“Ovaj put to neće biti samo dokumentirana priča o samoj Glazbenoj školi u Požegi, već i o Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Požege jer bez tog društva zasigurno ne bi bilo ni ove i ovakve Glazbene škole.
Kroz svoje djelovanje od 1997. godine kao vijećnik u Gradskom vijeću i Predsjednik međustranačkog oporbenog vijeća Grada Požege, nije mi trebalo sto dana poštede, jer sam bio itekako dobro upoznat s problematikom Grada, posebno stanjem u kulturi i obrazovanju, te zato i ne treba čuditi kad sam odmah po preuzimanju upravljanja Gradom donosio dalekosežne odluke kako bi se stvorili uvjeti za izmještanje, izgradnje, adaptacije i opremanja, bilo da je riječ o dodjeli prostora Državnom arhivu u Požegi, prijenosu i potvrđivanju vlasništva nad nekretninama Knjižnici i čitaonici, dakako i Gradskom muzeju,ne tako lakom prijenosu vlasništva s MORH-a na Grad Požegu i potom dodjele tih nekretnina na upotrebu Veleučilištu, dodjeli Stare svilane Ministarstvu kulture za Konzervatorski odjel, pa sve do onognajtvrđeg oraha, Glazbene škola koja od osnivanja 1970. nije imala svoj prostor (i selila se pet puta), a imala je nikakve uvjete (rad i u ne uvjetnim podrumskim prostoru), dok jenastavu održavala na dodatne tri, nekakve – nikakve lokacije.
Da, najtvrđi orah….. čvrsto sam odlučio Vatrogasni dom dislocirati, jer je stanje postalo nepodnošljivo -centar grada, vrlo uska ulica, visok intenzitet prometa, ulaz-izlaz za vatrogasnih vozila nikakav, često i blokiran, time i onemogućavan odlazak na vatrogasne intervencije. Istovremeno, takve akustične dvorane Vatrogasnog doma nema od „Beča do Pešte“, a to treba sačuvati i staviti u punu funkciju, dakako adaptirati i nadograditi primjereno danom trenutku i potrebama.
Sam Dom je vlasništvo Vatrogasnog društva, ozračje odiše velikim nepovjerenjem što zbog sukoba dobrovoljaca i profesionalaca, što zbog toga jer časni vatrogasci nisu baš navikli s politikom tikve saditi, posebno kad ih neki plaše i straše – od onih koji se protive, samo da bi se protivili, pa do onih koji bi lovili u mutnom, posebno fiškali koji rovare da bi rovarili i prosipali svoje otrove.
Ipak, kad smo uspjeli eliminirali one koji bi svaki dogovor rušili samo da bi rušili, otvoren je put za novu Glazbenu školu, a vrijeme leti i leti.
Sam projekt bio je zgotovljen i svim dozvolama osiguran,kandidirali smo se kroz Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Evropske unije RH u okviru Projekta „Integralnog razvoja lokalne zajednice (EIB2) na iznos od 14,1 milijun kuna ( Ministarstvo 7,0 – Grad 7,1 mil kuna). Kako je to ipak u rukama državne vlasti koju drži zna se, to se otezalo i rastezalo(ne samo za Požegu već gdje ih nije bilo na lokalnoj razini). Vrijeme i obećanja nije im nedostajalo ali to im je i sve, posebno pred lokalne izbore 2009. godine. Pet dana prije održavanja lokalnih izbora, dakle 21.05.2009.kad se u Hrvatskoj potpisivalo na hrpe, poslije će se i vidjeti, kojekavih bezvrijednih ugovora (to je njihova kampanja – laži i obmane) pozvan sam (čitaj de facto – priveden) od strane do zla Boga pokvarenog i nekulturnog ministra Čobankovića, zamislite, da dođem u Pleternicu potpisati ugovor. I što sad? Odem li– poniženje….., na što su debelo računali, ako pak ne odem….,na to su još deblje računali..… eto zbog Ronkove bahatosti Požega gubi silne milijune.
Gutnuo sam knedlu i otišao, a kad sam potpisao, poklonio sam Čobanu u znak sjećanja BONTON s posvetom.
I da, pa naravno da je to potpisivanje bila samo još jedna u nizu predizbornih prijevara, a od stotinjak takvih ugovora po Hrvatskoj gotovo ništa nije realizirano.
Tek promjenom vlasti na državnoj razini 2011. prihvaća se financiranje projekta (7,0 / 7,1), slijedi natječaj za izvođenje radova i nadzora, odabir i polaganje zapisa u temelje buduće nove Glazbene škole. Istovremeno lobiram i za opremu, te u Ministarstvu znanosti obrazovanja i sporta odriješuju kesu i doznačavaju prvih 900.000 kn, raspisujemo natječaj za nabavu glazbenih instrumenata,opreme za tonski studio, te namještaja, sitnog inventara i tehničke opreme.
Što zbog loših vremenskih prilika, iznenađenja sa dijelom starih temelja, a što zbog problema s projektom, prvotni rok, sredina svibnja 2013. prolongiran je za mjesec dana, no svakako u ljeto bi trebalo sve biti gotovo, tako da će nakon 44 godine od osnivanja Osnovne i 15 godina od osnivanja Srednje glazbene škole umjesto 600m2 na četiri lokacije Požega dobiti glazbenu školu na jednoj lokaciji s 2.800 m2 , saimpozantnom koncertnom dvoranom, dvije manje dvorane i tridesetak učionica, suvremenim tonskim studiom te druge prostore.
Mojim odlaskom nakon lokalnih izbora 02.06.2013. nastaje petljanje, prtljanje, izokretanje, te glupi potezi nesposobnjakovića i pronalaženje krivca za izmišljena kašnjenja, a taj im je, dakako Zdravko Ronko.
Samo jedan primjer, u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta izlobirao sam 900 tisuća kuna za nabavu glazbenih instrumenata i opreme za tonski studio, te namještaja, sitnog inventara i tehničke opreme. Sredstva su odobrena 21. 01.2013.(doznačeno 28.05.2013.) i raspisali smo natječaj.
Promjenom vlasti u Požegi Neferović je svojim rušilačkim nagonom (svega što prethodnik stvori), jednostavno poništio taj natječaj (kao što je s takvim nagonom uništio i nastavak uspostave pruge Čaglin – Našice vrijedan 160 mil kuna), a što je vidljivo iz Elektroničkog oglasnika javne nabave 11.06.2013. u 8:13:25.
No, kako svojom bahatošću nije našao za shodno obavijestiti MZOH da će sredstva ipak utrošiti i prenamijeniti za nabavu neke druge opreme, te da će provesti ponovni postupak javne nabave, to je MZOS-ova Služba koja prati tijek novca i Elektronički oglasnik javne nabave logikom zdrave pameti zatražila povrat sredstava u Državni proračun RH jer nije ostvarena svrha za koju su sredstva dana.
Dakle, umjesto da je po poništenju natječaja obavijestio MZOS kako će raspisati novi natječaj, recimo za istu ili neku drugu opremu (samo te postupke treba i znati) on svojstveno kućnom ili kojem već odgoju u udbaškoj maniri hdz-ovskih dnevnopolitičkih potreba zapjenjene i izobličene face uz riganje vatre, blata, laži i pljuvačke, optuži i pronađe krivca u meni. Priopćenjem MZOS-a koje je objavljeno u medijima te su njegove optužbe razotkrivene kao notorna laž i izmišljotina, a umjesto isprike građanima i meni zbog svog neznanja i nesposobnosti, on saziva medije, prodaje drugu priču i junači se: „MZOS je tražio od Grada Požege povrat novca, no ja sam to odbio, te je novac utrošen za nabavu potrebne opreme“,Koja faca, koja junačina?
Stvarno i činjenično, bilo je sasvim drugačije. Kad je shvatio što nije, a što je trebao činiti prije ili odmah nakon poništenja natječaja, manji od makova zrna ispričao se MZOS-u zbog propusta i uputio zamolbu za prenamjenu sredstava, što mu je, naravno i odobreno.
Usput, uz moje lobiranje dobio je još (1,294 mil kuna) novca i izvan Ugovora za dovršetak van troškovničkih radova, ali otezanje završetka radova je nastavljeno kako bi valjda sebe predstavio „zaslužnikom“ za Glazbenu školu, pa je i otvorenje tog velebnog zdanja upriličio čak za 22.siječnja 2014.,a na koje otvorenje, ne samo da nisam bio pozvan, već su se na mene nabacivali drvljem i kamenjem, liječeći tako svoje komplekse vezano za svoje neznanje, nesposobnost i bezidejnost.”
“I to im ne zaboravljam, ali im opraštam…….
I stoga ne mogu zbilja drugo, nego da ih hvalim
Hvala im sa onih vrhova, na koje sam se uspeo i do kojih
Ne dopire više ni prezir, ni hula njihova, ni zamračeni
Pogledi njihovi, ni blato njihovih riječi, ništa.
Gore sam razapeo šator svoj, te gledam, ravno pred sobom visove.
Od vremena do vremena zaleprše bijeli moji barjačići
na vjetru; to su, znajte,
pozdravi svima onima koji su mi nešto krivi.
Zdenka Marković (Svima onima)”
Zdravko Ronko
