IN MEMORIAM
J U L I J A N A L U L I Ć
26.01.1935. – 29.03.2025.
Tiho je, tiho otišla put nebeskog prostranstva
Za mnoge Požežane Julijana Lulić je nepoznato ime, ali kad se kaže teta JULKA brojni Požežani će ju povezati sa domaćicom u župnom uredu sv. Terezije Avilske kad je župnik bio vlč. Josip Dumić, još i više s dobrotom i pomaganjem svima koji bi pomoć zatrebali.
Julijana Lulić, rođena je u Zagrađu 1935. godine u obitelji poljodjelca Ivana i domaćice Lucije r. Tubić, kao trinaesto dijete i u životu se mnogo toga odrekla, ali nikada ljudi koji ju okružuju, naročito onih koji su u potrebi.
Godine koje je provela kao domaćica u župama (Bučje, Sv. Martin pod Okićem, Varaždinske Toplice i najdulje u župi sv. Terezije Avilske u Požegi) ispunile su njenu misiju.
Pripadala je i Zajednici Suradnice Krista Kralja, a njena misija bila je služenje Čovjeku – na slavu Božju!
I uvijek kada bi otvorila vrata svog doma u Babukićevoj ulici, s torbama u ruci krenuvši usvoje svakodnevne obilaske usamljenih, bolesnih, zaboravljenih i slabije pokretnih, ulazila bi u njihove domove u gradu i prigradskim naseljima.
I što je donosila? Donosila bi toplu riječ, stisak ruke, prinesla čašu vode… A ostavljala bi im ono najvrjednije, onaj osjećaj koji svi želimo imati – a to je da nismo zaboravljeni, napušteni.
Kolikima je samo pomagala u rješavanju problema povezanih s gruntovnicom, mirovinom, pravom na socijalnu skrb………te otvarala mnoga i mnoga vrata tražeći pomoć za druge.
Julijana Lulić nije tražila zahvalu nitiprihvaćala nagradu, jer je znala, učini li nekomu dobro i usreći ga, barem na tren, da je to neprocjenjiv osjećaj koji ne može zamijeniti nikakva nagrada ili priznanje.
Julijana je bila duša našega Grada i zahvalni smo što je postojala.
Zdravko Ronko
