Svima nama koji živimo u Požegi, Požeški festival od samih njegovih početaka, još od njegovog prvog održavanja u nedovršenoj dvorani „Grabrik“ davne 1969. godine kad su se na pozornici izmjenjivala tada najpoznatija imena hrvatske glazbene scen (bijah tad dio oduševljene publike) slovio je kao središnji događaj u godini. I od tada pa sve do 2013. godine , naš je festival njegovao tradiciju i bio perjanica tradicionalnog glazbenog izričaja Slavonije.
Najpoznatiji hrvatski skladatelji i izvođači ostavili su pravo blago u riznici vječnih pjesama požeškog festivala koje su odavno prešle granice Hrvatske. Godinama, od samog početka 1969. taj je brend bio nezaštićen i podložan manje ili više iskorištavanju uskoj grupi ili pojedincu.
No, pred kraj prvog desetljeća ovog milenija zapuhaše i nekako novi još snažniji vjetrovi. U Organizacijski odbor počeše ulaziti ljudi kojima je za cilj bio potpuno ovladavanje, prisvajanje i privatizacija festivala. Sve to uz silne napade, diktate, prijetnje prema Gradu, pa čak i prema meni kao gradonačelniku ponajviše od vinskog bega i pleterničkog paše s jatacima i šačicom izmanipuliranih članova društva kroz već čvrsto etabliranu osovinu „vino & burad“- nikad im ničega dosta i samo prijetnje kako će festival održati van Požege. Predviđajući opasnost suprotstavio sam se tom i takvom grabežu jer Grad Požega i Požeština kroz godine uložili su u festival cca 3,0 mil E. Odlučio sam stoga 2008. godine i pored svog drvlja i kamena koje sručiše na mene, izljeva bijesa i gomile uvreda, u tišini, u ime građana Požege kao stvarnih vlasnika festivala, pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo RH taj naš brend kao intelektualno vlasništvo zaštititi i pokrenuti postupak zaštite žiga, grba i imena festivala kao općeg dobra. I ne samo pokrenuti, već sam to i uspješno zaštitio, a što se pokazalo itekako ispravno jer su 2011. uslijedile ,“Zlatne žice Slavonije – Kutjevo 2011“. No, potpuni fijasko i krah vrlo brzo je uslijedio i čuo se sve do Dubaija.
Za sve to vrijeme, požeški festival potvrdio je svoju afirmaciju, kako kod institucija, autora, izvođača i medija, tako posebno i kod publike. A u tom njihovom ludilu, nema protiv koga Kornelija Josipa Neferović, tzv. umjetnička direktorica tzv. GD-a Zlatne žice i Festivala Zlatne žice Slavonije 2011- Kutjevo, nije podnosila kaznene prijave, a nije bilo ni medija kroz koji vinski beg nije urlalo. No, sve bijaše uzalud !
P.S.
ZA ONE KOJI PRETENDIRAJU UPRAVLJATI GRADOM
Što se pak tiče i samog spomena vlasništva, kad je u pitanju imovina Grada, tome treba pristupiti s dužnom pažnjom, velikim oprezom, te pogledom i deset koraka unaprijed, jer najnezaštićenije je ono „naše i zajedničko „ – na to se, gotovo uvijek, najviše zine i zijeva.
Zdravko Ronko
