DANI DOBRIŠE CESARIĆA
Desetog dana prvog mjeseca druge godine trećeg tisućljeća navršilo se 100 godina kako je u Požegi rođen veliki hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić. Te godine preuzimam i upravljanje našim Gradom. Između ostalog odlučio sam uz pomoć prof.Lane Derkač, predsjednice Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog Društva književnika, te podršku središnjice društva i tadašnjega predsjednika, akademikaSlavka Mihelića ustoličiti Dane Dobriše Cesarića kroz narednih deset godina, potom u nastavku i deset godina Dane Matka Peićakoje bi otpočeli sa 90-tom obljetnicom njegovog rođenja (10. 02. 1923.), dok bi za dalje, čelnik Grada uz konzultaciju strukebrinuo o redoslijedu i odabiru iz bogate plejade vrsnih požeških pera, kista, glasa i uma, koji su svijetom pronosili slavu Požege iSlavonske Atene u znanosti, pjesništvu, književnosti, slikarstvu, glazbi….. I dobro je krenulo…… A što su nam osim prepoznatljivosti i pozicioniranosti u svijetu pjesnika i pjesništva donijeli ti Danigovori i činjenica kako se u Požegi svake godine oko DDC-a okupljao i veliki broj književnih teoretičara, kritičara i povjesničara koji su svojim prilozima osvijetlili mnogeznačajne teme naše zavičajnosti. Požežani su kroz te Dane imali priliku i uživati u uglazbljenoj poeziji, opernim arijama, ozbiljnoj i etno glazbi, džezu , popu i tamburama i družiti se s brojnim poznatimimenima glazbene scene od Tamare Obrovac, Lidije Bajuk Pecotić, Dine Rizvić, Vesne Pisarović, Ibrice Jusića, Kraljeva ulice, Arsena Dedića, Sandre Bagarić, Tvrtka Stipića, Danijele Pintarić……pa sve do našeg Saše, Alena i Zvjezdana.
Uz ljepotu pjesničke riječi, osobnih izričaja pjesnika, nagrađivanih najboljih još neobjavljenih zbirki poezija, te kroz znanstvene kolokvije i okrugle stolove otvarane su i brojne zanemarene ili neotkrivene zavičajne teme uključujući i naše zavičajnike.
Zavaljujući prof.dr.sc Goranu Remupokrenuti su i znanstveni kolegiji koji bi svake godine otvorili i nova saznanja o ljudima, prostoru i umjetničkoj noti našeg grada poput kolokvija o Povratku Dobriše Cesarića (3), Nova prepiska-Ciraki, Pismo Zdenke Marković, Sinestezija pisanja-Matko Peić, Traganje za Josipom Eugenom Tomićem, Ivan Mesner-Duh izgubljenog vremena, Požega: riječ, slika, glazba ili pak prigodnazbirka svih radova pod nazivom Dani Dobriše Cesarića I – X koja je svojim oblikovanjem još jednom osvijetlila mnoge posebnoznačajne teme iz svih dosad izdanih zbornika u jednu cjelinu. I ovom prilikom zahvaljujem se svim koji su sudjelovali na tim kolokvijima Dana Dobriše Cesarića, a posebno akademkinji Heleni Sablić Tomić, izv. prof. dr.sc.Tatjani Ileš i prof. Kristini Lešić.
A sami ti DDC posredno su itekako zaslužni za snažan i poticajan napredak u kulturi Grada na svim poljima od vrijednih glazbenih ostvarenja (Opereta Otmica, Balada o Sari) i Požeških knjiga ( Franjo pl. Ciraki – Bilježke i zapisci, Zdenka Marković – Njegov posljednji san, Branimir Donat – Ivan Mesner Bolnoodrastanje, Helena Sablić Tomić – Grad koji šarmira i Rudolf Heli – Požega kroz povijest),pa sve do ostvarenja kazališnih djela ( Peićeve skitnje, Zatočena kraljica na Požeškoj utvrdi, San o Zlatnoj dolini, Njegov posljednji san, Ines, Dnevnik nevidljivoga, Požeški špigl, Razigrajmo Melitu, Sara Babin Vir Augvernonski senatori, Trenk cabaret,) i još mnogo toga……
Dani Dobriše Cesarića iznjedrili su i nagrađene neobjavljene zbirke poezije niza i mladih pjesnika koje su potom i tiskane poput 2003. Bolest je sve uljepšala – Marijana Radmilovć, 2004. Onaj koji hoda u oba sna -Romeo Mihaljević, 2005. Lesezeichen –Milorad Stojević, 2006. Grad, šuma, otok-Ružica Cindori, 2007. Slak uz prugu – Borben Vladović, 2008. Zrak ispod mora -Tomica Bajsić, 2009.Okrutnost -Ivica Prtenjača, 2010.Trebalo bi srušiti zidove-Krešimir Bagić, 2011. Lunule – Andrijana Kos Lajtman.
I kada smo 2012. zaključili Dane Dobriše Cesarića s nagrađenom još neobjavljenom zbirkom pjesama Suze i zvijezde Ivana Goluba, teologa, pjesnika, povjesnika kulture,sveučilišnog profesora krenusmo po već davno osmišljenom planu – Dani Matka Peića počinju 2013. godine na 90-tu obljetnicunjegovog rođenja. I počeli su, lijepo smo ih u zajedništvu s HAZU – Zavod za znanstveni i umjetnički rad i odradili, na žalost, bijaše tosamo jedno jedino „ljeto“. Jer, dođoše nam 2013. lokalni izbori – obmanama, prevarama i lažima osovina Neferović – Šolić – Smolčić prigrabiše vlast i u naletu svog barbarskog poriva, frustriranosti i potkapacitiranosti uništavajući sve što osta iza prethodnika, nastrada i sam akademik Matko Peić. I nema više ni Janka, ni Vjekoslava, ni Eugena…. nema NIŠTA! A trio na „ glasu“ – Nef, Puljko i Željko u ovih 12 godina srozaše Požegu i sunovratiše ju, bojim se, na nepopravljivo niske grane. Osobni interes, egoizam i grabež caruje, a naše, zajedničko i opće postade Alajbegova slama za odabrane, povlaštene i one u milosti. Ne mogu, ne prisjetiti se 02.06.2013. kad su mi Požežani na izborima dali palac dolje. Znajući dobrokoliko sam muke, truda i besanih noći uložili u izvlačenje Grada iz blata i gliba do kojeg su ovu našu jedinu i neponovljivu Požegu i Slavonsku Atenu doveli upravo njihovi mentori i partijska braća, čvrsto sam odlučio, takvima nikad neću predati Grad. Kako sam već prije dogovorio da ću drugo jutro nakon izbora sa sinom put Zagrebada ga za vrijeme specijalizacije smjestimo negdje blizu KBC Dubrava, putem sam nazvao pročelnice i najavio svoj povratak do 14,00 sati i da mi za tad sazovu tiskovnu, te naredio primopredaju, ali između mene i njih, jer toj bagri Grad predati neću. Tako i bijaše, ispraznih jednu i pol ladicu, predah uredno financije i sva ovlaštenja, ključ ulaznih vrata i održah kratku tiskovnu. I to je to, pa,pa
Pred nama su izbori, ne opraštajte više nikomu, tko jednom prevari i drugi put će, a požeški hdz-ovci učiniše to čak tri puta uzastopno….
Zdravko Ronko
U video prilogu s tog velikog Slapa DDC-a podijeliti ćemo i po koju kaplju i iskrica tog vremena, vremena ljubavi prema Gradu.
Ostalo, drugi put !
