“P O Ž E Š K I J E L O V N I C I F R A N J E pl. C I R A K I J A
Trogodišnji rad na Zapiscima i bilježkama Franje pl. Cirakija donio je i svoje plodove.
Tim radom i znanstveno je dokazano kako je početkom 20. stoljeća u Zagrebu pred Vukovim naukom ustuknula zagrebačka jezična norma, norma koja se u Požegi, jednom od važnih gradova Austrougarske monarhije, održala, egzistirala i živjela u svoj svojoj punini.
Taj rad bio je i osnova zadatka koji dobi naš ravnatelj kazališta Slaven Špišić da prema tim i takvim dnevničkim zapiscima, kroz život ovog našeg Perikla od Zlatne doline, scenski uprizori i postavi na kazališne daske Cirakijev san – San o Zlatnoj dolini.
Među tim zapisima prekrit stogodišnjom prašinom izronio je i do tada nepoznat libreto za operetu koji je napisao sam Ciraki, što je dakako bio i drugi zadatak našeg ravnatelja – uprizoriti operetu Otmica.
Rad na samoj knjizi Bilježke i zapisci s prof.dr.sc. Helenom Sablić Tomić i prof. art. Davorom Šarićem povezao me i s književnikom prof. Veljkom Barbierijem. U jednoj od njegovih posjeta ja sam mu kao poznatom gastronomskom stručnjaku poklonio i spomenutu knjigu opisujući raritetan hedonistički pristup hrani tog vremena, i to onako navijački za Požegu ne bi li pobudio interes da se i Požega uklopi u njegov na TV-u toliko popularan serijal, Jelovnici izgubljenog vremena.
Veljko se je toga prihvatio, a Vi poštovani pratitelji poglejte…” – napisao je Zdravlo Ronko.
