Kao gradonačelnik prije više od dvadeset godina odlučio sam u nadolazećoj 2003. osobno darivati ljetovanjem po jednog učenika slabijeg materijalnog stanja sa svih šest osnovnih i područnih škola Grada i prigradskih naselja.
U dogovoru s ravnateljima koji su odredili učenike, naravno I u dogovoru s roditeljima, odlučeno je 7 dana u Tuheljskim toplicama. Požeški APP odazvao se donacijom prijevoza, ali tko će ići kao voditelj s djecom? Nitko u školama nije našao vremena, pa sam odlučio potražiti pomoć i u Centru za socijalnu skrb, svi su opet bili zauzeti,osim jedne mlade socijalne radnicekoja se odmah i bez zahtjeva za naknadom javila, čime me je, posebno prijedlogom programa tog boravka u toplicama, ne samo oduševila već i osvojila. U jesen te godine zamolila je pomoć oko spajanja obitelji. S radošću sam tomu prionuo, ali i nekom tugom jer takvi ljudi trebaju i našem gradu. No, kako život krene i mimo planova, ona ostaje u Požegi, a njen se bodul 2008. zaposlio u Gradu, potom u Poreznoj upravi, ulazi i u PP Trenkovipanduri, a posta i njen tajnik. Danas, taj pandurčić, i ne samo taj, ima ih, ima…,prolazi pokraj mene ko’ pokraj Turskog groblja…………….,a ja ne pripadam ni spahijama ni janjičarima, nisam ni Arslan-aga, a ni Skeder-beg…….,prije bih rekao, da sam tim požeškim pandurima od samog osnivanja 02.12.2007. bio milostiviji no Marija Terezija, em sam ih obukao, naoružao kuburama i karabelama, osigurao prostor za smještaj, rad i djelovanje, em im dodjeljivao potpore za brojna putovanja i gostovanja ne samo po Lijepoj našoj, već i po Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj, Češkoj, Francuskoj……, a nisam škrtario ni na potporama za brojne fešte, skupštine, nastupe, edukacije, za skrb o prostoru mladih glazbenika u Ledari itd. itd.
I nije mi vrag dao mira, odoh malo na njihove stranice, odoh i na facebook im, kad tamo imah, ništa za vidjeti…….Po već ustaljenoj navadi Neferovića, Puljašića i Glavića u zatiranju i brisanju iz javne memorije i spomena mene i mog doprinosa zajednici,ja tamo ne postojim. S druge pak strane, preko trećih osoba, još i češće putem SMS-ova šalju mi se poruke da Ti pamet stane……., evo recimo jedne od ljeta ove godine……, ja ću naravno biti korektan i skriti ono što bi ih moglo otkriti i izložiti:
Gos. Zdravko, bilo bi jako lijepo od vas kad bi se na slijedećim izborima kandidirali ponovo za gradonačelnika. Mišljenja sam da bi to bilo dobro i da bi to bio dobar potez. Poooozzzz
Gos.Zdravko, Vaša lista može jedino proći da Vi budete nositelj liste, mišljenja sam da tu ne bi bilo grešaka. Gos. Zdravko, bilo tko drugi da bude, ne vidim sigurnu pobjedu !
Tek tad odgovorih: Da,točno uz Vašu energiju i Božju pomoć !
Gos. Zdravko, ja sam jako jeben za politiku, nemam dlake na jeziku i upravo zbog toga nikad ni nisam ulazio u nju. Kad sam Vam rekao da nećete proći sa Pavelićem, Vi meni niste vjerovali. Godinama sam radio kao xxxxxxxxxxxx i kao xxxxxxxxxx i mogao sam zbrojiti dva i dva. Ali ok. Ja kao čovjek nisam za političara, jer se brzo palim, jako jako puno znam od svog posla gdje sam imao velika xxxxxxxxxx i ulazak u xxxxxx. Drugo, volim popiti i jebiga.
I hajde, opet odgovorih:
Poštovani, sad tek vidjeh poruku, malo sam se opustio kod brata sam u Umagu, no svakako bi bilo lijepo vidjeti Vas na listi, pa kako ste „ZA“, pribavite, Vama to nije problem, i tisuću glasova za našu punu pobjedu. Srdačno ! Itd, itd…..
Ma, samo da se zna, tom i takvom ponašanju kao i revnošću u zatiranju sjećanja nisam ni iznenađen ni pogođen, naprotiv, zahvalan sam što mi pružiše priliku da za nauk i pamćenje buduće naraštaje(posebno mlade „političare“ koji tek trebaju stasati, a srljaju „bez pure“ ko’ guske u magli) upozorim kako ljudi mogu biti zli i zločesti, sitne duše bez karaktera, k tome se još i sami sebi u ogledalcu diviti.
Da, zahvalan sam da te „mladce“ mogu upozoriti i na ono što neki dan pri susretu u Bijeloj kući reče novoizabrani predsjednik SAD-a Trump, Joe Bidenu: „Politika je teška, i u mnogim slučajevima to nije baš lijepi svijet“.
No dobro, idemo dalje….., a da tragovi naše (moje i pandurske) „ljubavi“ ne bi doista prekrio veo zaborava, ne zbog mene, već zbog njih – priložit ću poneki dokument, sliku i isječak iz brojnih fascikala, albuma i cjelovitih videozapisa. Tko poželi neka i pogleda………….
Zdravko Ronko
