!!! Sad je pak
84,38%. Županijskom radiju (11.04.2007.) pod našom kontrolom. Pomažemo i u
uređenju prostora u „Slavonki“ gdje se izmjestio sa 170.000 kuna
A novo nadošli bijesni risovi, pucali su od muke, prijetili, izmišljali i laži plasirali,
pa i tužbe pisali, Županijski radio krstili kao Al Jazeeru, mene vođom te Al
Jazeere….. i da, redaše se i partnerski prvaci strančica, no ništa od toga,
kandžija na kraju puca, priča završava 23.08.2010.- prodajom ( 1.55 mil kn) se
rješavamo svog udjela (51,285%) u cijelosti.”
Zdravko Ronko
